Broj: Kž-Us 170/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća, te Damira Kosa i doc. dr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Z. G., zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 20. studenog 2015. godine, broj K-Us-5/15, u sjednici održanoj 12. rujna 2017. godine,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Prihvaća se žalba opt. Z. G., ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

II. Uslijed odluke pod I., žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom proglašen je krivim optuženi Z. G. što je počinio dva kaznena djela i to kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 292. st. 1. KZ/11, za koje kazneno djelo mu je temeljem istog zakonskog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci i kazneno djelo krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz čl. 279. KZ/11, za koje kazneno djelo mu je temeljem istog zakonskog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, nakon čega je uz primjenu čl. 51. st. 1. i 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, u odnosu na koju kaznu je na temelju čl. 56. KZ/11 primijenjena uvjetna osuda na način da ova kazna neće biti izvršena ako optuženik u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Od optuženika je na temelju čl. 77. KZ/11 oduzeta imovinska korist u iznosu od 750,00 kuna te mu je na temelju čl. 71. KZ/11 izrečena sigurnosna mjera zabrane obavljanja dužnosti policijskog službenika u trajanju od deset godina. U odnosu na troškove kaznenog postupka, na temelju čl. 148. st. 1. optuženik je obavezan platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 2.000,00 kuna.

 

Protiv ove presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik zbog odluke o uvjetnoj osudi i optuženi Z. G. po branitelju G. M., odvjetniku iz R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona. Državni odvjetnik predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženika osudi kaznom zatvora, a optuženik da se pobijana presuda preinači i njega oslobodi od optužbe, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na žalbe nije odgovoreno.

 

Sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

O sjednici drugostupanjskog vijeća uredno su obaviješteni državni odvjetnik te optuženik i branitelj koji su to zahtijevali. Kako sjednici nisu pristupili, to je sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti, na temelju čl. 475. st. 5. ZKP/08.

 

Žalba optuženika je osnovana, uslijed čega je žalba državnog odvjetnika bespredmetna.

 

Osnovano tvrdi optuženik u svojoj žalbi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 time što je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

Naime, optuženik poričući počinjenje oba kaznena djela, brani se na način da tvrdi da su s njime na teren izlazili i policijski vježbenici koji su na terenu ispunjavali i ispisivali obavezne prekršajne naloge i novčane kazne te tvrdeći da su oni sačinjavali i izviješća o radu, a što da je on samo potpisivao. Radi provjere navoda njegove obrane na raspravi održanoj 20. studenog 2015. godine predložio je kao jedine dokazne prijedloge obrane ispitivanje u svojstvu svjedoka F. B., A. P., M. R., D. P., M. M. i M. G. Prvostupanjski sud je odbio sve dokazne prijedloge za ispitivanjem svjedoka koje je predložio optuženik, obrazloživši to u obrazloženju prvostupanjske presude tvrdnjom da se radi o dokaznom prijedlogu usmjerenom na odugovlačenje postupka, jer da ove svjedoke obrana nije predložila niti na pripremnom ročištu niti na prethodnoj raspravi. Također sud navodi, ali samo u odnosu na dva predložena svjedoka (F. B. i M. G.) od ukupno predloženih šest svjedoka, da oni prema spisu dostupnoj dokumentaciji nisu bili sa optuženikom na terenu u dane kada je inkriminirano počinjenje kaznenog djela.

 

Ovakvim postupanjem prvostupanjskog suda teško je povrijeđeno pravo obrane na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

Točno je da prvostupanjski sud nema zakonsku obavezu provođenja svakog dokaznog prijedloga kako ga predloži obrana i ima pravo odbiti dokazne prijedloge kada utvrdi da su ispunjene pretpostavke iz čl. 421. st. 1. ZKP/08. Međutim, u konkretnoj situaciji sud se u obrazloženju odbijanja dokaznih prijedloga poziva na tvrdnju da se radi o odugovlačenju postupka, iako iz spisa predmeta proizlazi da optuženik nije došao samo na jednu raspravu (25. rujna 2015. godine - uz ispriku medicinskom dokumentacijom), ali koja rasprava je sa dva raspravna dana pred istim vijećem, unatoč njegovom nedolasku održana unutar rokova koji nisu zahtijevali ponovno započinjanje rasprave (rasprava održana 17. kolovoza 2015. godine i 20 studenog 2015. godine). Problematiziranje trenutka iznošenja dokaznih prijedloga koji bi trebali potvrditi navode obrane potpuno je promašeno jer prekluzija predlaganja dokaza ne postoji, a sam zakon kao pravilo u čl. 419. st. 5. ZKP/08 navodi da će dokazi obrane biti izvođeni nakon dokaza optužbe, čime se ne dovodi u pitanje pravo predlaganja dokaza obrane u trenutku koji oni ocjene pogodnim za samu obranu.

 

Nastavno, kako se radi o odbijanju svih dokaza predloženih po obrani kojima je obrana željela osporiti navode optužne i potvrditi navode obrne (tvrdnja da su blokove i izviješća pisali vježbenici), to odbijanje dokaznih prijedloga kako je učinjeno od prvostupanjskog suda, prema pravnim standardima izraženim u brojnim odlukama Europskog suda za ljudska prava te odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske dovodi u pitanje pravičnost postupka vođenog protiv optuženog Z. G. Naime, kod odlučivanja suda o dokaznim prijedlozima, osobito dokaznim prijedlozima obrane, sud mora voditi računa o drugom dijelu konfrontacijske klauzule sadržane kako u Konvenciji o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda tako i u Ustavu Republike Hrvatske tj. pravu da se “osigura prisustvo i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe“ (jednakost oružja; Polyakov v. Russia, Topić v. Croatia,). Odbijanje baš svih dokaznih prijedloga obrane kojima se nastoji učiniti vjerojatnom iznesena obrana evidentno dovodi do povrede načela pravičnog postupka, čime je ostvarena bitna povreda iz čl. 468. st. 2. ZKP/08, zbog čega se drugostupanjski sud nije mogao upustiti u ispitivanje ostalih žalbenih osnova, već je prvostupanjsku presudu ukinuo. Uslijed ovakve odluke žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni postala je bespredmetna.

 

U ponovljenom postupku sud će otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, te će provesti sve do sada izvedene dokaze, a nakon toga ponovno odlučiti o dokaznim prijedlozima obrane, posebno vodeći računa o potrebi provjere navoda obrane tko je sačinjavao dokumentaciju na terenu i kakav je bio uobičajeni način postupanja u policijskoj postaji u kojoj je optuženik radio, a sve kako bi se i optuženiku omogućilo ispitivanje svjedoka koje je predložio pod jednakim uvjetima kao i svjedoka optužbe. Nakon tako provedenog postupka sud će pažljivo i savjesno analizirati kako svaki dokaz posebno tako i obranu optuženika, te zatim sve dokaze u njihovoj ukupnosti povezujući ih s obranom optuženika, nakon čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu, koju će valjano i potpuno obrazložiti.

 

Iz svega izloženog, na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 12. rujna 2017. godine