Broj: Kž-Us 118/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća, doc. dr. sc. Marina Mrčele i Miroslava Šovanja kao članova vijeća te više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. Z., zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 9. lipnja 2017. broj Kov-Us-iz-28/17. (Kov-Us-22/15.), u sjednici održanoj 19. rujna 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba osuđenog D. Z. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, na temelju članka 506. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.) odbačen je zahtjev osuđenog D. Z. za obnovu kaznenog postupka, okončanog pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 8. srpnja 2015., broj Kov-Us-22/15.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđeni D. Z. po branitelju, odvjetniku A. K., bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da „Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno da ga preinači na način da odredbi postupanje prema odredbama članka 506. stavak 2. i 3. i članka 507. stavak 1., te stavka 2. u odnosu na suosuđenike pod II. i III., kao i stavka 3. i 4. ZKP, tj. da sud odredi da se izvršenje presude, odnosno kazne odgodi“.

Osuđenik je žalbu podnio i po odvjetnici M. P. F., zbog „pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitnih povreda odredbi Zakona o kaznenom postupku, te Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći, te naposljetku pogrešne primjene materijalnog prava“, s prijedlogom da drugostupanjski sud „donese odluku kojom se Osuđeniku dopušta obnova postupka i isti se oslobađa kazne u ovosudnom postupku, podredno da ukine pobijano prvostupanjsko Rješenje te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje“. U žalbi je ujedno zatraženo da se branitelji osuđenika obavijeste o sjednici vijeća, čemu nije udovoljeno jer se pri odlučivanju o žalbi na rješenje odredba članka 475. ZKP/08. o obavještavanju stranaka o sjednici vijeća, ne primjenjuje (članak 495. ZKP/08.).

Spis je sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.) dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

U žalbi žalitelj ponavlja jedini razlog zbog kojeg je tražio obnovu kaznenog postupka. Upire na odluku Vijeća za izvršenje kaznenih presuda pokrajinskog suda u Mannheimu, Republika Njemačka. Prema toj odluci, izvršenje sporazumne presude kojom je osuđenik proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora dvije godine i šest mjeseci presudom Županijskog suda u Zagrebu Kov-Us-22/15. u Njemačkoj nije nedopušteno jer kazneno djelo za koje je osuđenik u Republici Hrvatskoj osuđen nije kazneno djelo u Republici Njemačkoj. Žalitelj također navodi da je on državljanin Republike Njemačke i da je proglašen krivim za kazneno djelo počinjeno u Republici Njemačkoj.

Sve navedene okolnosti su točne, ali ne predstavljaju cjelokupne okolnosti koje su pravno odlučne u ovom predmetu i zato pravno nisu odlučne.

Naime, osuđenik je i državljanin Republike Hrvatske, a proglašen je krivim da je kazneno djelo počinio u Republici Njemačkoj, ali i u Republici Hrvatskoj. Stoga je pravilno primijenjeno kazneno zakonodavstvo Republike Hrvatske sukladno članku 10. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12. 56/15. i 61/15.). Pritom treba ponoviti da povreda kaznenog zakona niti nije osnova iz članka 501. ZKP/08. zbog kojeg se može podnijeti zahtjev za obnovu kaznenog postupka, a na to je u ovom postupku već upozoren odlukom ovog suda (I Kž-Us 15/16. od 24. veljače 2016.).

Prema tome, navedena odluka suda u Republici Njemačkoj nije pravno odlučna jer nije nova činjenica niti novi dokaz koji sam za sebe ili u vezi s prijašnjim dokazima je prikladan da prouzroče oslobođenje osobe koja je bila osuđena ili njezinu osudu po blažem zakonu (članak 501. stavak 1. točka 3. ZKP/08.). Prvostupanjski sud je zato pravilno odbacio osuđenikov zahtjev za obnovu, a žalitelj nije doveo u sumnju odluku prvostupanjskog suda.

Budući da pri ispitivanju pobijanog rješenja nisu nađene povrede zakona iz članka 495. stavka 4. ZKP/08., to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. trebalo riješiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 19. rujna 2017.