Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kž-311/17 Županijski sud u Puli – Pola
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kž-311/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Županijskog suda Serđa Ferenčića, kao predsjednika vijeća, te Zdravka Garića i mr. sc. Svetislava Vujića, kao članova vijeća i Vlatke Turčinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika S. K., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Puli  – Pola, od 24. svibnja 2017., broj Kov-61/17 (K-36/17), u sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba okrivljenika S. K. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Puli - Pola, broj Kov-61/17 (K-36/17), od 24. svibnja 2017., pod točkom I. izreke temeljem članka 351. stavak 1. u svezi sa člankom 86. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 143/12, 56/13 i 145/13 – dalje u tekstu ZKP/08),  iz spisa predmeta tog suda broj: K-36/17 izdvojene su službene zabilješke s listova 4-5, 6, 34 -35 spisa, dok je pod točkom II. izreke odbijen prijedlog okrivljenika S. K. za izdvajanje kao nezakonitih dokaza zapisnika o pretrazi doma i drugih prostorija, u postupku preispitivanja optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Puli – Pola, broj: K- DO 3570/16 od 18. siječnja 2017., kojom se okrivljenik S. K. tereti da je počinio kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11., a koja je potvrđena pod točkom III. izreke pobijanog rješenja.

 

Protiv dijela tog rješenja pod točkom II. izreke u odnosu na odbijen prijedlog za izdvajanjem dijelova spisa kao nezakonitih dokaza, žali se okrivljenik S. K. po svojoj braniteljici M. B., odvjetnici iz P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. i 3. ZKP/08, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona s prijedlogom da se u pogledu točke II./ pobijanog rješenja preinači i usvoji prijedlog za izdvajanje kao nezakonitih dokaza zapisnika o pretrazi doma i drugih prostorija.

 

Prije održavanja sjednice vijeća spis je prema odredbama članka 495. u vezi s člankom 474. stavak 1. ZKP/08, dostavljen na razgledavanje Županijskom  državnom odvjetništvu u Puli - Pola, te je isti vraćen uz popratni dopis broj: KŽ-DO-320/2017 od 21. rujna 2017., bez očitovanja o osnovanosti žalbe.

 

              Žalba nije osnovana.

 

Žalitelj u uvodu žalbe upire na počinjenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Međutim, argumenti koje navodi u tom pravcu predstavljaju razloge za žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Prema tome, u pobijanom rješenju nije ostvarena bitna postupovna povreda na koju upire žalitelj, a ni njegovim ispitivanjem u smislu članka 494. stavak 4. ZKP/08 nije utvrđeno postojanje bilo koje od povreda na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Nastojeći dovesti u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da zapisnik o pretrazi doma i drugih prostorija od 27. rujna 2016. (listovi 37-43 spisa) nije nezakonit dokaz u smislu članka 10. stavak 2. ZKP/08, žalitelj ukazuje da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da je u konkretnom kaznenopravnom slučaju odvjetnica M. B. svojstvo okrivljenikovog branitelja u postupku stekla tek potpisivanjem punomoći za zastupanje okrivljenika S. K. dana 28. rujna 2016., i to protekom dva dana od dana okrivljenikovog uhićenja i dan nakon poduzete pretrage doma i drugih prostorija okrivljenog S. K. dana 26. rujna 2016. Ukazuje da je njegova braniteljica o pretrazi obaviještena putem djelatnika policije dana 27. rujna 2016., u večernjim satima nakon što je sporna pretraga već dovršena kao i da uhićene osobe, kao u konkretnom slučaju okrivljenik, zbog fizički nemogućnosti potpisivanja punomoć za zastupanje obrane svoju volju za braniteljem prenose putem policije koja telefonskim putem to javlja onom odvjetniku kojeg uhićenik izabere. Također ukazuje i da mu je u najranijoj fazi postupka onemogućeno pravo na branitelja zbog čega je povrijeđeno njegovo pravo obrane jer su djelatnici policije postupili protivno odredbama članka 253. stavka 1. i 2. ZKP/08.

 

Međutim takvim žalbenim navodima okrivljenika nisu dovedeni u pitanje razlozi pobijanog rješenja.

 

Naime, prema članku 68. stavak 1. ZKP/08 branitelj je dužan podnijeti punomoć tijelu koje vodi postupak, s time da okrivljenik može branitelju dati i usmenu punomoć na zapisnik kod tijela koje vodi postupak. U konkretnom slučaju okrivljenik je u više navrata prilikom poduzimanja radnji prema njemu poučavan o svojim pravima u postupku, pa tako i o pravu na branitelja , pa tako prilikom uhićenja 26. rujna 2016., u 19,10 sati (list 18 spisa) , prilikom dovođenja u pritvorsku jedinicu 26. rujna 2016., u 19,50 sati, (list 23 spisa), a potom i dana 27. rujna 2016., prije poduzimanja radnje pretrage (listovi 27 i 28 spisa), a potom i kao osumnjičeniku dana 28. rujna 2016., te se on nakon svake pouke izričito odrekao tog prava, odnosno nije zatražio obavještavanje ili zastupanje branitelja, a kako se odvjetnica M. B. pred tijelima kaznenog progona kao okrivljenikova braniteljica legitimirala tek dana 28. rujna 2016., u 10,26 sati, i to nakon što je u 10,02 sati državni odvjetnik započeo s provođenjem dokazne radnje ispitivanja osumnjičenika do kada okrivljenik nije zatražio korištenje prava na branitelja, a nakon što je okrivljenikova majka odvjetnicu M. B. opunomoćila za zastupanje okrivljenika u ovom kaznenom predmetu, to je tek nakon izdavanja punomoći stekla procesno svojstvo okrivljenikove braniteljice i pravo zastupanja njegove obrane, kako je to osnovano zaključio i sud prvog stupnja.

 

Nasuprot daljnjoj žalbenoj tvrdnji da je zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora nezakonit dokaz, razvidna je zakonito provedena pretraga tijekom koje je u nazočnosti okrivljenika i dva svjedoka pretrage pronađena suha zelena biljna materija u količinama od 1058 grama i 1056 grama. Prema sadržaju zapisnika, svjedoci su prije početka pretrage bili upozoreni kako se pretraga provodi i da moraju istovremeno promatrati pretragu. U zapisniku su navedeni pronađeni te privremeno oduzeti predmeti  koje je okrivljenik prije pretrage sam pokazao policijskim djelatnicima, a u svezi s time je sastavljena i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta koju je vlastoručno i bez primjedbi potpisao okrivljenik S. K.. Nadalje iz zapisnika o pretrazi proizlazi da je okrivljenik S. K. prije pretrage poučen da ima pravo izvijestiti branitelja koji može biti prisutan pretrazi doma te da je isti nakon te pouke odbio uzeti branitelja. Stoga su neosnovani žalbeni navodi okrivljenika S. K. o nezakonitom postupanju prilikom provođenja dokazne radnje pretrage doma i drugih prostorija pri čemu svakako valja istaći da žalitelj zanemaruje da iz priloženog zapisnika jasno proizlazi da je predmete dragovoljno izručio djelatnicima policije prije početka pretrage, a nakon toga i da je zapisnik, bez primjedbi potpisao, i to svaku njegovu stranicu . Osim toga po stajalištu ovog suda u konkretnom slučaju je za ocjenu zakonitosti pretrage doma i ostalih prostorija potpuno irelevantno kada je odvjetniku po drugoj osobi različitoj od okrivljenika potpisana punomoć za zastupanje okrivljenika obzirom da je okrivljenik u više navrata nakon uhićenja dana 26. rujna 2016., poučavan o pravu na branitelja, pa i neposredno prije početka same pretrage, ali se on u svakom slučaju nakon poučavanja izričito odrekao prava na branitelja te obzirom da tijela koja su postupala u odnosu na okrivljenika i provodila dokaznu radnju pretrage doma i drugih prostorija nisu imali saznanja da je okrivljeniku angažiran branitelj, a niti se odvjetnica M. B. tijelima kaznenog progona prije dana 28. rujna 2016., u 10,26 sati legitimirala kao okrivljenikova braniteljica.

 

Također nije u pravu žalitelj niti kada tvrdi da mu je onemogućeno pravo na branitelja u najranijoj fazi postupka i da mu je time povrijeđeno pravo na pravično suđenje, jer se okrivljenik nakon svake pouke o pravu na branitelja tog prava odrekao, a nije se radilo o obveznoj obrani.

 

S obzirom da niti ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08, nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje ovaj žalbeni sud, pazi po službenoj dužnosti, to je, temeljem članka 494. stavka 3. točka 2. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

U Puli – Pola, 22. rujna 2017.

Copyright © Ante Borić