Broj: Kž–182/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Županijskog suda Serđa Ferenčića, kao predsjednika vijeća te Zdravka Garića i mr. sc. Svetislav Vujića, kao članova vijeća i Vlatke Turčinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene B. Š., zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optužene podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 28. ožujka 2017., broj 14 K-293/15-40, u sjednici održanoj 22. rujna 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se žalba optužene B. Š., ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivom B. Š. zbog kaznenog djela protiv imovine, teškom krađom iz članka 229. stavka 1. točka 2. u svezi s člankom 228 stavak 1. KZ/11, te ju na temelju članka 229. stavka 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci.

 

Temeljem članka 77. KZ/11 u svezi s člankom 5. stavak 1 Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem, utvrđeno je da novčani iznos od 5.306,00 kuna, predstavlja imovinsku korist koju je optužena ostvarila kaznenim djelom, pa se nalaže optuženoj da novčani iznos od 5.306,00 kuna uplati u korist proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

 

Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje u tekstu ZKP/08), optužena je dužna naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna, kao i troškove zastupanja po branitelju po službenoj dužnosti u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

 

Protiv te presude žali se optužena B. Š. po branitelju Z. B., odvjetniku iz Z., „zbog bitne povrede odredaba Zakona o kaznenom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava“, s prijedlogom da „drugostupanjski sud žalbu nađe u cijelosti osnovanom te da optuženicu oslobodi od odgovornosti za kazneno djelo koje joj se stavlja na teret.“

 

Državni odvjetnik je dostavio odgovor na žalbu optuženice u kojem analizira navode žalbe ukazujući na njihovu neosnovanost te predlaže žalbu optuženice odbiti kao neosnovanu.

 

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku  474. stavak 1. ZKP/08, dostavljen na razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Puli - Pola, te je isti vraćen uz popratni dopis broj: KŽ-DO-184/2017 od 31. svibnja 2017., bez očitovanja o osnovanosti žalbe.

 

Žalba je osnovana.

 

U pravu je optužena B. Š. kada u žalbi ističe da je prvostupanjskom presudom ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08, time što je teško povrijeđeno pravo optužene na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., i 5/14.; dalje u tekstu: Ustav), a konkretno članka 29. stavak 2. podstavak 6. Ustava te pravo iz članka 6. stavka 1. točka d) Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.; dalje u tekstu EKLJP), jer je prvostupanjski sud osudu optužene B. Š. temeljio isključivo na iskazu oštećene J. R. kojeg je dala državnom odvjetniku bez prisutnosti obrane (tzv. nekonfrontirani iskaz), a koji je na raspravnom ročištu održanom 19. siječnja 2017., pročitan obzirom da je oštećena preminula dana 22. kolovoza 2014. godine.

 

Naime, prema članku 29. stavak 2. podstavak 6. Ustava, optužena osoba u slučaju optužbe zbog kažnjivog djela ima pravo da ispituje ili dade ispitati svjedoke optužbe i da zahtijeva da se osigura nazočnost i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe, dok prema  članku 6. stavak 1. točka d) EKLJP  svatko tko je optužen za kazneno djelo ima najmanje i pravo da ispituje ili dade ispitati svjedoke optužbe i da se osigura prisustvo i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe.

 

Nije sporno da je oštećena J. R. kao svjedok ispitana pred državnim odvjetnikom 5. travnja 2013., a kako je u međuvremenu umrla i da su se time stekli opći uvjeti da se njezin iskaz pročita na raspravi sukladno odredbi članka 431. stavka 1. točka 2. ZKP/08, unatoč tome što njezinom ispitivanju tada nije nazočila optužena jer se sukladno odredbi članka 431. stavka 2. ZKP/08 i takav zapisnik može pročitati, ali se samo na njemu ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda.

 

Jednako tako nije sporno da je prilikom provođenja dokazne radnje prepoznavanja 25. veljače 2013., oštećena J. R. izjavila : „ žensku osobu koja je u liniji prepoznavanja imala broj 2, u potpunosti sa prepoznala kao jednu od dvije osobe koje su mi dana 31.01.2013.g.g iz moje obiteljske kuće otuđile 700 EUR-a“,  a kako je u liniji prepoznavanja brojkom 2. bila označena optužena B. Š., to nema nikakve dvojbe da

 

ju je oštećena prepoznala kao osobu počiniteljicu pobijanom presudom presuđenog kaznenog djela.

 

Imajući u vidu odredbu članka 431. stavak 2. ZKP/08, prema kojoj se na pročitanom zapisniku o ispitivanju svjedoka koji nije ispitan na način propisan člankom 234. i 235. ZKP/08, ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda, za ocjenu o tome da li je čitanjem zapisnika o ispitivanju oštećene J. R. kojem nije bila prisutna optužena B. Š., a kasnije je nakon tog ispitivanja kod državnog odvjetnika nije imala mogućnosti ispitati, pa tako ni na raspravi, prekršena konfrontacijska klauzula, temeljeno je odgovoriti na pitanje da li je riječ o iskazu na temelju kojeg se isključivo ili u odlučujućoj mjeri temelji osuđujuća presuda.

 

Kako iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud iskaz oštećene J. R. dovodio u svezu sa zapisnikom o prepoznavanju sa zaključkom da se isti međusobno podudaraju i nadopunjuju te da je oštećena prepoznala optuženu kao osobu koja je od nje otuđila novce, pritom navodeći da je iskaz oštećene „iznimno životno logičan i u dijelu u kojem opisuje kako je osobu prepoznala, u dijelu u kojem detaljno opisuje tijek zbivanja kritične zgode, ali je posebno životan u dijelu u kojem navodi gdje je držala na skrivenom mjestu novčanik sa novcem ispod madraca i kako je kritične zgode slušala što su joj rekle osobe koje su joj došle u kuću tj. okrivljenica i još jedna ženska osoba, pa je tek naknadno shvatila da su pod madracom pronašle novčanik i oduzele joj jedini novac od kojeg živi obzirom da prima mirovinu iz Slovenije koju je tamo zaradila. Budući je iskaz oštećene svjedokinje ovaj sud ocijenio životno logičnim i suglasnim sa zapisnikom o prepoznavanju te fotodokumentacijom prepoznavanja, isti u cijelosti prihvaća  istinitim i vjerodostojnim.“ (stranica 5., drugi, treći i četvrti odlomak), kao i da jedini neposredno ispitani svjedok, policijski službenik M. P., nije imao saznanja o kaznenom djelu za koje se teretila optužena B. Š., jer je on provodio dokaznu radnju prepoznavanja pa je iskazivao o tim okolnostima, a niti su postojali drugi dokazi koji bi ukazivali na optuženu kao počiniteljicu inkriminiranog joj kaznenog djela, bez obzira na sadržaj njezine obrane u kojoj je osporila učin tog kaznenog djela, onda za ovaj drugostupanjski sud nema nikakve dvojbe da je pobijana osuđujuća presuda isključivo temeljena na tzv. nekonfrontiranom iskazu oštećene J. R., kako onog kojeg je dala pred državnim odvjetnikom 5. travnja 2013., tako i onog kojeg je dala prilikom provođenja dokazne radnje prepoznavanja 25. veljače 2013., obzirom da i zapisnik o prepoznavanju koji sadrži navode oštećene J. R. suštinski i sadržajno ima značaj zapisnika o iskazu svjedoka, te se u skladu s tim i na njih primjenjuju odredbe ZKP/08 koje se odnose na zapisnike o iskazima svjedoka, pa i odredba članka 411. stavak 1. ZKP/08, koja uređuje značaj dokaza koji su pribavljeni bez prisutnosti obrane prilikom donošenja osuđujuće odluke.

 

Stoga, budući da se osuda optužene B. Š. temelji na tzv. nekonfrontiranom iskazu koji je oštećena J. R. dala državnom odvjetniku, odnosno tijekom radnje prepoznavanja policijskom istražitelju, time je povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo optužene na pravično suđenje čime je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08 zbog čega je prihvaćanjem žalbe optužene B. Š. pobijanu presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će nakon provođenja svih dokaza koje je već proveo, kao i onih na koje ukažu stranke ili sud po službenoj dužnosti odluči da ih je potrebno provesti, otkloniti nepravilnosti na koje je naprijed ukazano i nakon savjesne ocjene dokaza, kako pojedinačno tako i u svezi s ostalim dokazima, donijeti novu na zakonu zasnovanu odluku.

 

Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

U Puli – Pola, 22. rujna 2017.