Broj: Kž-Us 35/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog Z. G. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 328. st. 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika - USKOK-a, optuženog Z. G., optuženog A. L., optuženog S. J. i optuženog T. L. podnesenih protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 17. studenoga 2014. godine, broj K-Us-2/14, u sjednici održanoj 26. rujna 2017. godine, u prisutnosti u optuženog Z. G., branitelja optuženog Z. G., odvjetnika A. I. i J. R., zamjenice branitelja optuženog A. L., odvjetnice J. N. i branitelja optuženog S. J., odvjetnika Ž. Ž.,

 

r i j e š i o   j e

 

I.  Prihvaća se žalba optuženog Z. G., a povodom te žalbe po službenoj dužnosti i u odnosu na optuženog A. L., optuženog S. J. i optuženog T. L., ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

II. Uslijed odluke pod I., žalbe državnog odvjetnika - Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, optuženog A. L., optuženog S. J. i optuženog T. L. su bespredmetne.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom proglašeni su krivima optuženici Z. G., A. L., S. J. i T. L. i to Z. G. i A. L. što su počinili svaki kazneno djelo protiv javnog reda-zločinačkim udruženjem iz čl. 328. st. 1. KZ/11, za koje kazneno djelo im je temeljem istog zakonskog članka utvrđena kazna zatvora i to Z. G. u trajanju od jedne godine, a optuženom A. L. u trajanju od osam mjeseci; isti optuženici počinili su i kazneno djelo protiv zdravlja ljudi-neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz čl. 190. st. 2. u svezi s čl. 329. st. 1. toč. 4. KZ/11, za koje kazneno djelo im je temeljem istog zakonskog članka utvrđena kazna zatvora i to Z. G. u trajanju od četiri godine, a optuženom A. L. u trajanju od tri godine, da bi nakon toga uz primjenu čl. 51 KZ/11 bili osuđeni na jedinstvene kazne zatvora i to optuženi Z. G. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci, a optuženi A. L. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i dva mjeseca; optuženi S. J. što je počinio kazneno djelo protiv zdravlja ljudi neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz čl. 190. st. 2. u svezi s čl. 329. st. 1. toč. 4. KZ/11 za koje kazneno djelo je temeljem istog zakonskog članka uz primjenu članka 49. st. 1. toč. 3. KZ/11osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i deset mjeseci, u odnosu na koju kaznu je na temelju čl. 57. st. 1. KZ/11 primijenjena djelomična uvjetna osuda na način da se od kazne na koju je osuđen ima izvršiti dio u trajanju jedne godine, a preostali dio kazne u trajanju od jedne godine neće se izvršiti ako optuženi S. J. u roku od pet godina ne počini novo kazneno djelo; te optuženi T. L. što je počinio kazneno djelo protiv javnog reda zločinačkim udruživanjem iz čl. 328 st. 2. KZ/11, za koje kazneno djelo je temeljem istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci.

 

Optuženicima je u zatvorske kazne na koje su osuđeni, na temelju čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme oduzimanja slobode i to optuženom Z. G. vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 12. travnja 2013. godine do 29. rujna 2014. godine; optuženom A. L. vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 12. travnja 2013. godine do 21. ožujka 2014. godine i od 3. travnja 2014. godine do 21. studenog 2014. godine; optuženom S. J. vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 26. srpnja 2013. godine do 28. srpnja 2013. godine i optuženom T. L. vrijeme provedeno u ekstradicijskom pritvoru i istražnom zatvoru od 23. prosinca 2013. godine do 14. kolovoza 2014. godine.

 

Od optuženog A. L., na temelju čl. 79 KZ/11 oduzeta je jedna digitalna vaga, a u odnosu na optuženog S. J. na temelju čl. 4. Zakon o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem („Narodne novine“ br. 145/10. – dalje u tekstu: ZPOIK) utvrđeno je da novčani iznos od 2.000,00 eura što u kunskoj protuvrijednosti iznosi 15.342,07 kuna, predstavlja imovinsku korist koju je III-optuženi S. J. ostvario kaznenim djelom iz članka 190. stavak 2. KZ/11 u vezi članka 329. stavak 1. točka 4. KZ/11, da je taj novčani iznos imovina Republike Hrvatske te je naloženo optuženom S. J. da taj novčani iznos uplati Republici Hrvatskoj i to u korist državnog proračuna Republike Hrvatske.

 

U odnosu na troškove kaznenog postupka na temelju čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakon o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13. i 145/13.) naloženo je da optuženi Z. G., optuženi A. L. i optuženi T. L. snose troška kaznenog postupka u paušalnom iznosu od po 3.000,00 kuna svaki, a optuženi S. J. snosi troška kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00.

 

Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik – USKOK i to žaleći se zbog odluke o kazni samo u odnosu na optužene S. J. i T. L. Predlaže da se pobijana presuda u odnosu na ove optuženike preinači na način da se obojici optuženika izrekne kazna zatvora u dužem trajanju.

 

Optuženi Z. G. žali se kako osobno tako i po braniteljima A. I. i J. R., odvjetnicima iz Z. Žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona koju žalbenu osnovu obrazlaže žalbenom osnovom pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

Optuženi A. L. žali se po branitelju H. M., odvjetniku iz Z., koju žalbu i osobno dopunjava. Žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni. Predlaže da se pobijana presuda preinači i njega oslobodi od optužbe, a podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Optuženi S. J. žali se po branitelju Ž. Ž., odvjetniku iz Z. Žali se zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda preinači i na način da ga se osudi blažom kaznom koja bi bila čitava uvjetovana ili zamijenjena radom za opće dobro.

 

Optuženi T. L. u žalbi podnesenoj po braniteljici Lj. B., odvjetnici iz Z., žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, a podredno da se preinači i njega oslobodi od optužbe.

 

Državni odvjetnik u svome odgovoru na žalbe optuženih Z. G., optuženog A. L. i optuženog T. L. predlaže da se žalbe optuženika odbiju kao neosnovane. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je i optuženi S. J. po branitelju Ž. Ž. Predlaže da se žalba državnog odvjetnika odbije, a prihvati njegova žalba.

 

Sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

 

O sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješteni su državni odvjetnik te optuženici i njihovi branitelji, koji su to zahtijevali. Sjednici vijeća pristupili su optuženi Z. G. i njegovi branitelji odvjetnici A. I. i J. R., zamjenica branitelja optuženog A. L., odvjetnica J. N. i branitelj optuženog S. J., odvjetnik Ž. Ž. Sjednici nisu pristupili državni odvjetnik, optuženik S. J. te odvjetnica Lj. B. kao i optuženici A. L. i T. L., kojima obavijest o održavanju sjednice nije uručena jer pošiljke nisu podigli sa adresa na koje su obavijesti odaslane. Sjednica vijeća održana je u njegovoj odsutnosti, na temelju čl. 475. st. 4.  Zakon o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17 -  dalje u tekstu: ZKP/08).

 

Žalba optuženog Z. G. je osnovana te je u odnosu na tog optuženika pobijanu presudu valjalo ukinuti, a povodom te žalbe u smislu čl. 479. ZKP/08 pobijanu presudu valjalo je ukinuti i u odnosu na ostale optuženike, čije žalbe, kao i žalba državnog odvjetnika su bespredmetne.

 

U odnosu na istaknute bitne povrede kaznenog postupka u žalbama optuženih Z. G., A. L. i T. L., opravdano na postojanje bitne povrede iz čl. 468. st. 1. toč. 2. ZKP/08 ukazuje optuženi Z. G. u njegovoj osobnoj žalbi, dok ostale istaknute bitne povrede iz citiranih žalbi nisu ostvarene.

 

Nije u pravu optuženi Z. G. kada tvrdi da je počinjena bitna povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 time što postoji kontradiktornost u uvodnom dijelu činjeničnog opisa u dijelu koji označava vrijeme počinjenja kaznenog djela. Naime, kompozicija optužbe i prvostupanjske presude koja se zbog postojanja bitne povrede nije mogla ispitati u pogledu ispravnosti činjeničnih utvrđenja, za sada govori o jednom zločinačkom udruženju,čije aktivnosti su konkretizirane kroz četiri alineje, pa i vrijeme postojanja, a time i djelovanja tog jednog zločinačkog udruženja identično je označeno u preambuli i kasnijim alinejama činjeničnog opisa kaznenog djela. Kako je optuženi G. optužen, a zatim i osuđen kao jedan (od dva) organizatora upravo tog zločinačkog udruženja, ispravno je označeno i vrijeme u kojem je to udruženje djelovalo.

 

Drugo je pitanje da li se doista radi o jednom ili dva zločinačka udruženja, što ulazi u sferu činjeničnih utvrđenja, što ovaj sud sada nije mogao činiti zbog postojanja bitne povrede kaznenog postupka koja je rezultirala ukidanjem prvostupanjske presude. Međutim, u ponovljenom postupku prvostupanjski sud će morati voditi računa o utvrđenju postoji li povezanost optuženog G. sa kriminalnim radnjama optuženog A. L. opisanim u alineji d/ činjeničnog opisa, od čega će ovisiti i pitanje radi li se o organizatorima jednog zločinačkog udruženja ili ne, a od čega bi ovisilo i vrijeme kriminalne aktivnosti zločinačkog udruženja koje je po tvrdnji optužbe osnovao optuženi G.

 

Također, ne radi se o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 tj. da bi se presuda temeljila na nezakonitim dokazima koju tvrdnju optuženi G. obrazlaže činjenicom da MUP u odnosu na određene posebne dokazne radnje „nije sastavljalo sukladno ZKP-u dnevna izviješća“. Naime, čak da je i postojao ovaj propust u postupanju MUP-a kome je bilo povjereno provođenje posebnih dokaznih radnji, to samo za sebe ne dovodi do nezakonitosti dokaza proizašlih iz provođenja posebnih dokaznih radnji, jer aktivnost MUP-a je vezana za naknadnu djelatnost nakon što je neki od dokaza provođenjem ovih radnji već fiksiran na zakoniti način. Također, sam zakonodavac niti na jednom mjestu ovakav eventualni propust ne sankcionira nezakonitošću prikupljenih dokaza, a ta nezakonitost ne bi proizlazila niti iz drugih razloga navedenih u čl. 10. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08. U odnosu na naloge kojima se produljuje provođenje ranije izdanih naloga, isti u svome obrazloženju sadržavaju dostatnu količinu utvrđenja suda o postojanju osnova sumnje (što je manji stupanj od osnovane sumnje) o počinjenju kaznenog djela iz kataloga za koji se nalog može izdati kao i utvrđenje da bi prikupljanje dokaza na drugi način bilo nemoguće ili znatno otežano.

 

Ostali navodi iz žalbe optuženog G. označeni kao bitna povreda odredaba kaznenog postupak ulaze u pitanje ispravnosti činjeničnih utvrđenja što ovaj sud zasada nije mogao ispitivati.

 

U odnosu na žalbene osnove bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz žalbi optuženih A. L. i T. L. valja istaći da oni uglavnom parafraziraju tekst zakona, a pri obrazlaganju ukazuju na problematičnost činjeničnih utvrđenja iz prvostupanjske presude koja se odnose na pitanje postojanja zločinačkog udruženja kome bi organizator bio optuženi A. L. te pitanje svijesti optuženog T. L. da bi njegovi dogovori za počinjenje kaznenog djela (koje nije i počinio) bili u okvirima postupanja zločinačkog udruženja. Međutim, kako je već istaknuto, u dijelu činjeničnih utvrđenja ovaj sud zbog postojanja bitne povrede istaknute u žalbi optuženog G., a koja je od koristi i za ostale optuženike, pobijana presuda nije mogla biti ispitana u odnosu na problematizirano pitanje ispravnosti činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

 

U odnosu na bitnu povredu iz čl. 468. st. 1. toč. 2. ZKP/08 istaknutu u osobnoj žalbi optuženog Z. G., valja istaći da je ova povreda ostvarena.

 

Naime, radi se o bitnoj povredi na koju drugostupanjski sud pazi samo ako je istaknuta u nekoj od žalbi. Također, za istaći je donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku od 13. srpnja 2011. godine, objavljen u Narodnim novinama broj 80., ukinuta odredba čl. 477 ZKP/08 koja je propisivala da se „Na povredu iz članka 468. stavka 1. točke 2. ovog Zakona, žalitelj se može pozvati u žalbi samo ako tu povredu nije mogao iznijeti u tijeku rasprave, ili je iznio, ali ju prvostupanjski sud nije uzeo u obzir“. Dakle, nakon ukidanja ove norme više ne postoji zapreka da okrivljenik prvi puta ovu povredu istakne u žalbi protiv prvostupanjske presude, kako je to učinio optuženi G. u svojoj osobnoj žalbi.

 

Optuženi G. navodi da je u vijeću koje je donijelo pobijanu presudu kao član vijeća sudjelovao i sudac K. D., a koji je njega, kao i ostale u tom trenutku okrivljenike u vezi iste kriminalne aktivnosti ispitivao provodeći dokaznu radnju ispitivanja svjedoka prije podizanja optužnice u ovom predmetu po zamolnicama za pružanje međunarodne pravne pomoći Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, zbog čega da je isti morao biti isključen od obavljanja sudačke dužnosti u smislu čl. 32. st. 1. toč. 4. ZKP/08.

 

Radi provjere ovih navoda istaknutih u žalbi optuženog Z. G., sudac izvjestitelj je u smislu čl. 474. st. 2. ZKP/08 od Županijskog suda u Zagrebu zatražio spise o pružanju međunarodne pravne pomoći Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori u kojima je kao svjedok ispitivan Z. G. Županijski sud u Zagrebu dostavio je ovome sudu spise Kir-Us-370/13 o pružanju međunarodne pravne pomoći po zamolbi Tužiteljstva Bosne i Hercegovine te spis broj Kir-Us-720/12 o pružanju međunarodne pravne pomoći po zamolbi Vrhovnog državnog tužiteljstva Crne Gore. Uvidom u ove spise utvrđeno je da je dokaznu radnju ispitivanja svjedoka čije ispitivanje je zatraženo, radnju provodio sudac K. D., dakle sudac član vijeća koje je donijelo pobijanu presudu. Također, utvrđeno je da je on u tim predmetima kao svjedoka, sa procesnim upozorenjima govorenja istine, ispitivao u pobijanoj presudi proglašene krivima optuženike Z. G. i A. L., ali također i Š. D., Ž. M., D. O., V. Đ. i D. Š., koje osobe su po navodima pobijane presude također bili članovi istog zločinačkog udruženja, ali su u odnosu na njih donesene od optužnog vijeća presude na temelju sporazuma stranaka, kojima su oni proglašeni krivima za postupke unutar istog zločinačkog udruženja (list 4252 spisa; list 4219 spisa i list 4236 spisa).

 

Također, iz činjeničnih opisa dostavljenih zamolnica za međunarodnom pravnom pomoći proizlazi (kao i iz činjeničnog opisa pobijane presude) da se inkriminirano jedno zločinačko udruženje koje je djelovalo i imalo svoje članove na području Crne Gore, Bosne i Hercegovine te Republike Hrvatske, a svaka od država je procesuirala okrivljenike koji su bili dostupni njenim državnim odvjetništvima i sudovima. Kako je dio kriminalnih aktivnosti za koje je vođena istraga i podignuta prvotna optužnica pred Županijskim sudom u Zagrebu pravomoćno presuđen presudama donesenim na temelju sporazuma stranaka, u odnosu na preostali dio inkriminacije za koji je donesena pobijana presuda, usporedbom sa činjeničnim supstratima inkriminacija iz zamolbi, u odnosu na koje kriminalne aktivnosti je provođena dokazna radnja ispitivanja svjedoka vidljivo je da i nadalje postoji identitet kriminalne aktivnosti kako je ona sadržana u preambuli činjeničnog opisa kaznenog djela za koje je donesena pobijana presuda, a u donosu na pojedine alineje taj identitet postoji u odnosu na zamolbu iz Crne Gore sa alinejama označenim u pobijanoj presudi slovima c/ (jednako I-d iz zamolbe) i slovom d/ (jednako I-f iz zamolbe), a u odnosu na zamolbu Bosne i Hercegovine osim opisa sadržanog u preambuli koji opisuje osnivanje zločinačkog udruženja i njegov cilj identičan je opisi sadržan u presudi označeni slovom d sa dijelom činjeničnog opisa iz zamolbe označenog brojem 2.

 

Prema tome, očito je da se radi o jednom predmetu – jednoj kriminalnoj organizaciji čije djelovanje se prostire u tri države te u odnosu na koju svaka država vodi kazneni postupak prema njoj dostupnim okrivljenicima, pa je time ostvaren element iz čl. čl. 32. st. 1. toč. 4. ZKP/08 da se radi o provođenju dokazne radnje ispitivanja svjedoka „u istom predmetu“. Pri tome pojam predmet ne treba izjednačavati sa pojmom sudskog spisa već oznaka da se radi o „istom predmetu“ označava da se radi o istoj kriminalnoj aktivnosti. Kako je ranije ukazano, u odnosu na optužene Z. G. (koji ovu bitnu povredu i ističe) i optuženog A. L., oni su proglašeni krivima da su organizirali to zločinačko udruženje koje je djelovalo na teritoriju triju država u zajednici sa osobama optuženim u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini, a u odnosu na optužene J. i T. L., njihova kriminalna aktivnost kako je opisana i pravno označena u pobijanoj presudi također je ostvarena u okvirima tog istog zločinačkog udruženja, pa se time i u odnosu na njih radi o provođenju dokazne radnje ispitivanja svjedoka u „istom predmetu“. Uzgred, za napomenuti je, da je sudac D. u okvirima međunarodne pravne pomoći kako je opisano ranije, ispitivao uz procesna upozorenja obaveze govorenja istine pod prijetnjom kaznene odgovornosti i Z. G. i A. L., dok je sada na raspravi sudjelovao kao član vijeća u postupku njihovog ispitivanja kao okrivljenika sa procesnim garancijama da se mogu braniti na način kako to njima najviše odgovara, a koja okolnost može ozbiljno dovesti u sumnju nepristranost suca.

 

Kako je utvrđeno postojanje bitne povrede iz čl. 467. st. 1. toč. 2. ZKP/08 kako to ispravno u svojoj žalbi tvrdi optuženi G., a radi se o povredi koju ostali optuženici nisu isticali u svojim žalbama, drugostupanjski sud je provjerio radili se o povredi koja je od koristi i za ostale optuženike. Kako je optuženje u pobijanoj presudi inkriminirano za organizaciju zločinačkog udruženja i optuženom A. L., a optuženicima S. J. i T. L. aktivnost za koju su osuđeni također je označena kao postupanje u okvirima upravo tog jednog zločinačkog udruženja, a radi se o jednom zločinačkom udruženju koje je djelovalo na području triju država i za koje se vode postupci u svakoj od tih država to se radi o „istom predmetu“ i u odnosu na druge optuženike koji tu povredu nisu posebno isticali, ali kako je ona utvrđena po žalbi optuženog Z. G., to njeno postojanje u smislu čl. 479. ZKP/08 ima značaj i u odnosu na njih zbog čega je drugostupanjski sud, po službenoj dužnosti, utvrdio postojanje ove povrede i u odnosu na optužene A. L., S. J. i T. L. te je prvostupanjska presuda zbog ove bitne povrede ukinuta u cijelosti.

 

Obzirom na ovakvu odluku žalbe državnog odvjetnika i optuženih A. L., S. J. i T. L. ukazuju se bespredmetnima.

 

U ponovljenom postupku sud će otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, te će provesti sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i nove pa će nakon provedenog postupka pažljivo i savjesno analizirati kako svaki dokaz posebno tako i obranu optuženika, te zatim sve dokaze u njihovoj ukupnosti povezujući ih s obranom optuženika, nakon čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu, koju će valjano i potpuno obrazložiti.

 

Pri tome prvostupanjski sud će posebno voditi računa o točnim utvrđenjima kako bi oni proizlazili iz iskaza svjedoka M. S., jer zaključci kako ih je iznio prvostupanjski sud koga je taj svjedok vozio u Crnu Goru u inkriminirano vrijeme (a što se koristi iako ne kao jedini, ali ipak kao jedna od dokaza da je Z. G. organizator zločinačkog udruženja koji u sastavu tog udruženja i postupa) su očito pogrešni, što potvrđuje i državni odvjetnik u svome odgovoru na žalbu optuženog Z. G.

 

Također, prvostupanjski sud je dužan više pažnje posvetiti analizi obrane optuženog T. L. jer zaključak suda da je ovaj optuženik znao da je njegovo postupanje u sastavu zločinačkog udruženja, koji se opravdava zaključivanjem u odnosu na sadržaj razgovora koji je ovaj optuženik vodio sa B. B. T. je evidentno pogrešan. Naime iz sadržaja tog razgovora, a koji razgovor ispravno citira i prvostupanjski sud na listu 16 pobijane presude proizlazi da je riječi da su uhićeni „svi oni“ izrekao B., a ne T. L. kako to pogrešno kasnije zaključuje prvostupanjski sud na listu 54. pobijane presude, temeljeći svoje utvrđenje o svijesti ovog optuženika da postupa u sastavu zločinačkog udruženja upravo na tako pogrešnom zaključku. U odnosu na ovog optuženika prvostupanjski sud sa puno više pažnje treba cijeniti sve izvedene dokaze i zatim obranu samog optuženika da bi utvrdio postoji li njegova kaznena odgovornost za članstvo u zločinačkom udruženju unutar kojeg nije počinio niti jedno kazneno djelo ili bi se eventualno radilo o dogovorima za počinjenje kaznenog djela koji su samo pripremne radnje za kazneno djelo izvan zločinačkog udruženja.

 

Također, izostane li utvrđenje o članstvu u zločinačkom udruženju optuženog T. L., prvostupanjski sud sa posebnom pažnjom treba dati razloge u odnosu na koje zločinačko udruženje je organizator A. L., ako ono postoji, je li to ono isto udruženje za čije organiziranje je optužen Z. G. ili se radi o nekom novom zločinačkom udruženju u kojem je važno u preambuli točno odrediti vrijeme postupanja svakog od organizatora odvojenih zločinačkih udruženja.

 

Iz svega izloženog, na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 26. rujna 2017. godine