Broj: Kž 149/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. J. C., zbog kaznenih djela iz čl. 154. st. 2. u svezi st. 1. toč. 1. i u svezi čl. 153. st. 1. u svezi čl. 152. st. 1. i čl. 34. st. 1. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br.  125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi opt. J. C. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 25. rujna 2015. godine, br. K-23/15, u sjednici održanoj 27. rujna 2017. godine, u prisutnosti branitelja optuženika B. I., odvjetnika iz V.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba opt. J. C. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Županijski sud u Vukovaru presudom od 25. rujna 2015. godine, br. K-23/15 proglasio je krivim opt. J. C. zbog kaznenog djela protiv spolne slobode, teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz čl. 154. st. 2. u svezi st. 1. toč. 1. i u svezi čl. 153. st. 1. u svezi čl. 152. st. 1. i čl. 34. st. 1. KZ/11, za koje mu je na temelju čl. 154. st. 2. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od tri (3) godine i tri kaznena djela protiv osobne slobode, prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 za koje mu je na temelju istog zakonskog propisa utvrdio kazne zatvora u trajanju od po tri (3) mjeseca za svako kazneno djelo i uz primjenu čl. 51. KZ/11 osudio ga na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri (3) godine i četiri (4) mjeseca, u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunao vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 6. siječnja 2015. godine do 29. travnja 2015. godine.

 

Na temelju čl. 79. st. 1. i 2. KZ/11 od optuženika se oduzima kuhinjski nož drvene drške, dužina oštrice 10 cm.

 

Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj  152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je obvezan na platež troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.500,00 kn te trošak kaznenog postupka u iznosu od 5.175,40 kn.

 

Protiv te presude žali se optuženik po branitelju B. I., odvjetniku iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kaznenim sankcijama i predlaže da se pobijana presuda preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Branitelj predlaže da ga se izvijesti o sjednici vijeća.

 

Državni odvjetnik je podnio odgovor na žalbu optuženika u kojem predlaže da se ista odbije kao neosnovana.

 

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Sjednica vijeća održana je u prisutnosti branitelja optuženika, B. I., odvjetnika iz V., a u odsutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske koji nije pristupio, a dostava obavijesti o sjednici je bila uredno iskazana, te u odsutnosti optuženika za kojeg se dostava poziva vratila "obaviješten – nije tražio", a branitelj optuženika je na sjednici vijeća izvijestio sud da je optuženik uredno obaviješten o sjednici vijeća.

 

Žalba nije osnovana.

 

U odnosu na toč. 1. izreke pobijane presude optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 navodeći da su razlozi o odlučnim činjenicama u znatnoj mjeri proturječni te da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaja isprava i zapisnika o iskazima.

 

Obrazlažući navedenu postupovnu povredu, optuženik to proturječje nalazi u navodima svjedoka o tome gdje se majka nalazila prije događaja i gdje se događaj odigrao, da li u dnevnoj sobi ili kuhinji, jer se po stavu žalbe taj pojam miješa.

 

Iako se ne radi o odlučnim činjenicama, nema proturječja u iskazima svjedoka, niti u pogledu navedenih okolnosti niti prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude iskaze svjedoka interpretira drugačije od onoga što su iskazivali.

 

Naime, svjedok J. C. je iskazala da je majka bila u sobi s njom i sestrom prije nego ju je otac zvao (list 109, 198 spisa), a suglasno je iskazivala i svjedok K. C. i to kako u istrazi, tako i na raspravi (list 108, 197 spisa).

 

Nema proturječja niti u iskazima u pogledu mjesta događaja, jer su kuhinja i dnevni boravak u stvari jedna prostorija, kako je to vidljivo i na foto-elaboratu i u toj prostoriji je ležaj o kojem je govorila oštećenica A. C. na koji ju je optuženik gurnuo i pokušao silovati.

 

Dakle, neovisno kako koji od ispitanih svjedoka tu prostoriju naziva, mjesto događaja nije sporno, niti su svjedoci iskazivali različito.

 

Stoga nije ostvarena postupovna povreda na koju optuženik ukazuje, a ispitivanjem pobijane presude na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 nisu utvrđene niti bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski suda pazi po službenoj dužnosti.

 

Ostali prigovori koje optuženik u žalbi tretira kao postupovne povrede su u stvari prigovori utvrđenom činjeničnom stanju iz kojeg osnova žalba također nije osnovana.

 

Optuženik smatra neživotnim da bi pokušao silovati suprugu u prostoriji u koju svatko može ući, što međutim, nije prihvatljivo, kada se uzmu u obzir narušeni odnosi u obitelji koji su rezultat nasilja oca prema ostalim članovima obitelji, pri čemu optuženik nije vodio računa da drugi članovi to ne gledaju. Kako je to utvrđeno na temelju provedenog psihijatrijskog vještačenja, između ostalog, kod optuženika je prisutno grubo zanemarivanje osjećaja drugih osoba, vrlo niska tolerancija na frustracije i nizak prag za očitovanje agresije, uključujući i nasilje, što samo za sebe govori u prilog da inkriminirano ponašanje optuženika nije neživotno, s obzirom na njegovu osobnost i cijelu situaciju u obitelji.

 

S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud nije imao razloga da ne prihvati iskaze supruge i djece optuženika, koji su iskazivali suglasno i koji su naveli da je oštećenica na poziv optuženika otišla u prostoriju u kojoj je on i spavao, da su djeca bila u drugim sobama i da su došla tek na poziv, upomoć, oštećenice i zatekli majku kako leži na krevetu, optuženik sjedi na njoj, a suknja i majica su joj bile podignute.

 

Oštećenica je iskazala da se odupirala suprugu, gurala ga od sebe, grebla, a što je potvrđeno i nalazom površinskih ozljeda, oguljotina na vratu optuženika, te nalazom brisa izuzetog ispod noktiju lijeve ruke oštećenice u kojem je utvrđen DNA profil optuženika.

 

S obzirom da je iskaz oštećenice suglasan iskazima ostalih svjedoka, a potvrđen materijalnim dokazima, osnovano je prvostupanjski sud prihvatio i da joj je oštećenik prijetio nožem i da je nož koji je izuzet po prijavi oštećenice, upravo taj nož kojim joj je prijetio.

 

Neovisno o tome što oštećenica nije prijavila porezotinu na ruci, njezin iskaz nije s uspjehom osporen žalbenim navodima s obzirom na sve ostale dokaze.

 

Neosnovano optuženik osporava postojanje svijesti da savladava otpor oštećenice s ciljem da s njom ima spolni odnos, u situaciji kada oštećenica pruža ozbiljan otpor pri čemu ga je i povrijedila i kada optuženik vadi nož i njime prijeti, klečeći pri tome na oštećenici, koju je prethodno gurnuo na ležaj, tako da se nije mogla othrvati i pobjeći, sve dok u sobu nisu ušle kćeri, pa stoga žalba nije osnovana niti u pogledu subjektivnog elementa djela.

 

Kako je optuženik psihijatrijski vještačen, a prvostupanjski sud je izvršio uvid i u presude prekršajnih sudova, osnovano nije prihvatio prijedlog obrane koji se sada ponavlja i u žalbi, za saslušanjem predloženih svjedoka, na okolnosti optuženikove agresivnosti.

 

Iz navedenih razloga činjenično stanje nije pogrešno niti nepotpuno utvrđeno u odnosu na toč. 1. izreke pobijane presude, ali ni u odnosu na toč. 2. izreke.

 

Naime, izrečene prijetnje optuženika supruzi i kćerima J. i K. C., a nakon događaja pod toč. 1., potvrdile su ove oštećenice te sin optuženika D. C., saslušan kao svjedok.

 

Žalbom se ti iskazi neuspješno osporavaju pukom tvrdnjom da se agresivna osoba, koja ozbiljno prijeti, ne bi zaustavila pred zatvorenim vratima.

 

Neovisno o tome, izrečena prijetnja je bila ozbiljna i podobna da izazove strah kod oštećenika za njihove živote, s obzirom na optuženikovo nasilničko ponašanje, kako tog dana prema supruzi, tako i ranije što je utvrđeno iz presuda prekršajnih sudova.

 

Takvi zaključci prvostupanjskog suda nisu s uspjehom osporeni žalbenim navodima, pa stoga nije osnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti zbog povrede kaznenog zakona koju optuženik ističe kao tzv. posrednu povredu, jer je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjen kazneni zakon u pogledu kvalifikacija djela.

 

Žaleći se zbog odluke o kazni, optuženik izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora smatra previsokom navodeći da olakotne okolnosti nisu u dovoljnoj mjeri cijenjene, a otegotne da su precijenjene.

 

Niti u tom dijelu žalba nije osnovana, budući je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje utječu na odabir vrste i visine kazne za svako kazneno djelo i adekvatno ih je ocijenio te optuženiku utvrdio kazne zatvora za svako pojedino kazneno djelo u granicama donjeg minimuma zapriječene kazne.

 

Utvrđene otegotne okolnosti da je optuženik već ranije prekršajno kažnjavan zbog nasilja prema obitelji, ne opravdavaju primjenu zakonskih odredbi o ublažavanju kazne, neovisno o utvrđenim olakotnim okolnostima i neovisno o tome što je djelo iz toč. 1. ostalo u pokušaju.

 

Stoga i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, prihvaća utvrđene kazne i izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora po prvostupanjskom sudu nalazeći da će se upravo takvom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja, kako u vidu specijalne tako i generalne prevencije.

 

Nož kao sredstvo upotrijebljeno za počinjenje djela, oduzet je u skladu sa zakonom.

 

Kako ispitivanjem pobijane presude na temelju čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 27. rujna 2017.