Broj: Kž-Us 119/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. B. M. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 328. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta i okr. M. G. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 5. srpnja 2017. godine, br. 7 Kov-Us-1/17, u sjednici održanoj 18. listopada 2017. godine,

 

r i j e š i o   j e

 

I.              Prihvaća se žalba Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, preinačuje se pobijano rješenje u toč. I. izreke na način da se odbija kao neosnovan prijedlog za izdvajanje iz spisa kao nezakonitih dokaza pribavljenih posebnim dokaznim radnjama nadzora i tehničkog snimanja telefonskih razgovora i drugih telekomunikacija na daljinu te posebnim dokaznim radnjama tajnog praćenja i tehničkog snimanja osoba i predmeta i to:

-          izvješća o tajnoj pratnji (589),

-          izvješća PN USKOK-a (590 – 595),

-          foto-dokumentacija PNUSKOK-a, SPKP 511-01-82/2-OGR-2/105-13 od 25. veljače 2015. (1014 – 1094),

-          svi DVD mediji sa zapisnika telefonskih razgovora opisanih u optužnici.

 

II.              Odbija se kao neosnovana žalba okr. M. G. u odnosu na toč. II. i III. izreke pobijanog rješenja.

 

Obrazloženje

 

Županijski sud u Zagrebu, rješenjem od 5. srpnja 2017. godine, br. 7 Kov-Us-1/17 je pod toč. I. na temelju čl. 10. st. 2. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj  152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08) izdvojio iz spisa kao nezakonite dokaze pribavljene posebnim dokaznim radnjama nadzora i tehničkog snimanja telefonskih razgovora i drugih telekomunikacija na daljinu te posebnim dokaznim radnjama tajnog praćenja i tehničkog snimanja osoba i predmeta i to: izvješća o tajnoj pratnji (589), izvješća PN USKOK-a (590 – 595), foto-dokumentaciju PN USKOK-a, SPKP 511-01-82/2-OGR-2/105-13 od 25. veljače 2015. (1014 – 1094) i sve DVD medije sa zapisnika telefonskih razgovora opisanih u optužnici.

 

Pod toč. II. odbijen je prijedlog VI-okr. M. G. da se iz spisa kao nezakoniti dokazi izdvoje dokazi pribavljeni provjerama uspostave telekomunikacijskog kontakta i to izvješća o provjerama uspostave telekomunikacijskih kontakata opisanih u optužnici, a pod toč. III. je odbijen prijedlog istog okrivljenika da se kao nezakonit dokaz iz spisa izdvoje svi dokazi do kojih se došlo na temelju saznanja iz dokaza navedenih pod toč. I. izreke rješenja, kao i DVD medij s obranom VI-okrivljenika, kao neosnovan.

 

Protiv tog rješenja u odnosu na toč. I. izreke žali se Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK) zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se odbije prijedlog obrane okrivljenika za izdvajanjem navedenih dokaza opisanih pod toč. I. kao nezakonitih.

 

U odnosu na toč. II. i III. izreke pobijanog rješenja žali se VI-okr. M. G. po branitelju I. Ž., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i predlaže da se pobijano rješenje u tom dijelu preinači i iz spisa izdvoje dokazi na koje  se prijedlog odnosio ili podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Na temelju čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba USKOK-a je osnovana, dok žalba opt. M. G. nije osnovana.

 

U odnosu na toč. I. izreke pobijanog rješenja

 

U odnosu na toč. I. izreke pobijanog rješenja žali se USKOK, smatrajući da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno i da nije bilo osnovana za izdvajanjem dokaza navedenih u toč. I. izreke pobijanog rješenja kao nezakonitih, jer su svi sporni nalozi obrazloženi u skladu sa zakonom.

 

Nije sporno da prema čl. 332. st. 1. ZKP/08 sudac istrage može na obrazloženi zahtjev državnog odvjetnika, protiv osobe za koju postoje osnove sumnje da je sama počinila ili zajedno s drugim osobama sudjelovala u kaznenom djelu iz čl. 334. ZKP/08, pisanim, obrazloženim nalogom odrediti posebne dokazne radnje kojima se privremeno ograničavaju određena ustavna prava građana i to ukoliko se izvidi kaznenih djela ne bi mogli provesti na drugi način ili bi to bilo moguće samo uz nerazmjerne teškoće.

 

Prema čl. 335. st. 1. ZKP/08 u nalogu se navode podaci o osobi protiv koje se posebne dokazne radnje primjenjuju, činjenice iz kojih proizlazi potreba poduzimanja, te rok trajanja koji mora biti primjeren ostvarivanju cilja, kao i način i mjesto provođenja radnje.

 

Nije sporno da svi sporni nalozi (nabrojeni na strani 2, zadnji odlomak i strani 3, prvi odlomak pobijanog rješenja) sadrže ove zadane sastavnice na što osnovano ukazuje i USKOK u žalbi.

 

Sporno je da li navedeni nalozi sadrže obrazloženje u pogledu postojanje osnova sumnje za koje sud smatra da je izostalo i da ga prepisivanje prijedloga tužitelja ne može nadomjestiti.

 

U pravu je prvostupanjski sud kada ukazuje na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske od 1. listopada 2008. godine, br. U-III-857/2008 iz koje proizlazi da obrazloženje naloga za provođenje posebnih dokaznih radnji, ne može sadržavati samo konstataciju da je USKOK podnio zahtjev za primjenu posebnih izvidnih mjera protiv neke osobe "jer da postoje osnove sumnje da je počinila kazneno djelo te da te osnove proizlaze iz prijedloga sektora krim policije PUSD te posebno zapisnika o zaprimanju kaznene prijave".

 

U tom pravcu govore i stavovi izraženi u presudama Europskog suda za ljudska prava u predmetima D. protiv H. i M. protiv H., što je prihvatio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u novijim odlukama (npr. I Kž-Us-116/2017).

 

Međutim, u konkretnom kaznenom predmetu ne može se prihvatiti da je obrazloženje spornih naloga manjkavo, na način kako je to utvrđeno u gore navedenim odlukama, odnosno da je izostalo utvrđenje, ocjena i obrazloženje osnova sumnje kako to smatra prvostupanjski sud.

 

Već iz prvog izdanog naloga od 9. rujna 2013. godine, br. Kir-Us-731/13, proizlazi da sudac istrage interpretira zahtjev USKOK-a na pet stranica, dakle, osnove sumnje i podatke iz kojih ona proizlazi u odnosu na M., V. i G., zbog kaznenog djela iz čl. 328. st. 1., čl. 190. st. 1. i 2. u vezi čl. 329. st. 1. KZ/11, da bi nakon toga zaključio da ga prihvaća kao osnovan. S obzirom na tako opširno obrazloženje naloga, ne može se prihvatiti da osnove sumnje ne bi bile utvrđene i ocijenjene, jer opširnim citiranjem zahtjeva USKOK-a i njegovim prihvaćanjem kao osnovanog, dana je, po stavu ovog drugostupanjskog suda, ocjena osnova sumnje.

 

Nakon toga, u nalogu se navodi "u konkretnom slučaju radi se o takvoj vrsti kaznenih djela, gdje osobe koje sudjeluju u izvršenju takovih djela, koriste posebne mjere opreza i konspirativnost kako ne bi bile otkrivene i procesuirane, što znači da redovitim izvidima ne bi bilo moguće pribaviti podatke i dokaze za kazneni postupak ili bi pak pribavljanje dokaza o počinjenju kaznenog djela bilo povezano s nerazmjernim poteškoćama ili se uopće ne bi moglo pribaviti. Osobito imajući u vidu međunarodni element počinjenja ovog kaznenog djela odnosno sumnje da u izvršenju kaznenog djela krijumčarenja droge (heroin) uz hrvatske državljane sudjeluju i drugi državljani s područja različitih zemlja, s područja Europe kao i drugih zemalja. Zbog svega naprijed navedenog u konkretnom slučaju nužno je odrediti posebne dokazne radnje iz čl. 332. st. 1. i 4. ZKP/08 prema gore navedenim osobama, kako bi se utvrdila točna njihova uloga, s kim kontaktiraju, što prenose, čime se bave i sve ostalo što je povezano s navedenim kaznenim djelom. Sve je to potrebno radi utvrđivanja odlučnih činjenica i prikupljanja materijalnih i drugih dokaza za navedeno kazneno djelo, a što se sve bez posebnih dokaznih radnji ne bi moglo obaviti i bilo bi povezano s nerazmjernim teškoćama. Nadalje, radi se o kaznenim djelima koja su predviđena u čl. 334. ZKP/08 za koje se mogu odrediti ove mjere", što ovo obrazloženje čini cjelovitim, pa se slijedom toga ne može prihvatiti da bi dokazi pribavljeni na temelju takvog naloga bili rezultat povrede čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a nisu ispunjene niti pretpostavke za utvrđenje da se radi o nezakonitim dokazima.

 

Na istovjetan, opširan, način obrazloženi su i nalozi od 20. rujna 2013., 8. studenog 2013. godine i drugi koji se odnose na određivanje i produljenje provođenja posebnih dokaznih radnji, što prvostupanjski sud propušta uočiti i apostrofirati, već citira obrazloženja naloga koji se odnose na proširenje ranije određenih dokaznih radnji za novo utvrđene pozivne brojeve, kada su i obrazloženja tih naloga nešto kraća, ali nisu izostala, kako to navodi prvostupanjski sud. U situacijama kada se nalozi odnose na proširenje mjera na novoutvrđeni pozivni broj, ne može se prihvatiti da takvo obrazloženje, kako ga citira prvostupanjski sud, ne bi bilo dostatno.

 

Neprihvatljiv je i najblaže rečeno, nekorektan navod prvostupanjskog suda da je sudac istrage prijedlog USKOK-a "kopirao i zalijepio" u sudsku odluku, jer interpretiranje zahtjeva USKOK-a na nekoliko stranica i nakon toga dana ocjena da je isti osnovan, pretpostavlja proučavanje zahtjeva iz spisa, jer se u protivnom ne bi došlo niti do zaključka o postojanju osnova sumnje, ali niti do ostalih konstatacija suca istrage koje citira prvostupanjski sud u pobijanom rješenju, smatrajući te razloge nedovoljnima.

 

S obzirom na sve navedeno, osnovana je žalba USKOK-a u kojoj se navodi da sporni nalozi sadrže adekvatno obrazloženje, pa je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08 odlučeno kao u izreci.

 

U odnosu na toč. II. izreke pobijanog rješenja

 

Protiv dijela rješenja kojim je odbijen prijedlog okr. M. G. da se iz spisa kao nezakoniti dokazi izdvoje dokazi pribavljeni provjerama uspostave telekomunikacijskog kontakta i to izvješća o provjerama uspostave telekomunikacijskih kontakata opisanih u optužnici, žali se opt. M. G. smatrajući da se nalogom iz čl. 339.a ZKP/08 bitno zadire u ljudska prava i temeljne slobode okrivljenika i narušava pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života (čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda) i da bi stoga takav nalog trebao biti obrazložen, jer se u protivnom narušava i pravo okrivljenika na pravično suđenje.

 

Pri tome žalitelj prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da iz odredbe čl. 339.a ZKP/08 ne proizlazi obveza suca istrage da obrazlaže nalog za provjeru uspostavljanja telekomunikacijskog kontakta.

 

Kako to ispravno konstatira sud prvog stupnja, sadržaj takvog naloga propisan je odredbom čl. 339.a st. 7. ZKP/08 prema kojoj takav nalog treba sadržavati, uz podatke iz čl. 168. st. 2. ZKP/08, osobne podatke osobe koja je registrirani vlasnik ili korisnik komunikacijskog sredstva te svrhu radi koje se nalog izdaje. Člankom 339.a ZKP/08 propisano je jedino da obrazložen mora biti prijedlog nadležnog državnog odvjetnika (čl. 339.a st. 3. ZKP/08).

 

Međutim, neovisno o tome žalitelj propušta uočiti da su navedeni nalozi od 10. prosinca 2014. godine, br. Kir-Us-731/14 (list 46 – 47) i od 11. prosinca 2014. godine, br. Kir-Us-556/14 (list 50 – 51 spisa) kojima se nalaže provjera uspostavljanja telekomunikacijskih kontakata obrazloženi, pa stoga nije osnovana žalba okr. G. u tom dijelu. Stoga činjenično stanje nije pogrešno ni nepotpuno utvrđeno, a bitna povreda odredaba kaznenog postupka koja se ističe u uvodu žalbe nije niti obrazložena.

 

U odnosu na toč. III. izreke pobijanog rješenja

 

U toč. III. izreke pobijanog rješenja odbijen je prijedlog okr. G. da se iz spisa izdvoje kao nezakoniti dokazi, svi dokazi do kojih se došlo na temelju saznanja iz dokaza navedenih u toč. I. izreke pobijanog rješenja, s obzirom da je po stavu prvostupanjskog suda prijedlog neodređen.

 

Okrivljenik G. se žali na taj dio rješenja navodeći da se radi o dokazima koje je specificirao u odgovoru na optužnicu, kao "ostale dokaze na kojima se temelji optužba" uz dodatnu konstataciju da se radi o "zapisnicima o ispitivanju svjedoka te ostaloj dokumentaciji – dokazima popisanim u optužnici."

 

Protivno žalbenim navodima, u pravu je prvostupanjski sud da je takav prijedlog neodređen međutim, s obzirom na odluku u toč. I. ovog rješenja, žalba optuženika je sada u tom dijelu u stvari bespredmetna.

 

Što se tiče prijedloga za izdvajanjem DVD medija s obranom opt. G., osnovano ga je prvostupanjski sud odbio, jer činjenica da je jedan branitelj, od dva izabrana i prisutna, napustio ispitivanje okrivljenika koje je nastavljeno uz prisutnost drugog branitelja, nije time povrijeđeno pravo obrane.

 

Naime, prema čl. 69. st. 3. ZKP/08 jedan okrivljenik može imati istodobno najviše tri branitelja, a smatra se da je obrana osigurana kada u postupku sudjeluje jedan od branitelja, kako to pravilno konstatira prvostupanjski sud, pa stoga odlaskom jednog od branitelja, uz ostanak drugoga, prilikom ispitivanja okrivljenika nije povrijeđeno njegovo pravo obrane, niti tu obranu treba izdvojiti iz spisa kao nezakonit dokaz.

 

S obzirom na sve navedeno, nije prihvaćena žalba opt. G., a kako ispitivanjem pobijanog rješenja na temelju čl. 494. st. 4. ZKP/08 nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, u odnosu na toč. II. i III. pobijanog rješenja, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 18. listopada 2017.