Broj: P-656/13

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Marini Vučetić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja N. M., iz S. B., zastupan po O. društvu S. & K.-K. iz S. B., protiv tuženika K. Đ., iz S. B., I. Đ., iz G. Š. i R. Đ., iz S. B., zastupani po punomoćniku I. O., odvjetniku iz S. B., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave dana 28. prosinca 2016.g. u nazočnosti tužitelja i punomoćnice R. K. K., odvjetnice te prvotuženika i punomoćnika I. O., odvjetnika i rasprave održane 31. siječnja 2017.g. na kojoj je i objavljena presuda, istog dana

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Nalaže se tuženicima K. Đ. iz S. B., I. Đ. iz S. B., i R. Đ. iz S. B., da isplate tužitelju N. M. iz  S. B., , na ime naknade štete ukupan iznos od 18.200,00 kn i to:

-          na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje 17.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja odgovara visini eskontne stope HNB-a uvećane za 5%  poena od podnošenja tužbe tj. od 3. lipnja 2013.g. pa do isplate

-          na ime tuđe pomoći i njege 1.200,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja odgovara visini eskontne stope HNB-a uvećane za 5% poena od presuđenja pa do isplate,

kao i da tužitelju naknade trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja odgovara visini eskontne stope HNB-a uvećane za 5% poena od presuđenja pa do isplate, sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

 

II. Nalaže se tužitelju N. M. iz S. B., da tuženima K. Đ. iz S. B., I. Đ. iz G. Š. i R. Đ. iz S. B.,u iznosu od   6.860,00 kn, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

              Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženih radi naknade štete dana 3. lipnja 2013. godine.

 

              U tužbi je navedeno da su tuženi dana 18. srpnja 2011.g. u S. B., bez ikakvog povoda fizički napali tužitelja te je tužitelj zadobio tjelesne ozljede zbog kojih je pretrpio neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i to zbog pretrpljenih bolova, pretrpljenog straha te imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege. Tužitelja je dok je hodao stazom prema svojoj kući prvo verbalno počeo vrijeđati K. Đ. zbog psihičke bolesti, a zatim ga je počeo udarati. Udario ga je više puta po glavi i tijelu te srušio na pod, a zatim su mu se pridružili i I. i R. Đ. te ga svi zajedno nastavili udarati dok nisu naišli susjedi i počeli vikati da prestanu jer će ga "ubiti". Tužitejl je u štetnom događaju zadobio ozljede: contusio captis, fractura nasi, excoriationese militičices reg.cruris utq. Tužitelj od 2003.g. boluje od polimorfnog psihotičnog poremećaja. Obzirom na tu okolnost napad 3 osobe na tužitelja je izazvao kod njega izuzetnu traumu i strah kao i pogoršanje psihičkog stanja jer se našao u po život opasnoj i za njega bezizlaznoj situaciji. Tužitelj i danas kao posljedicu štetnog događaja ima poremećaj spavanja, noćne more, strah od napada te glavobolje. Zbog navedenog tužitelj potražuje na ime pretrpljenih bolova 7.000,00 kn, na uime pretrpljenog straha 10.000,00 kn i na ime tuđe pomoći i njege 1.200,00 kn.

 

              Prvotuženik je dao odgovor na tužbu te naveo kako navodi iz tužbe nisu točni. Navodi da je dana 18. srpnja 2011.g. prolazio osobnim automobilom s prijetaljem i bratom te iz automobila pozdravio tužitelja sirenom i riječima "Bok N." te se nakon toga zaustavio ispred svoje kuće. Prijatelj D. odlazi svojoj kući dok brat odlazi u dvorište. Prvotuženik zastaje ispred kapije kako bi odgovorio na sms poruku. U tom trenutku mu ubrzanim korakom prilazi tužitelj te ga prvo verbalno napada a zatim udara u glavu i hvata jednom rukom za vrat, a drugom za kosu. Tuženik se pokušavao osloboditi stiska, hvatala ga je panika jer je u jednom trenutku ostao bez zraka. Pokušavao je osloboditi se tužiteljevog stiska, ali u daljnjem naguravanju probili su ulazna vrata u dvorište i upali na pod. Tu su sjedili tuženikov otac I. i brat R.. Prvotuženik je zazvao upomoć. Brat i otac su dotrčali do njih te ih pokušali razdvojiti, no bez uspjeha. Tužitelj kao da je posjedovao nadnaravnu snagu. U svom tom metežu ponovno su završili na ulici ispred kapije. Kad je konačno uspio odvojiti tužiteljevu ruku od svoje glave, vidio je u tužiteljevoj šaci cijeli pramen svoje kose. Tužitelj je i dalje nasrtao na njega. Tada su se pojavili susjedi i N. otac i netko je uspio razdvojiti tužitelja od njega. Nakon toga tuženik je ušao u kuću i nazvao policiju kako bi prijavio napad. Nije podnosio tužbu protiv tužitelja za napad, budući da zna da je tužitelj psihički bolestan i htio je to što prije zaboraviti. I sam je tjednima nakon događaja bio u šoku, imao je problema sa spavanje, a i danas mu nije svejedno proši pored tužiteljeve kuće i misliti hoće li ga tužitelj ponovno napasti.

 

              Drugotuženik je u odgovoru na tužbu iskazao da se protivi tužbi. Tog dana je sa sinom R. sjedio u dvorištu kada je čuo dolazak automobila, a nedugo nakon toga snažan udarac u kapiju i nagli ulazak dviju osoba u dvorište. U prvi trenutak nije niti shvatio što se događa dok njegov sin nije zazvao upomoć. Tada je shvatio da je situacija ozbiljna. Vidio je kako tužitelj snažno drži za vrat njegovog sina te pokušava tužitelja odvojiti od sina, ali u tom hrvanju tužitelj je i njega srušio na pod. Nije nastavio daljnje naguravanje zbog svježe operiranog oka. Ostao je po strani dok sin R. i K. i dalje pokušavaju obuzdati tužitelja.

 

              Trećetuženik je u odgovoru na tužbu iskazao je suglasno prvo i drugotuženiku.

 

              Tuženi su u podnesku od dana 4. svibnja 2015.godine naveli da tužitelj boluje od bolesti psihičke prirode i da radi toga nije poslovno sposoban i predložili su da sud pozove Centar za socijalnu skrb u S.B. radi davanja mišljenja o poslovnoj sposobnosti tužitelja. Tuženi su također bili predložili da sud  zatraži od Prekršajnog suda u S. B. podatke o postupcima koji su vode protiv tužitelja kao okrivljenika i da se pribavi od MUP-a podaci o prijavama su zaprimljene protiv tužitelja i da se pribavi u sudski spis medicinski karton tužitelja.

 

Ovaj sud je dana 12. svibnja 2015.godine uputio dopis Centru za socijalnu skrb da na prijedlog tuženika na temelju čl. 160.st. 1. Obiteljskog zakona dostave nam podatak da li je tužitelj osoba koja ima ili  nema poslovnu sposobnost s obzirom na svoje zdravstveno stanje. 

 

              Dopisom od dana 20.siječnja 2016.godine Centar za socijalnu skrb u S. B. je izvijestio sud  da ne postoje razlozi za pokretanje postupka lišenja poslovne sposobnosti tužitelja (str. 50 spisa).

 

              U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u preslik Potvrde MUP-a u kojoj je navedeno da je 18. srpnja 2011.godine zvao K. Đ. u 20,30 sati i da je naveo da ga je napao N. M. na način da su došli u verbalni, a potom i u fizički sukob (str. 6 spisa). Sud je izvršio i uvid u preslik medicinske dokumentacije iz koje je vidljivo da je u njoj navedeno da je N. M. dana 18. srpnja 2011. godine bio u O. bolnici dr. J. B. na pregledu na odjelu za bolesti uha, grla, nosa i kirurgiju glave te kod radiologa jer je kako je navedeno zadobio udarac u glavu i da isti uzima antipsihotičke lijekove i daje više puta bio hospitaliziran na psihijatriji radi psihičke dekompenzacije (str. 7 do 8  spisa) zatim je tužitelj dana 20. srpnja 2011. godine bio ponovo na hitnom pregledu kod kirurga ovaj put radi endema desne strane brade (str. 9 spisa) i dana 25. srpnja 2011.godine kada mu je i utvrđen uredan lokalni status (str.10 spisa) te dana 3. kolovoza 2011.godine, dakle nakon 15 dana od dana 15. srpnja 2011.g. i tada je utvrđeno da kod tužitelja postoje oguljotine na obje potkoljenice i da se žali na bolove u nosu, glavi, obje ruke i noge (str. 11 spisa). Iz povijesti bolesti od dana 23. kolovoz 2011. godine je vidljivo da liječnik za tužitelja naveo da je subjektivno dobro (str. 12 spisa). Uvidom u nalaz K. bolničkog centra K. za psihijatriju u Z. je vidljivo da je dana 26. rujna 2011.godine liječnik konstatirao da je psihičko stanje tužitelja u pogoršanju i da je tužitelj radno nesposoban (str. 13 spisa).  Iz specijalističkog nalaza O. bolnice u S.. B. od dana 19. listopada 2011.godine je vidljivo da je liječnik dr. Đ. naveo da je status u granicama urednog i primjeren dobi (str. 14 spisa). Zatim je tužitelj dana 16. studenog 2011. godine bio liječnika i u anamnezi je navedeno da je tužitelj od 2003. godine u tretmanu radi polimorfnog psihotičnog poremećaja (str. 15 spisa), zatim je tužitelj i dana 16. studenog 2011.godine bio kod liječnika dr. M. B. radi pregleda, ali radi svoje psihičke bolesti (str. 16 spisa), dana 16. veljače 2012. godine je dr. radiolog snimao glavu tužitelja i utvrđeno je dana nema znakova svježe ishemije (str. 17 spisa), dana 27. veljače 2012. godine je tužitelj bio ponovo u K. bolničkom centru u Z. u klinici za psihijatriju i navedeno je da je dijagnoza tužitelja F23.1 i da je riječ o kronificiranom bolesniku koji se više godina liječi od F20 i da se u okviru ovog poremećaja prevladavaju rezidualni simptomi koji ga trajno i popuno ometaju u radnom i socijalnom funkcioniranju i da je bolesnik trajno radno nesposoban (str. 18 spisa). Nadalje je tužitelj dostavio sudu na uvid medicinsku dokumentaciju iz koje je vidljivo da se tužitelj od 2012.godine redovno liječio na odjelu za živčane bolesti u S. B. i da mu je propisivana  terapija  (str. 19 do 25 spisa).  Uvidom u preslik medicinske dokumentacije za tuženika I. Đ. je vidljivo da je on bio na liječenju 2011. godine, da je 12 godina dijabetičar i da je mu je lijevo oko slabovidno od djetinjstva, a unazad tri mjeseca da mu jako slabi vid i na desno oko (str. 30 do 31 spisa). Uvidim u preslik medicinske dokumentacije K. Đ. je vidljivo da se je isti dana 18. srpnja 2011.godine pregledan po kirurgu  i da je naveo da je zadobio više udaraca po glavi i vratu od poznate osobe (str. 40 spisa). Saslušane su stranke u svrhu dokazivanja i svjedoci I. Đ., I. V., K. K.,  D. Đ., D. M. su dali svoje iskaze.     

                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                    

              Tužitelj je u svom iskazu naveo da je u kritično vrijeme stajao ispred kuće. Prošli su K. Đ. i D. M. u automobilu pored njega, trubili, dobacivali su mu svašta, K. mu je rukom pokazivao kao da nije normalan. Kada je stao ispred svoje kuće, on je došao do njega da ga pita zašto to radi i on ga je počeo tući. Onda su došli I. i R. Đ. i počeli ga tući, dobio je jako puno batina, bio je u krvi, bio je na podu, imao rasječenu usnu. Onda kada je krenuo, I. Đ. je još išao za njim i dva puta ga udario. Z. V. je to vidio, bio je na udaljenosti i vikao "nemojte ga tući", a onda je taj napad završio.

 

              Tuženik I. Đ. je da je u kritično vrijeme sjedio u dvorištu obiteljske kuće, M. P. 1 u S.. B.. Bio je tu njegov sin R., snaha I. i unuk. Supruga je bila ušla u kuću skuhati kavu i tada su došli automobilom s kupanja K., sin N. i D. M., koji je sinov prijatelj. N. je ušao u kuću, D. je izašao iz auta i otišao svojoj kući, a K. je ostao ispred kuće, valjda je pisao poruku ili čitao poruku, ne zna točno i odjednom je primijetio gužvu i dva tijela su pala u dvorište. Vidjeli su N. i K., K. je vikao da mu pomogne, a N. je uhvatio jednom rukom K. oko vrata, a drugom je uhvatio K. za kosu, K. je imao dugu kosu i povlačio ga. O. je pokušao pomoći, no N. ga je otresao, pao je na kolni ulaz i ozlijedio potkoljenice. R. je pokušao pomoći, međutim N. je držao K. i pokušavao gušiti. Cijelo vrijeme je psovao i vikao da tko ih je doveo. Nitko ih nije doveo, nego je njegova supruga tu rođena, tu su došli kada su prodali stan. R. nije udario N., on ga je možda udario, ali u obrani sina K.. Inače u 3. mjesecu 2011.g. operirao je oko i morao imati silikonsko ulje, još uvijek slabo vidi. Išao je pomoći sinu. Nakon toga mu je netko rekao da je otac tužitelja vani, pa je izašao ispred kuće babe R. gdje je bio njegov otac i prišao mu, ali on je samo gledao i nije ništa poduzimao. Tuženik je iskazao da ima 5 sinova, niti jedan nije odgojen da nekoga maltretira. Ne zna točno koliko je to trajalo, čini mu se duže vrijeme. Cijelo vrijeme je N. napadao K. i psovao. Nije točno da je trčao za N., on to ne može, radi dijabetesa je izgubio vid i zbog toga je i u mirovini, jer ne vidi. Kada se to dogodilo nije im palo na pamet tužiti N. radi toga, no poslije su čuli da se on raspituje kod D. M. da li će ga K. tužiti. Htjeli bi zaboraviti taj događaj, unuk koji je bio u dvorištu jako se uplašio, bojao se doći kod njih i pitao da li će onaj čovjek opet napasti. Poslije je čuo od susjeda da otac tužitelja traži dozvolu za oružje, a on je bio dragovoljac, pa nema oružje. K. je odmah nakon toga zvao policiju i također je i K. išao na hitnu pomoć. Inače ovo nije bilo N. prvi puta, prije je napao jednog dečka s K., ali on ne želi svjedočiti. On je tužitelja udario u obrani K., vjerojatno ga je i K. udario dok se branio, pali su obojica. Tužitelj je uhvatio njegovog sina za kosu, K. je imao kosu do pola leđa, šarka je iskočila kada su pali. Ne zna kojom rukom, pretpostavlja da je desnom držao K. za kosu, a prstima druge ruke ga je držao za vrat. Kosu je omotao oko svoje ruke. Sin, dok ga je zvao upomoć, bio je u panici, bio je na podu. Vrlo vjerojatno da bi tužitelj ugušio njegovog sina da on nije priskočio, N. je bio na K. i gušio ga rukom.

 

Tuženik K. Đ. je iskazao da u svezi događaja može samo reći da je on napadnut, on je zaista bio životno ugrožen napadom tužitelja. Njegov otac i brat, a i on je mislio da će ga N. zadaviti. Inače toga dana je prolazio OA ulicom, imao je otvoren prozor. Kuća njegove obitelji je na kbr. 1, a M. su na 10. Svirnuo je  i pozdravio N. i pitao "gdje si N.". Zna ga iz škole. Kada je došao pred kuću, izašao je iz auta i uzeo odgovoriti na  SMS poruku. Primijetio je da mu prilazi N. koji je nasrnuo na njega s riječima "Zašto ti mene zajebavaš". Uhvatio ga je jednom rukom za vrat s leđa, a drugom rukom za kosu. Tako su razvalili ulazna vrata na ulazu u dvorište, tu su bili njegov otac i brat, oni su u početku mislili da je to šala, ali on sam vikao "pomagajte". Pokušali su ih rastaviti, ali je to bilo nemoguće. N. ima psihičku bolest, što mu je bilo da li je bio pod utjecajem lijekova ili što to ne zna. Osjećao se životno ugroženim, hroptao je i mislio da je gotovo. Udarao je N. i pokušao ga odvojiti od sebe da smanji stisak. Nakon toga, netko je uspio odvojiti N. ruku od njegove kose, tada je vidio da ima punu šaku kose. On je i dalje nasrtao na njih trojicu i morali su uzvratiti udarcima. Onda je došao i njegov otac, i umjesto da ga smiri i on ih je počeo verbalno napadati. Skupili su se i susjedi, oni su vikali da odvedu N., ali nitko ništa nije poduzimao. N. je radno nesposoban, ima psihičku bolest, kao i njegova sestra, ali njegov otac je vikao kao da su oni ti koji su cijeli život njih mučili i patili, što nije istina. Zna N. jer je išao s njim u školu, uvijek je bio sklon incidentima, a roditelji su ga branili. Nitko nije išao napadati N., on je cijelo vrijeme išao prema njima. Netočno je V. svjedok naveo da je to bilo pred kbr. 5, jer bio je na kraju njihove kuće do kbr. 3, kada su pokušavali odgurnuti N., već je vikao da netko pozove policiju. Policija je došla, napravili su očevid i on je dao izjavu. išao je kod liječnika, razmišljao je prijaviti napad ali nije to učinio jer je N. bolestan. Svjedoka V. je vidio u trenutku kada je sve bilo gotovo. Nije točno da je N. klečao, a da su ga njih trojica udarali. Što se tiče med.dok. da je tužitelj zadobio frakturu nosa i potres mozga, dok je tužitelj bio na njemu, dok ga je gušio, tada je i dobio udarce od njega i njegovog brata i oca, jer su ga branili. Tužitelj nije bio prekriven krvlju, bio je samo crven u licu. On je hroptao pred kućom, nije se mogao osloboditi stiska tužitelja. Hroptao je u dvorištu pred kućom je bio napad, proletio je s N. kroz kapiju, da nije tko zna što bi bilo. Bilo ga je mjesecima strah proći pored N. kuće. Zna da je N. otac imao spor koji je izgubio jer je istukao dječaka od 11 godina.

 

Tuženik R. Đ. je u svom iskazu naveo da   je on  kritično vrijeme bio sa svojom suprugom I. Đ. kod oca I. Đ.. Sjedili su u dvorištu i pili kavu. U jednom momentu K. i N. uletjeli su u dvorište. Prvo je  mislio da je to neka šala, a onda sam vidio da je K. počeo hroptat jer ga je N. držao za kosu i rukom ga je pritiskao za vrat. On ih je pokušao razdvojiti, međutim i sam se sledio od straha s obzirom na njegov pogled, N. je bio fokusiran na K.. Supruga mu je počela plakati i sin. Sin se nakon toga dvije godine bojao ići kod dide. N. je samo vidio K. i samo se derao na njega. N. je samo srljao u dvorište, nismo ga mogli nikako zaustaviti i puštao je neke čudne zvukove. Razdvajao je  N. od K.. Da li je tu tko koga udario, on to  ne znam jer sam ih razdvajao.  On ne zna kako je  tužitelj zadobio frakturu nosa i potres mozga. On je samo razdvajao tužitelja od svog brata K.. Nije istinit iskaza svjedoka V. da je tužitelj klečao dok su ga K. i I. Đ. udarili. Njegov otac I. Đ. skoro pa ne vidi, a K. je plakao i samo vikao N. nemoj, odmakni se od nas. Međutim svaki puta kada  razdvojio N. od  brata N. kao da je dobivao dodatnu snagu. On je nakon što je N. bio na ulici ostao u dvorištu, on nije išao na ulicu, ostao je kod kapije. U dvorištu su mu bili supruga i dijete pa je radi toga ostao. To se sve i odvijalo u dvorištu i ispred kapije, a na ulici on nije vidio nikoga da bi napao N.. Na ulici se N. stalno vraćao na K. kao da njega  i oca nije niti primjećivao, nije ih ni doživio da su tu. N. bi ubio K. da oni nisu pristupili, K. je već hroptao. N. je sa jednom rukom držao K. za kosu a sa drugom rukom je čvrsto stisnuo K. za vrat, napravio je tzv. "kravatu". Potrgao je N. K. pramen kose. K. se nikada nije tukao u životu, on je šaljivđija i umjetnik. Prije toga nisu zaključavali kapiju, a nakon tog događaja sada zaključavaju ulaznu kapiju.

 

              Svjedok I. Đ. je iskazala  da je u kritično vrijeme sa suprugom R. Đ. došla kod svekra i svekrve – kod I. Đ., bili su na dvorištu, pili kavu. Bio je s njima i njihov sin koji je tada imao 6 godina. Došao je K. i ostao je ispred vrata, na jednom se čulo kao da se nešto razbilo na kapiji, ušao je K. i N. koji ga je vukao za kosu i držao za vrat. Kada je to vidio, njen sin je počeo vrištati i ušao u kuću. Ona je malo ulazila, a malo izlazila. Molili su N. da pusti K. i molili da ode, a on je nastavljao napad. Jednom rukom je držao K. za vrat. Ta je kapija bila razbijena kada su ušli, K. je stalno vikao "pomozite mi", u početku je mislila da je to šala. Prvo je K. bio pred kapijom s M., nije vidjela da su zajedno pali na pod. Nisam vidjela da je njen suprug R. udario N., ali ako i je to je bilo u samoobrani, radi toga što je to bilo jako strašno. Nije vidjela niti da je svekar I. Đ. udario N.. Dijete joj je vrištalo i plakalo, nastao je kaos. Njen sin je nakon toga imao strah, preživio je šok, vidio je kako mu tuku strica i to u dvorištu obiteljske kuće kod djeda i bake.

 

              Svjedok K. K. je iskazao zna što se događalo, jer je susjed preko puta. Bio je u sobi i gledao TV i imao otvoren prozor. K. je došao automobilom, izašao je iz automobila, bio je s djevojkom. N. je naišao i lijevom rukom uhvatio K. za vrat, a desenom za kosu. U početku je izgledalo kao šala, ali K. je nakon toga počeo zapomagati, udarili su u kapiju Đ., ta se kapija otvorila širom i I. i R. Đ. pokušali su ih rastaviti, ali nisu uspjeli jer je N. stalno napadao na K.. S K. je  bila njegova djevojka I., vidio je da iz automobila izlaze K. i I.. Nije vidio D. M. da izlazi iz automobila. Nije vidio da je N. bio na podu, vidio je R. i I. kako pokušavaju odvojiti N. od K., N. se stalno vraćao i psovao, trgenjali su se, moguće je da je tom prilikom netko nekoga udario, to se sve događalo ispred kuće, a ne u dvorištu.Prvo su N. i K. razvalili kapiju, onda su malo bili u dvorištu, a potom ispred kuće kada su ih I. i R. pokušali razdvojiti. K. je vikao "pomozite neće da me pusti", a N. ga je držao jednom rukom za kosu, a drugu za vrat. N. je stalno psovao i sve tužene vrijeđao. Nakon što se to dogodilo, K. je kada je ustao, vikao je N. da ide kući da ga ostavi na miru. Svi znaju da N. nije najbolje psihički i svi se sklanjaju. I R. je vikao da ide kući. Inače, kada su bili djeca, i npr. prolazili ispred kuće M., N. bi znao istrčati i udariti štapom, oni bi rekli N. roditeljima, a oni su rekli da to nije istina.

 

 

              Svjedok D. Đ. je iskazala da je u  kritično vrijeme bila u kuhinji. Ona je supruga I. i majka K. Đ., R. je sin njenog supruga iz prvog braka. R. je došao sa suprugom i sinom, sjedili su vani, najednom je u kuću utrčao K. koji je tada imao 6 godina i I. za njim. Onda kada se to dogodilo izašla je van i vidjela N. i K. da su provalili u dvorište. Suprug i R. su pokušali pomoći K., bio je životno ugrožen jer ga je N. davio. N. je imao neku nadnaravnu snagu, nisu ga uspjeli skloniti s K.. Njenj suprug je bio gotovo slijep jer je imao ulje u očima nakon operacije. Kada su oslobodili K., na ulici, ispred kuće su pokušali otjerati N., no N. se stalno vraćao i fizički ih napadao, ispred se nalazio otac N., suprug je otišao do njega i rekao da vodi N., no on to nije učinio, nego je i on počeo vrijeđati. Tek nakon što je došao susjed V., uspio je odvesti N.. Nakon što je završio taj napad N., K. je zvao policiju i prijavio, policija je napravila zapisnik. Nisu podnosili prijavu protiv N. jer znaju da je bolestan. Čuli su da se N. raspitivao da li će K. ga tužiti, da bi nakon skoro tri godine N. tužio K.. Ispred kuće je bilo došlo do fizičkog obračuna i to radi toga što su K., I. i R. pokušali odgurnuti N. da ide kući. N. bi napravio par koraka pa bi se vratio, tu je u biti bilo naguravanje sve trojice da otjeraju N.. Đ. jesu udarili fizički N., ali do njega se nije moglo doprijeti, nije mu se moglo ništa reći da bi otišao kući. N. je jednostavno bio izgubljen. K. je uletio u kuću vrišteći. Mjesecima poslije, kada bi mu roditelji rekli da ide na K., raspitivao se da li će tamo biti onaj čovjek što ih napada. K. je bio životno ugrožen, jer ga je N. jednom rukom vukao za kosu, a drugom ga je držao za vrat, došao mu je s leđa i K. nije mogao ništa učiniti. Zato je zvao u pomoć. N. je napadao i druge ljude, od malena je iskazivao agresivnost, znao je sačekivati djecu, izleti iz dvorišta, štapom udari djecu i pobjegne, sva su ga se djeca bojala. U bližoj prošlosti je napao dva dečka iz naselja i tukao se s njima. Što se tiče napada na ta dva dečka, to nije vidjela, čula je priču. za napade kada su bili djeca to je vidjela, zna da se svi boje N. i da ga se klone. K. je došao s mlađim bratom N. i D. M., a djevojka I. nije bila s njima u automobilu. Vraćali su se s kupanja. N. je u to vrijeme imao 14 ili 15 godina, on je ušao u dvorište, a D. je otišao do svoje kuće. K. je ostao ispred ulaza jer je pisao poruku na mobitel. Oni žive na kbr. 1 a N. na kbr. 14, K. je rekao da je u prolazu svirnuo i pozdravio N., a N. je došao do njihove kuće i napao Kristijana.

 

              Svjedok Z. V. je iskazao živi na kbr. 8 u U., sjedio je u dnevnom boravku i čuo   da je preko puta došlo do nekog naguravanja, bila je neka buka, to se događalo ispred kbr. 5. Vidio je N., K. i I. Đ., treću osobu ne zna i onda ih  je uspio rastaviti, bilo je naguravanje. Vidio je kako je N. klečao, misli da je i ležao na podu, a da su ga K. i I. Đ. mlatili, nije bilo ugodno za vidjeti, bilo je dosta brutalno. Vidio je da je N. na podu, a da ga I. Đ. udara u lice i to rukom. Nije to rekao policiji jer ga nitko nije niti pitao. Došao je, uzeo N. za ruku i poveo ga, a nakon toga je došao i N. otac. Ne zna da li su ljudi iz kuće br. 5, ispred čije kuće se to događalo vidjeli, nije ih vidio da su reagirali. Ne zna da li je treća osoba bila R. Đ., ne poznaje R. Đ.. Nije razgovarao s N. zbog čega je došlo do sukoba, niti ga je to pretjerano zanimalo. N. je bio krvav. Svjedok navodi da je i njegova majica bila krvava. Nije vidio da N. gušio K., vidio je N. kako se uporno kreće prema K. i I. Đ.,  nasrće na K. i I. Đ., to je trajalo otprilike minutu, ono što je on vidio. Misli da je čuo da N. M. psuje i čuo je i neke prijetnje od strane N.. Ne zna kako je njegova majica bila krvava od N. obzirom da ga je vodio za ruku.

 

Svjedok D. M. je zamolbeno saslušan te je iskazao da poznaje N. M. i K. Đ. cijelo djetinjstvo. Njih dvojica su išli skupa u razred u Osnovnoj školi, a on je godinu dana stariji od njih. U S. B. svi žive u krugu od nekih 50 metara. Poznaje tuženika I. Đ. to je otac K. Đ., dok je R. Đ. K. polubrat, kojeg također pozna  ali ne tako dobro. Dana 17. srpnja 2011.g. su se u automobilu vozili K. Đ., on i još je netko bio s njima ali se ne može točno sjetiti tko. Automobilom su prolazili ulicom u kojoj žive N. M. i K. Đ. te se sjeća da su vidjeli N. M. da stoji na samom rubu ceste. Misli da je K. Đ. vozio auto, te se sjeća da mu je zatrubio u znak pozdrava i svi su mu mahnuli. Nije među njima bilo druge komunikacije, oni su ga samo pozdravili i produžili. N. M. je malo drugačiji, odnosno radi se o osobi s posebnim potrebama, što mu je poznato jer ga poznaje još od djetinjstva. Sjeća se da su se zaustavili nekih 50-tak metara dalje od mjesta na kojem su sreli N. M., te su se zaustavili pred K. kućom. Tu su još neko vrijeme razgovarali, a vidio je da N. M. i dalje stoji na istom mjestu. Nakon nekoliko minuta je pošao prema svojoj kući koja se nalazi 20-tak metara dalje iza ugla. Sam događaj odnosno nastalu tučnjavu nije vidio, jedino se sjeća da je čuo, a nakon što je zašao za ugao jak udarac u limenu kapiju, a budući da nije znao o čemu se radi pošao je kući. Nakon tog događaja K. Đ. ga nazvao te mu je ispričao da čim su se razdvojili i to par sekundi nakon toga je do njega dotrčao N. M. te mu je vikao "što ti meni sviraš", a ne sjećam se što mi je K. rekao da mu je odgovorio. Potom K. mu je ispričao da ga je N. M. napao fizički, da ga je zgrabio radi čega su oba proletjeli kroz K. kapiju u njihovo dvorište. Nadalje, rekao mu je da su se u dvorištu nalazili njegov otac I. Đ. i polubrat R. Đ. koji su ih pokušali razdvojiti u čemu jedno vrijeme nisu uspijevali jer kao da se u N. M. nalazila neka nadnaravna snaga. Rekao mu je i da ga je N. M. za vrat davio i tukao, a kako ih nisu mogli razdvojiti da su I. i R. Đ. krenuli zadavati udarce N. M. ne bi li se odmaknuo od K. Đ.. Tu su došli i drugi susjedi i otac N. M. pa su ih uspjeli razdvojiti a nakon toga je došla i policija. U odnosu na navod tužbe da je K. Đ. počeo vrijeđati N. M. zbog bolesti a zatim da ga je počeo udarati svjedok je iskazao da to nije istina. Naime, dok je bio s K. i u trenutku kad su automobilom prolazili kraj N. M. zna da mu se K. nije obratio na nikakav način koji bi bio verbalno vrijeđanje uopće, a kamoli zbog psihičke bolesti. Naime on je samo trubnuo, svi su mahnuli i produžili vozilom. Inače K. Đ. nikada nije sudjelovao u nekim tučnjavama ili vrijeđao druge ljude što mu je poznato jer se od djetinjstva druže. Također kroz cijelo djetinjstvo su nastojali poštovati N. i ne izopćavati ga iz društva, tako da ne zna da bi postojao neki drugi razlog od prije koji je mogao potaknuti N. da reagira na način na koji je reagirao. Pretpostavlja da mu se nešto dogodilo u glavi, pa da je iz tog razloga tako reagirao.

 

              Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je odlučio kao u izreci presude.

 

              Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da:

-          se tužitelj liječi  radi polimorfnog psihotičnog poremećaja i pod dijagnozom F.20 i da se u okviru ovog poremećaja prevladavaju rezidualni simptomi koji ga trajno i popuno ometaju u radnom i socijalnom funkcioniranju i da je trajno radno nesposoban  (što je utvrđeno kao nesporno uvidom u preslik medicinske dokumentacije),

-          je dana 18. srpnja 2011.g. u S. B. tuženik K. Đ. prošao automobilom pored tužitelja koji je bio ispred svoje kuće na adresi  S. B.,

-          je tužitelj došao do kuće tuženika na adresi, S. B., 

kada je tuženik K. Đ. izašao iz automobila.

 

Tijekom postupka su bile sporne okolnosti nastanka štetnog događaja jer je tužitelj u svom iskazu tvrdio da je dok je on stajao ispred kuće da su prošli su K. Đ. i D. M. u automobilu pored njega, trubili, dobacivali su mu svašta, Kristijan mu je rukom pokazivao kao da nije normalan. Kada je stao ispred svoje kuće, on je došao do K. da ga pita zašto to radi i on ga je počeo tući. Onda su došli I. i R. Đ. i počeli ga tući, dobio je jako puno batina, bio je u krvi, bio je na podu, imao rasječenu usnu. Onda kada je krenuo, I. Đ. je još išao za njim i dva puta ga udario. Z. V. je to vidio, bio je na udaljenosti i vikao "nemojte ga tući", a onda je taj napad završio.

 

Potpuno drugačije od tužitelja na okolnosti nastanka štetnog događaja su iskazivali tuženi.

 

Tuženi I. Đ., K. i R. Đ. su u svojim iskazima suglasno naveli da je I. Đ. zajedno sa sinom R. sjedio u dvorištu obiteljske kuće i odjednom su primijetio gužvu su tužitelj i K. Đ. pali u dvorište. K. je vikao da mu pomogne, a N. je uhvatio jednom rukom K. oko vrata, a drugom je uhvatio K. za kosu, K. je imao dugu kosu i povlačio ga. Da su pokušali pomoći no N. je stalo napadao K..  Da je otac od tužitelja je bio vani ali on je samo gledao i nije ništa poduzimao, da I. Đ. ima dijabetes i da je radi toga u mirovini, jer ne vidi, da su svi mislili da je K. Đ. životno ugrožen napadom tužitelja i da su, nakon što su uspjeli izgurati tužitelja iz dvorišta, na ulici samo odgurivali tužitelja koji se  stalno vraćao i napadao K..

 

Zatim je na okolnosti nastanka štetnog događaja ovaj sud saslušao i svjedoke. Svjedok I. Đ., supruga od tuženika R. Đ. je potvrdila u svom iskazu navode tuženika. Nepristrani svjedok K. K. je u svom iskazu potvrdio navode tuženika da je tužitelj taj koji je uhvatio tuženika K. za vrat jednom rukom a drugom ga je držao za kosu i da su zajedno pali u dvorište Đ. te da su I. i R. Đ. samo pokušavali razdvojiti tužitelja i K. Đ.. Ovaj sud je poklonio vjeru iskazu  svjedoka K. K. iako je isti naveo da je vidio da je iz automobila tuženika K. izašla njegova djevojka, a ne D. M. jer je isti davao svoj iskaz nakon pet godina od štetnog događaja, pa po ocjeni ovog suda više se i nije mogao sjetiti točno tko je bio u automobilu sa tuženikom K. Đ.. Svi ostali svjedoci, pa i sam tužitelj, su naveli da je to bio D. M., koji je to i potvrdio pa je to kao nesporno prihvatio i ovaj sud. Svjedok D. Đ. u svom iskazu je navela suglasno kao tuženi i iako je ona majka prvotuženika i supruga II- tuženika ovaj sud je iskazu iste poklonio vjeru, jer je logičan i uvjerljiv. Ovaj sud je pokloni vjeru iskazu iste da je K. Đ. bio životno ugrožen napadom tužitelja i da K. nije tužio tužitelja samo zato jer je isti bolestan.

 

              Jedini koji je iskazivao o napadu tuženika prema tužitelju je bio Z. V. čijem iskazu sud nije poklonio vjeru, jer iskaz istog nije bio niti logičan niti uvjerljiv.

 

              Svjedok je naveo u svoj iskazu da jedino što je vidio je bilo to da N. kleči ispred kuće kbr. 5, nakon toga je bio na podu, vidio je tuženika I. koji ga je udarao u lice, nakon toga je N. nasrnuo na I., a on prišao i uzeo N. za ruku i samo ga je odveo.

             

To u svom iskazu nije naveo niti sam tužitelj koji je naveo da je Z. V. bio je na udaljenosti i vikao "nemojte ga tući".

 

              Nesporno je da niti sam tužitelj nije naveo da su ga tuženi oborili na koljena i da je on bio na podu kada ga je tuženik I. Đ. udarao u lice.

 

              U svezi navedenog, po ocjeni ovog suda svjedok Z. V. je samo pokušao pogodovati  tužitelju, svojim iskazom, navodeći ono što nije niti sam tužitelj i nije ijedan drugi svjedok, što ovaj sud nije prihvatio.

 

 

Svjedok D. M. je u svom iskazu potvrdio navode K. Đ. da je on bio u automobilu kada je K. vozio, da nisu vrijeđali tužitelja, da je on izašao iz automobila i kada je skrenuo u svoju ulicu da je čuo udarac, ali nije znao od čega i nije reagirao.

 

Ovaj sud je  izvršio suočenja međutim nakon izvršenih suočenja svatko je ostao kod svog iskaza.

 

              U svezi navedenog, po ocjeni ovog suda, nesporno je da je tužitelj taj koji je napao tuženika K. Đ.. Tužitelj je vidio K. kada je prošao automobilom pored njega sa prijateljem D. M. i bratom N. i krivo shvatio ili čuo da mu se oni rugaju iako to nisu učinili, jer je to utvrđeno kao nesporno iz njihovih iskaza, kojima je sud u cijelosti poklonio vjeru.  Nakon toga, kada je tuženik K. Đ. bio sam pred ulaznom kapijom jer mu je prijatelj D. M. otišao svojoj kući, a brat u kuću, tužitelj dolazi do njega i uspijeva ga jednom rukom uhvatiti za vrat "u kravatu" a drugom rukom za kosu. Po ocjeni ovog suda to je bio smišljeni napad tužitelja na tuženika K. Đ. koji je mogao završiti zaista tragično po tuženika K. Đ. da nisu zajedno upali u dvorište i da tuženiku K. nisu pomogli njegov brat R. koji se tamo zatekao i otac I. Đ.. Jer čak da nije bilo brata R. Đ., po ocjeni ovog suda nesporno  je da I. Đ. ne bi mogao sam pomoći svom sinu kada isti boluje od dijabetesa i slabo vidi. Po ocjeni ovog suda u ovom slučaju je riječ samoobrani tuženika od napada tužitelja, koji je ničim izazvan došao i napao susjeda K. Đ.. Tužitelj je krupan čovjek i da je izvršio takav napad na nekog drugog tko nije imao pomoć taj napad je nesporno mogao završiti tragično i to samo radi toga što je tužitelj krivo sebi rastumačio jedan pozdrav. Tuženi su se braniti od napada i niti na koji način nisu oni krivi niti za nastanak štetnog događaja niti su krivi za ozljede tužitelja. Čak niti otac od tužitelja nije mu prišao kada je bio fizički sukob iako je bio nazočan i nije utjecao na sina da se smiri. Tužitelj mora znati kontrolirati svoje ponašanje i ne smije napadati druge ljude još i tražeći od njih odštetu  dok se isti samo brane od njega. 

 

              Tužitelj nije prestao gušiti tuženika K. Đ. dok nije fizički razdvojen od istog i nije nakon toga htio sam otići svojoj kući, što je utvrđeno kao nesporno iz iskaza saslušanih svjedoka, a i uvidom u medicinsku dokumentaciju K. Đ. dakle isti nije mogao u tom trenutku kontrolirati sebe i svoje ponašanje a tuženi su imali nesporno pravo na obranu.

 

U ovom slučaju nesporno nisu tuženi prekoračili nužnu obranu jer da jesu protiv njih bi bila podnesena krivična prijava, a tuženi nesporno su imali pravo na obranu od napada tužitelja. U ovom slučaju nesporno se ne radi o napadu tri odrasla muškarca na tužitelja, nego o napadu tužitelja na K. Đ. koji se dok ga je tužitelj držao jednom rukom "u kravati" s leđa i drugom ga rukom  vukao još za kosu nije  sam od njega mogao obraniti, te o pomaganju I. Đ. svome sinu K. koji je napadom tužitelja bio životno ugrožen i pomaganju K. brata  R. Đ. pred očima čije obitelji i to malog sina i supruge se on morao boriti sa tužiteljem, samo da prestane gušiti njegovog brata. 

 

U svezi navedenog na temelju  čl. 1067. Zakon o obveznim odnosima (nar. nov. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje – ZOO-a) sud je odbio tužitelja sa tužbenim zahtjevom u cijelosti jer isti nesporno nije osnovan, jer ne postoji niti doprinos tuženika nastanku štetnog događaja. Tužitelj je sam u cijelosti i kriv i za posljedice nastalog događaja kojeg je i izazvao.

 

Na temelju čl. 154.st.1.  Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05,  2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11,25/13, 89/14   – dalje ZPP) tužitelj je u obvezi naknaditi troškove parničnog postupka tuženima jer su tuženi u cijelosti uspjeli u postupku.

 

Tijekom postupka se nije promijenila vrijednost predmeta spora ali se je promijenila Tarifa o nagradi  i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Nar. nov. br. 107/15, dalje – OT), tbr. 48  (Nar. nov. br.  91/04, 37/05, 59/07, 69/93, 87/93, 16/94,11/96,148/09, 142/12,103/14 ).

 

Troškovnik tuženika je sastavljen prema vps-u ali nije prema OT pa isti nije u cijelosti priznat.

Tuženima je priznat trošak zastupanja na ročištu dana 10. ožujka 2015.godine u iznosu od 500,00 kn jer se na tom ročištu nisu izvodili dokazi samo se raspravljalo o procesnim pitanjima (tbr. 9.t.2. OT), priznat je trošak sastava obrazloženog podneska od dana 4. svibnja 2015.godine u iznosu od 1.000,00 kn (tbr. 8.t.1. OT). Trošak zastupanja na ročištu održanom dana 7. svibnja 2014.godne je priznat u iznosu od 500,00 kn jer se na tom ročištu nisu izvodili dokazi samo se raspravljalo o procesnim pitanjima (tbr. 9.t.2. OT) trošak zastupanja na ročištu održanom dana 22. ožujka 2016.godine je  priznat u iznosu od 1.000,00 kn je na tom ročištu izveden dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka (tbr. 9.t.1. OT). Trošak zastupanja tuženika na ročištu održanom kod ovog suda dana 13. prosinca 2016.godine je priznat u iznosu od 1.000,00 kn  jer je na tom ročištu izveden dokaz saslušanjem tuženika (tbr. 9.t.1. OT) i trošak zastupanja na ročištu dana 28.prosinca 2016.godine je priznat u iznosu od 1.000,00 kn jer je na tom ročištu izveden dokaz saslušanjem tuženika (tbr. 9.t.1. OT). Trošak zastupanja na ročištu za objavu presude je priznat u iznosu od 500,00 kn (tbr. 9.t.5. OT). Nije priznat trošak konferencije sa strankom jer to nije trošak koji se može tražiti od suprotne stranke u postupku. Uvećanje za zastupanje više osoba po tbr. 36 OT od 20% iznosi 1.100,00 kn. Sudska pristojba na odgovor na tužbu iznosi ukupno 266,00 kn. Ukupno su priznati troškovi tuženima u iznosu od 6.860,00 kn, kako je to i navedeno u izreci presude pod točk. II.

 

Tuženi su bili predložili da sud zatraži od Prekršajnog suda u S. B. podatke o postupcima koji su vode protiv tužitelja kao okrivljenika i da se pribavi od MUP-a podaci o prijavama koje su zaprimljene protiv tužitelja i da se pribavi u sudski spis medicinski karton tužitelja, a sud je odbio taj dokazni prijedlog jer isti po ocjeni ovog suda nije u svezi sa ovim postupkom. Sud je odbio prijedlog tužitelja za provođenje medicinskog vještačenja radi utvrđenja ozljeda tužitelja jer isti nije osnovan, budući da nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja, nema potrebe istom nepotrebno stvarati troškove postupka.

 

U Slavonskom Brodu, 31. siječnja 2017.