Broj: Pž-8473/2014

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Nevenki Marković, u pravnoj stvari tužitelja H. T. d.d., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik T. Z., odvjetnik u O., protiv tuženika P. V. d.d., V., OIB ..., radi isplate iznosa od 6.737,14 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-457/13-8 od 14. srpnja 2014., 28. ožujka 2017.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-457/13-8 od 14. srpnja 2014. u točki I. i III. njene izreke.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom Trgovački sud u Varaždinu u točki I. izreke odbio je kao neosnovan tužbeni zahtjev i ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Z. R.-K., V., poslovni broj Ovrv-273/13 od 28. siječnja 2013. u cijelosti. Točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 100,00 kn. Točkom III. izreke naloženo je tužitelju isplatiti tuženiku troškove ovog postupka u iznosu od 300,00 kn.

 

              Prvostupanjski sud je tako odlučio nakon provedenog dokaznog postupka u kojem je pregledao isprave priložene u spis i saslušao svjedoke te utvrdio da tužitelj neosnovano traži naknadu štete zbog oštećenja tk-kabela, koja šteta je nesporno nastala 16. svibnja 2012., kada je tuženik svojim rovokopačem izvodio građevinske radove čišćenja taložnice propusta. Budući da je ocijenio osnovanim tuženikov navod da je do oštećenja kabla došlo jer je on bio nepropisno ukopan na dubini manjoj od dopuštene, sud je temeljem odredbe čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima, navodeći da se radi o šteti uzrokovanoj opasnom stvari, utvrdio da je tuženik dokazao da je postojala okolnost zbog koje je on oslobođen odgovornosti za nastanak predmetne štete, odnosno, da je tuženik dokazao da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika odnosno treće osobe koju tužitelj nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti.

 

              Odluku o troškovima parničnog postupka temelji na odredbi čl. 154. Zakona o parničnom postupku.

              Tužitelj je protiv presude podnio žalbu, pobijajući ju iz svih žalbenih razloga. U žalbi ne navodi u kojem dijelu pobija prvostupanjsku presudu, stoga će ovaj sud uzeti da ju pobija u dijelu u kojem nije uspio, odnosno točki I. i III. njene izreke, sukladno odredbi čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Ističe da je oštećeni kabel bio propisno postavljen, te da je moglo doći do promjene dubine ukopa ukoliko je nakon postavljanja kabla došlo do skidanja površinskog sloja tla. Ističe da su prilikom izvlačenja kabla rovokopačem, djelatnici tuženika promijenili dubinu kabla, povlačeći ga prema površini. Ukazuje na to da tuženik nije zatražio od tužitelja suglasnost za izvođenje radova. Predlaže odluku preinačiti, podredno, ukinuti ju i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

             

              Žalba nije osnovana.

 

              Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbama čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11-pročišćeni tekst i 25/13; dalje: ZPP), pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. toga Zakona, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda pravilna i zakonita.

 

              Predmetni spor je spor male vrijednosti pa se sukladno odredbi čl. 365. st. 1. ZPP-a, presuda kojom završava takav spor može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga ovaj sud nije ispitivao utvrđeno činjenično stanje u predmetnom sporu.

 

              Prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pri donošenju pobijane presude pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je ovdje riječ o objektivnoj odgovornosti za štetu koju je pretrpio tužitelj (čl. 1045. st. 3., čl. 1063. i 1067. Zakona o obveznim odnosima). Naime, opasnost stvari ili djelatnosti procjenjuje se u odnosu na opasnost koju ta stvar ili djelatnost ima u odnosu na svoju okolinu. Nije jasno kako bi kopanje na zemljištu u ovoj pravnoj stvari bilo opasno bilo zbog upotrebe stvari za potrebe kopanja bilo zbog konkretne djelatnosti. Jednako tako za ocjenu o postojanju opasne stvari ili djelatnosti prije svega su bitna svojstva te stvari ili djelatnosti kojom se uzrokuje šteta, a ne svojstva stvari koja je oštećena opasnom stvari ili djelatnošću. I pored toga, nejasno je kako je prvostupanjski sud zaključio da oštećenjem telekomunikacijskog kabela nastaje povećana opasnost za okolinu.

 

              Dakle, prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pri donošenju pobijane presude pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je ovdje riječ o objektivnoj odgovornosti za štetu koju je pretrpio tužitelj (čl. 1045. st. 3., čl. 1063. i 1067. Zakona o obveznim odnosima).

 

              Po ocjeni ovog suda pitanje tuženikove odgovornosti za ovu štetu ima se procjenjivati kroz postojanje pretpostavljene krivnje za štetu.

 

              Tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje (čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima).

              Dakle, da bi tuženik odgovarao za ovu štetu, tužitelj je bio dužan dokazati postojanje štete, oštećenika, uzročnu vezu između štete i štetne radnje i protupravnost štetnika.

 

              Među strankama nije sporno da je tuženik prilikom izvođenja radova na lokaciji Bednja - Šaša, oštetio tužiteljev kabel i da je tužitelj izveo radove na otklanjanju nastalog oštećenja, kao i visina troška izvedenih radova, odnosno, tužbenog zahtjeva.

 

              Među strankama je sporna osnova tužbenog zahtjeva, odnosno tuženikova odgovornost za štetu koja je tužitelju nastala u vidu troškova izazvanih otklanjanjem nastalog oštećenja.

 

              Tuženik je naveo da ne postoji njegova odgovornost jer su kabeli bili postavljeni preplitko (48 cm) protivno pravilima struke (80 cm). Iako prvostupanjski sud nije naveo kojim propisima su određeni normativi za postavljanje kabela, Pravilnikom o tehničkim uvjetima za kabelsku kanalizaciju („Narodne novine“ broj 114/10) je propisano da je za kabele i sustave kabelske kanalizacije na privatnim posjedima i uzduž neizgrađenog područja najmanja dubina 80 cm ili dublja – ovisno o poprečnom presjeku kabelske kanalizacije – tako da između cijevi i površine bude 70 cm nadsloja (čl. 12. st. 1.).

 

              Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, dok prema odredbi čl. 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

              Tužitelj nije predložio izvesti dokaz na okolnost utvrđivanja dubine postavljanja kabela. Na tužitelju je bio teret dokaza svih pretpostavki odgovornosti za štetu, koju tužitelj, prema ocjeni ovog suda nije dokazao.

             

              Uzevši u obzir sve navedeno, ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, njene razloge, a samim time i odluku prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva donesenu pravilnom primjenom odredaba čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima.

 

              Pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini.

             

              Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

 

U Zagrebu 28. ožujka 2017.