Broj: Gž-2805/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Amare Trgo, predsjednice vijeća, Blaženke Rilov-Ćurin, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr.sc. Senije Ledić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica: 1) mldb. E. S. iz U., G. T. 5, OIB:…, koju zastupa majka i zz N. S., 2) L. S. iz U., G. T. 5, OIB:… i 3) N. S. iz U., G. T. 5, OIB:…, ove pod 2) i 3) zastupane po punomoćniku S. J., odvjetniku u R., protiv tuženika E. osiguranje d.d., P. P., I. 15c, zastupanog po odvjetnicima iz O. društva G. & P., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljica protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-41/15 od 9. lipnja 2016. godine, u sjednici vijeća održanoj 7. rujna 2017. godine,  

 

p r e s u d i o   j e

 

I.Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tužiteljica E. S., L. S. i N. S.,  pa se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-41/15 od 9. lipnja 2016. godine, u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljica (točka I. izreke).

 

II.Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća kao osnovana žalba tužiteljica E. S., L. S. i N. S., pa se odluka o parničnom trošku sadržana u točki II. izreke presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-41/15 od 9. lipnja 2016. godine djelomično potvrđuje, a djelomično preinačuje, tako da ista u cijelosti glasi:

 

Nalaže se tužiteljicama E. S., L. S. i N. S. da u roku od 15 dana naknade tuženiku E. osiguranju d.d., P. P., P., I. 15C, ukupni parnični trošak u iznosu od 22.500,00 kuna, tj. svaka tužiteljica po 7.500,00 kuna sa zateznom kamatom koje teče od 9. lipnja 2016. godine do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se odbija zahtjev tuženika E. osiguranja d.d., P. P., P., Industrijska 15C, za naknadu daljnjeg zatraženog troška u iznosu od 18.750,00 kuna, kao i u dijelu kojim je zatražena isplata zatezne kamate na parnični trošak po većoj kamatnoj stopi od dosuđene.

 

Obrazloženje

 

              Presudom prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-41/15 od 9. lipnja 2016. godine odbijen je zahtjev tužiteljica od 1) do 3) kojim je tražena naknada neimovinske štete svakoj tužiteljici u iznosu od po 220.000,00 kuna sa zateznom kamatom prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a koja teče od 15. svibnja 2013. godine do isplate te da im tuženik naknadi parnični trošak (točka I. izreke.).

 

Odlukom o parničnom trošku naloženo je tužiteljicama da u roku od 15 dana naknade tuženiku trošak u iznosu od 41.250,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 9. lipnja 2016. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena (točka II. izreke).

 

              Protiv te presude žalile su se tužiteljice, pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se preinači presuda prvostupanjskog suda i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati  prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zatražen je trošak za sastav žalbe u iznosu od 6.600,00 kuna, uvećano za porez na dodanu vrijednost u svoti od 1.650,00 kuna te sudske pristojbe "po odluci suda".

 

              Tuženik je odgovorio na žalbu tužiteljice i predložio odbijanje iste kao neosnovane. Popisan je trošak "po OT, s porezom na dodanu vrijednost" te pristojbom "po odluci suda".

 

              Žalba je djelomično osnovana

 

U žalbi tužiteljica je prigovoreno da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a time što je u obrazloženju navedeno kako je sukladno članku 299. stavak 2. ZPP-a, prihvatio dokaze tuženika dostavljene nakon zaključenja prethodnog postupka i to izvješća društva Agram detektivi d.o.o. od 9. prosinca 2014. godine i 1. prosinca 2015. godine, kojima tuženik ukazuje na zdravstveno stanje i ponašanje srodnika tužiteljica. Međutim, prvostupanjski sud da je nadalje naveo kako svoju odluku ne temelji na istima, već najvećim dijelom na nalazu i mišljenju vještaka T. C. i K. R. koji su utvrdili povrede i posljedice koje tužitelj ima nakon prometne nezgode 29. svibnja 2010. godine, te na iskazima drugo i treće tužiteljice. T. da je navedena izvješća dostavio na ročištu koje je održano 5. svibnja 2016. godine, dok je fotografije koje su također usvojene, kao valjan dokaz od strane prvostupanjskog suda, pribavio od privatnih detektiva, a dostavio ih je uz podnesak od 23. rujna 2014. godine, te o zakonitosti kojih se prvostupanjski sud nije očitovao u pobijanoj presudi unatoč podnesku tužiteljica kojim se ukazuje na nezakonitost uporabe takvih foto snimki i izvješća. O. toga, unatoč usvajanju nezakonitih dokaza od strane tuženika, prvostupanjski sud da nije udovoljio prijedlogu punomoćnika tužiteljica koji je iznijet na ročištu od 27. studenoga 2014. godine, a kojim je, obzirom na zaprimljene fotografije, predloženo da se saslušaju i osobe koje su sjedile sa suprugom treće tužiteljice i ocem prvo i drugo tužiteljica i to na okolnost zdravstvenog stanja, sadržaja razgovora s tužiteljem, dnevnih kontakata s tužiteljem i općenitog psiho-fizičkog stanja tužitelja. Na taj način neosnovanim propuštanjem izvođenja dokaza, prvostupanjski sud da je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka te tužiteljicama da nije omogućio ispitivanje dokaznih sredstva, a niti da se u pobijanoj presudi očitovao zbog čega nije izveo predložene dokaze.

 

U odnosu na ove žalbene navode, za odgovoriti je da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda prvostupanjskog suda nije nejasna i proturječna u opisanom dijelu. Naime, u pobijanoj presudi prvostupanjski sud je, unatoč ne baš sasvim preciznoj stilizaciji, htio reći da je u smislu odredbe članka 299. stavka 2. ZPP-a, uvažio nove dokaze predložene po tuženiku, a koji nisu predloženi prije zaključenja prethodnog postupka, ali, da svoju odluku nije temeljio na njima, a ovo potonje proizlazi i iz sadržaja obrazloženja prvostupanjske presude.

 

Kraj činjenice da pobijana presuda nije utemeljena na fotografijama koje je tuženik pribavio preko privatnih detektiva, a u obrazloženju presude nisu navedeni razlozi odbijanja izvođenja dokaza koje su predložile tužiteljice i to svjedoka koji su bili nazočni u vrijeme kada su nastale fotografije, ovaj sud smatra da nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u svezi sa člankom 338.  stavak 4. ZPP-a, jer ovaj propust prvostupanjskog suda nije bio, a niti je mogao biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

 

Nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, na koje, uz bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. toga Zakona, ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljica za naknadu neimovinske štete svakoj tužiteljici pojedinačno u visini od 220.000, 00 kuna, zbog pretrpljenih duševnih boli radi osobito teškog invaliditeta koji je nastao ocu tužiteljica pod 1) i 2) a suprugu tužiteljice pod 3), Veljku Sinčiću, kao posljedica ozljeđivanja u prometnoj nesreći koja se dogodila u Umagu 29. svibnja 2010. godine.

 

Prvostupanjski sud je, temeljem nalaza i mišljenja sudskih vještaka dr. T. C. i dr. K. R., izrađenih u predmetu Općinskog suda u Bujama broj P-198/13, utvrdio da je srodnik tužiteljica Veljko Sinčić u prometnoj nesreći od 29. svibnja 2010. godine zadobio prijelom lijeve bedrene kosti, ozljede površne bedrene arterije lijevo, prijelom lijeve čašice zgloba kuka, iščašenje desnog zgloba između krstačne i cijevne kosti, prijelom krstačne kosti, potres mozga, traumatsko nakupljanje zraka u lijevom prsištu, prijelom poprečnih nastavaka 1, 2 i 5 slabinskog kralješka, prijelom 1., 4. do 6. i 8. rebra lijevo, infarkt miokarda i krvni podljev u mošnji, a koje ozljede su teške i po život opasne. Zbog navedenih povreda da je učinjen niz operativnih zahvata kao što su vanjska fiksacija lijeve bedrene kosti, rekonstrukcija površne bedrene arterije s graftom, drenaža prsišta, fasciotomia lijeve natkoljenice, vanjska fiksacija zdjelice, eksploracija arterija potkoljenice, fasciotomia potkoljenice, odstranjivanje mrtvog tkiva, amputacija lijeve potkoljenice, amputacija lijeve natkoljenice, operacijska repozicija i fiksacija prijeloma lijeve čašice zgloba kuka, operacijska stabilizacija desnog zgloba između krstačne i cijevne kosti, operacijska repozicija i fiksacija prijelom lijeve čašice zgloba kuka uz zatvaranje rane nakon amputacije lijeve natkoljenice. Ujedno je utvrđeno da je Veljku Sinčiću potrebna trajna pomoć nestručne osobe u trajanju od jednog sata dnevno za obavljanje težih fizičkih svakodnevnih poslova, nabavku hrane, pomoć pri odlasku na kontrole ili putovanja u toplice. S obzirom da je riječ o osobi aktivne dobi od 53. godine u vrijeme nezgode, zaostale posljedice, prema mišljenju vještaka dr. T. C., da predstavljaju značajno ograničenje u tjelesnoj aktivnosti pri dnevnim i slobodnim aktivnosti, uz nesposobnost za obavljanje dosadašnjeg posla varioca, a nemogućnost kretanja bez štaka i proteze da značajno ometa normalan životni ritam i svakodnevnu aktivnost, time da posljedice višestrukih ozljeda dodatno onemogućavaju sposobnost kretanja, sjedenja i boravka u prisilnom položaju tijela, nošenja i pomicanja i lakših tereta te nemogućnosti dužeg stajanja ili hoda, otežanog obavljanja higijene, obuvanja i oblačenja, kao i dodatnih napora za postavljanje i nošenje proteze prilikom kretanja, Kretanje bez proteze da je moguće samo uz dvije štake, a značajne posljedice ozljeda da ne omogućavaju prilagodbu na nastalu situaciju i ne postoji dodatna mogućnost za kompezaciju postojećeg stanja, niti da se može očekivati značajnije poboljšanje, već tijekom godina da može bit samo pogoršanje.

 

Prama nalazu i mišljenju vještakinje K. R. prvostupanjski je sud utvrdio da kod tužitelja postoji deficit na planu osobnog, obiteljskog, radnog i socijalnog funkcioniranja, zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi, pa da u nagonskom dijelu navodi seksualnu disfunkcionalnost, gubitak volje za životom, pad životnog elana, izolaciju iz društva, u obiteljskom životu da je nedostatan angažman kao oca i supruga, s obzirom da je ograničenog pokreta i ovisan o drugim osobama. Njegovo socijalno funkcioniranje da je vrlo skromno, obzirom da izostaju druženje sa prijateljima, te da vrijeme provodi uglavnom kod kuće, a na planu radnog funkcioniranja, zbog tjelesnih deficita da postoji trajan invaliditet i nemogućnost obavljanja poslova za koje je kvalificiran ali i nemogućnost u aktivnostima hobija (ronjenja) za koje je trajno nesposoban.

 

Zajedničko mišljenje vještaka je kako je kod Veljka Sinčića kao posljedica ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći od 29. svibnja 2010. godine, došlo do ukupnog smanjenja životne aktivnosti u visini od 75%.

 

Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja te iskaza saslušanih tužiteljica pod 2) i 3) prvostupanjski sud je utvrdio da je otac tužiteljica pod 1) i 2), odnosno suprug tužiteljice pod 3), osoba koja invaliditet djelomično prikriva korištenjem proteze, da hoda uz pomoć jedne, a ponekad i obje štake, bez pomoći treće osobe, te da je sposoban voziti auto s automatskim mjenjačem, da je sposoban sam izići s prijateljima na kavu i s njima uspostaviti normalnu komunikaciju te da je sposoban samostalno se hraniti, a da mu je tuđa pomoć i njega potrebna svakodnevno i to za obavljanje težih fizičkih svakodnevnih poslova, nabavku hrane, pomoć pri odlasku na kontrole i putovanja u toplice, a u stanu da samostalno funkcionira.

 

Suprotno žalbenim navodima tužiteljica, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio izvedene dokaze kako je to propisano odredbom 8. ZPP-a, te je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.

 

Naime, prema odredbi članka 1101. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji ( bračni drug, djeca i roditelji).

 

Dakle, posredno oštećenim osobama iznimno se priznaje pravo na naknadu neimovinske štete.

 

Obzirom da citirana zakonska odredba ne određuje sadržaj pravnog standarda "osobito teškog invaliditeta neke osobe", po ocjeni ovoga suda, kao osnova za utvrđenje pravične novčane naknade bliskim osobama zbog osobito teškog invaliditeta izravno oštećene osobe, treba voditi računa ne samo o stupnju invaliditeta, već i o svim pojavnim oblicima u kojima se taj invaliditet očituje.

 

Utvrđeni stupanj invaliditeta oca tužitelja pod 1) i 2), odnosno supruga tužiteljice pod 3), jest visok (75%) kako je utvrdio prvostupanjski sud, i nema sumnje za ovaj sud, da teško pogađa tužiteljice, a radi čega one trpe duševne boli. Međutim, sagledavajući utvrđene vanjske manifestacije toga invaliditeta, prvostupanjski sud je pravilno smatrao kako se ne radi o osobito teškom invaliditetu koji opravdava dosuđenje tužiteljicama pravične novčane naknade neimovinske štete u smislu odredbe članka 1101. stavak 1. ZOO-a.

 

U opširnim žalbenim navodima je navedeno da iz navoda i mišljenja sudskih vještaka dr. T. C. i dr. K. R., iznesenih u predmetu Općinskog suda u Bujama P-322/11 proizlazi da je Veljko Sinčić u prometnoj nesreći od 29. svibnja 2010. godine zadobio teške i po život opasne ozljede, koje predstavljaju značajno ograničenje u njegovoj tjelesnoj aktivnosti, te da se s vremenom smetnje mogu samo pogoršavati, time da vještaci govore o postojanju deficita na više razina funkcioniranja (npr. seksualna disfunkcionalnost gubitak volje za životom, pada životnog elana, izoliranost iz društva), što samo po sebi nameće zaključak da uža obitelj nužno trpi izravne posljedice, a ukupni postotak smanjenja životnog aktiviteta V. S. označen sa 75%, da svakako sugerira izrazito teško narušenje zdravlja. Prema shvaćanju tužiteljica, u predmetnom slučaju su ispunjena oba potrebna kriterija za priznavanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu koju tužiteljice trpe uz visok postotak invaliditeta i vanjske manifestacije invaliditeta, time da svaka od tužiteljica doživljava vanjske manifestacije invaliditeta na drugačiji način, što kod njih izaziva duševne boli i utječe na kvalitetu života.

 

U odnosu na ove žalbene navode za odgovoriti je, da unatoč činjenici što je ocu tužiteljica pod 1) i 2), a suprugu tužiteljice pod 3), kao posljedica ozljeđivanja, izvršena amputacija lijeve noge na nivou natkoljenice, u dobi od 53. godine, što je zajedno s ostalim posljedicama dovelo do smanjenja njegovih životnih aktivnosti u visini od 75 posto, a koje posljedice predstavljaju i značajno ograničenje u njegovoj tjelesnoj aktivnosti, pogotovo što nemogućnost kretanja bez štaka i proteze značajno ometa njegov normalan životni ritam i svakodnevnu aktivnost, time da značajne posljedice višestrukih ozljeda ne omogućavaju  prilagodbe na nastalu situaciju i ne postoje dodatne mogućnosti za kompenzaciju postojećeg stanja, kako je utvrđeno u nalazu i mišljenu sudskih vještaka prof. dr. Tedija Cicvarića i prof. dr. Klementine Ružić, stupanj invaliditeta Veljka Sinčića sa svim posljedicama ozljeđivanja te pojavnim oblicima ozljeđivanja, omogućuje njegovo kretanje uz pomoć proteze i štaka, pa i upravljanje automobilom s automatskim mjenjačem, uz trajnu pomoć nestručne osobe u trajanju od  jednog sata dnevno za obavljanje težih fizičkih poslova,odlazaka na kontrolne preglede, putovanja u toplice i slično. Stoga, imajući u vidu duševne boli koje tužiteljice trpe i koje će sigurno ubuduće trpjeti, utvrđene okolnosti ne daju osnove za priznanje pravične novčane naknade tužiteljicama u smislu odredbe članka 1101. stavak 1. ZOO-a za duševne boli zbog invaliditeta njihovog oca, odnosno supruga.

 

U žalbi je, nadalje, navedeno da prema praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-1261/06) činjenica spolne nemoći supruga tužiteljice pod 3), daje ovoj potonjoj pravo na pravičnu naknadu nematerijalne štete.

 

Za odgovoriti je u odnosu na ovaj žalbeni navod da i prema novijoj sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske "bračni drug ima pravo na naknadu štete za duševne boli zbog naročito teškog invaliditeta drugog bračnog druga koji se očituje u gubitku spolne moći".

 

Međutim, iako je u nalazu i mišljenju sudske vještakinje prof. dr. K. R., psihijatrice, navedeno da kod Veljka Sinčića postoji seksualna disfunkcionalnost, u tužbi kojom je  pokrenuta ova parnica, tužiteljica pod 3) nije istakala spolnu nemoć supruga Veljka Sinčića, kao osnov za njene duševne boli zbog posebno teškog invaliditeta supruga, a niti se o duševnim bolima zbog spolne nemoći supruga izjašnjavala prilikom saslušanja, obzirom da je u zapisniku samo navedeno: " na žalost nemam što skrivati, ali kod nas više intiman život ne postoji". Stoga, kada u tužbi prilikom saslušanja tužiteljica pod 3) nije iskazivala o emocionalnoj povezanosti nje i supruga, a niti o prisutnosti duševnih boli zbog suosjećanja s njegovim patnjama uzrokovanih gubitkom spolne moći, ovaj sud smatra da tužiteljica pod 3) nije dokazala da su ostvarene pretpostavke za dosudu pravične novčane naknade po članku 1101. stavak 1. ZOO-a.

 

Prema tome, suprotno žalbenim prigovorima, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljica.

 

Radi izloženog, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljica i potvrđena presuda prvostupanjskog suda u dijelu kojem je odbijen njihov tužbeni zahtjev, radi čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske presude.

 

Međutim, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj drugostupanjski je sud našao da isto nije pravilno primijenjeno u dijelu koji se odnosi na naknadu parničnog troška tuženiku.

 

Naime, sukladno Tbr. 8. točka 1. i 3, Tbr. 9. točka 1., 2. i 3., Tbr. 42., Tbr. 48 i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), tuženiku pripada po 660 bodova za sastav pisanog odgovora na tužbu, za zastupanje na ročištu 5. svibnja 2016. godine, zatim 330 bodova za zastupanje na ročištu 27. studenog 2014. godine te po 50 bodova za sastav podneska od 23. rujna 2014. godine i za zastupanje na dva ročišta (24. rujna 2014. godine i 24. veljače 2015. godine) što ukupno iznosi 1800 bodova. Kada se označeni broj bodova pomnoži s vrijednošću boda od 10,00 kuna dobije se iznos od 18.000,00 kuna, a ovom u iznosu pribrojen porez na dodanu vrijednost u svoti od 4.500,00 kuna daje ukupni trošak tuženika u iznosu od 22.500,00 kuna.

 

Tuženiku nije priznat trošak za sastav odgovora na žalbu tužiteljica, jer ova procesna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, a inače, zahtjev za naknadu ovog troška nije određeno ni postavljen kako je to propisano odredbom članka 164. stavka 2. ZPP-a.

 

Kako prema odredbi članka 161. stavak 1. ZPP-a suparničari podmiruju troškove na jednake dijelove, svaka od tužiteljica obvezana je da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od po 7.500,00 kuna.

 

              Na parnični trošak tuženiku je dosuđena zatezna kamata sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 9. lipnja 2016. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Za više zatraženi parnični trošak u svoti od 18. 750,00 kuna te u dijelu kojim je tuženiku priznata zatezna kamata po većoj kamatnoj stopi, zahtjev tuženika je trebalo odbiti.

 

Radi izloženog, temeljem odredbe članka 380. točka 2. i 3. ZPP-a djelomično je potvrđena, a djelomično preinačena odluka o parničnom trošku, a radi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreka ove drugostupanjske presude.

 

U Splitu 7. rujna 2017. godine