Broj: Rev 1683/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić, članice vijeća, Aleksandra Peruzovića, člana vijeća, Viktorije Lovrić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marine Paulić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. V. iz Z., zastupanog po punomoćniku A. H., odvjetniku u Z., protiv tuženika 1. I. Š. iz Z., 2. D. Š.₁ iz Z. i 3. D. Š.₂ iz Z., zastupane po punomoćnici G. H., odvjetnici u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2194/09-2 od 18. svibnja 2010. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2266/04 od 20. lipnja 2008., u sjednici održanoj dana 14. prosinca 2011.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija tužitelja P. V. protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2194/09-2 od 18. svibnja 2010. odbija se kao neosnovana.

 

              Tuženicima se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

Općinski građanski sud u Zagrebu presudom poslovni broj P-2266/04 od 20. lipnja 2008. odbio je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao da sud utvrdi da je istinita i pravno valjana usmena oporuka ostaviteljice M. Š. iz Z., … sačinjena ... pred svjedokinjama dr. I. L. i J. U. kojom je ostaviteljica svu svoju nepokretnu i pokretnu imovinu ostavila tužitelju P. V. iz Z., …, te se ostavinski postupak ima nastaviti i rješenje o nasljeđivanju donijeti temeljem usmene oporuke ostaviteljice od ...

 

Odbijen je i zahtjev tužitelja da mu tuženici naknade parnični trošak, dok je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku I. Š. parnični trošak u iznosu od 27.328,00 kuna.

 

Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gž-2194/09-2 od 18. svibnja 2010. odbio je žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu. Istom presudom odbijen je zahtjev tuženika I. Š. i tužitelja P. V. za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da Vrhovni sud RH preinači pobijanu presudu i prihvati tužbeni zahtjev, a podredno da ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Prvotuženik je odgovorio na reviziju i predložio odbiti reviziju kao neosnovanu, a tužitelju naložiti da tuženiku naknadi trošak odgovora na reviziju u iznosu od 7.625,00 kuna.

 

Revizija je neosnovana.

 

Revizijski sud ispitao je pobijanu drugostupanjsku presudu u smislu odredbe čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP-a), a u svezi s odredbom čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 57/11), samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a.

 

U postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je pokojna M. Š. umrla ..., a u ostavinskom postupku da je rješenjem Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj O-8361/03 od 16. veljače 2004. prekinut ostavinski postupak, a tužitelj je upućen da pokrene parnični postupak radi utvrđenja da je istinita i pravno valjana predmetna usmena oporuka ostaviteljice M. Š. sačinjena ...,

 

- da je tužitelj počeo stanovati kod pokojne M. Š. kao podstanar od ..., gdje je stanovao i u vrijeme trajanja parničnog postupka, s time što od ... nije plaćao stanarinu,

 

- da je pokojna M. Š. dana ... u nazočnosti svoje liječnice dr. I. Lj., te tužitelja i njegove prijateljice J. U. izjavila da sve ostavlja tužitelju,

 

- da se radilo o okolnostima kada je liječnica došla u rutinsku redovitu posjetu, te da izjava pokojnice prema okolnostima pod kojima je dana predstavlja iznošenje svojih planova, a ne i izričitu izjavu o rasporedu imovine,

 

- da je izjavi prethodio razgovor o budućoj skrbi za pokojnicu smještajem u dom ili bolnicu, i nije bio potaknut predosjećajem skore smrti, odnosno da nisu postojale izuzetne prilike,

 

- da objektivno zdravstveno stanje nije bilo takvo da tužiteljica ne bi mogla oporučno raspolagati svojom imovinom u pisanom obliku, jer njezin gubitak vida tijekom više godina nakon operacije oka i nepokretnost (tromboza) nisu zapreka za oporučno raspolaganje u pisanom obliku sastavljanjem javne oporuke.

 

Ocijenivši da sporna izjava ne predstavlja izričitu izjavu o raspoređivanju imovine niti je dana u pisanom obliku, sudovi su odbili tužbeni zahtjev za utvrđenje oporuke istinitom jer da nisu postojale izvanredne okolnosti iz čl. 37. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03 – dalje: ZN/03).

 

Tužitelj revizijom osporava pravilnu primjenu materijalnog prava u bitnome zbog toga što je primijenjen zakon koji nije bio na snazi na dan 10. rujna 2003. S obzirom na to da se „novi“ Zakon o nasljeđivanju primjenjivao tek od 3. listopada 2003., trebalo je u rješenju spora primijeniti „stari“ Zakon o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 52/71, 47/78, 56/00 - ZN/71).

 

Po ocjeni ovoga suda pravilno je odbijen tužbeni zahtjev, iako se sud pogrešno pozvao na odredbu čl. 37. ZN/03, jer je tužbeni zahtjev neosnovan i primjenom odredaba ZN/71.

 

Prema odredbi čl. 78. st. 1. ZN/71 oporučitelj može izjaviti svoju posljednju volju usmeno pred dva svjedoka samo ako, uslijed izuzetnih prilika, nije u mogućnosti napraviti pismenu oporuku.

 

U konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz navedene zakonske odredbe, jer ostaviteljica nije izričito izjavom rasporedila svoju imovinu za slučaj smrti, već je samo govorila o svojoj namjeri da će oporukom ostaviti navedeni stan, a osim toga nisu postojale izuzetne prilike koje bi ostaviteljicu onemogućile da sastavi pismenu oporuku bilo vlastoručno (čl. 68. Zakona o nasljeđivanju – dalje ZN), bilo pred svjedocima (čl. 69. ZN).

 

Stoga nije osnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje da je istinita i pravno valjana usmena oporuka ostaviteljice M. Š. iz Z., … sačinjena ... pred svjedokinjama dr. I. L. i J. U. kojom je ostaviteljica svu svoju nepokretnu i pokretnu imovinu ostavila tužitelju P. V. iz Z., ...

 

Kako nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi, a u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu po čl. 393. ZPP.

 

Tužiteljev trošak odgovora na reviziju ovaj sud je ocijenio kao nepotreban trošak, pa mu, imajući u vidu odredbu čl. 154. st. 1. i 155. st. 1. ZPP nije dosuđena naknada za sastav odgovora na reviziju.

 

U Zagrebu, 14. prosinca 2011.