Broj: Rev 1516/09

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. L. iz B., D., koju zastupa punomoćnik N. M., odvjetnik u K., protiv tuženika M. B. iz K., kojega zastupa punomoćnica T. M.-Š., odvjetnica u K., radi utvrđenja prava na nužni dio, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-1705/08-2 od 7. kolovoza 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1066/05 od 16. svibnja 2008., u sjednici održanoj 28. veljače 2012.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Županijski sud u Karlovcu je presudom poslovni broj Gž-1705/08-2 od 7. kolovoza 2009. potvrdio presudu Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1066/05 od 16. svibnja 2008. kojom je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je ugovorom o doživotnom uzdržavanju zaključen … između pok. M. B. iz K., …, i M. B. iz K., …, povrijeđeno pravo na nužni dio tužiteljice kao zakonske nasljednice, što je tuženik dužan priznati te dozvoliti da se tužiteljica utvrdi nužnim zakonskim nasljednikom iza pok. M. B. na cjelokupnoj njezinoj imovini obuhvaćenoj ugovorom o doživotnom uzdržavanju koja je pobliže označena u st. I. izreke prvostupanjske presude i zahtjev za naknadu troška postupka, a tužiteljici je naloženo naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 9.150,00 kn.

 

              Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

              Revizija nije osnovana.

 

U revizijskoj fazi postupka je sporno je li sklapanjem ugovora o doživotnom uzdržavanju između tuženika kao davatelja uzdržavanja i pok. M. B. kao primateljice uzdržavanja … povrijeđeno pravo tužiteljice na nužni dio, kao zakonske nasljednice iza smrti majke, te je li tuženik dužan dozvoliti da se ona utvrdi nužnim zakonskim nasljednikom na cjelokupnoj njezinoj imovini obuhvaćenoj ugovorom o doživotnom uzdržavanju.

 

              Primjenom odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), a koja se temeljem odredbe čl. 53. st. 4. u svezi čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP koja nije ostvarena.

 

              U obje nižestupanjske presude navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama pa ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje revidentica.

 

Ovaj sud nije ocijenio revizijski navod koji dovodi u sumnju iskaz supruge tuženika Lj. B. (tj. da je cijeli život bila u svađi sa pokojnom svekrvom), jer taj navod ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje zbog kojeg razloga nije dopušteno izjaviti reviziju (čl. 385. ZPP).

 

 

              Nižestupanjski sudovi polaze od utvrđenja:

 

- da su sada pok. M. B. majka stranaka, kao primateljica uzdržavanja, i tuženik kao davatelj uzdržavanja sklopili su … ugovor o doživotnom uzdržavanju ovjeren od strane Općinskog suda u Karlovcu u spisu poslovni broj R2-74/04 kojim je primateljica uzdržavanja dala tužitelju u vlasništvo nakon svoje smrti imovinu pobliže označenu u st. I. izreke (koja joj je vraćena u vlasništvo na temelju Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine), kao naknadu zato što će joj davatelj uzdržavanja pomagati do kraja života na način pobliže označen u toč. 1.a) ugovora,

 

- da je tuženik cijeli život živio sa majkom te uz pomoć svoje obitelji vodio o njoj brigu i prije sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, dok je tužiteljica živjela u inozemstvu  zbog čega nije imala mogućnost skrbiti o majci,

 

- da je M. B. umrla …

 

Pravo na nužni dio je nasljedno pravo kako to proizlazi iz odredbe čl. 32. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03 – dalje: ZN) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja spornog ugovora. Iz odredbe čl. 122. ZN proizlazi da ugovor o doživotnom uzdržavanju ima nasljednopravnih elemenata, no po svom sadržaju je dvostranoobvezni ugovor, a i aleatorni ugovor (ugovor na sreću), jer je nepredvidivo trajanje obveze uzdržavanja koja je na strani davatelja uzdržavanja. Zato je pravilno pravno stajalište nižestupanjskih sudova da se valjanost tog ugovora prosuđuje prema odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO). Iako su se nižestupanjski sudovi kod donošenja odluke pogrešno pozvali na odredbu čl. 139. ZOO to nije bilo od utjecaja na donošenje zakonite odluke.

 

Ovaj sud nije prihvatio revizijske navode da se radi o prividnom ugovoru o doživotnom uzdržavanju koji ustvari prikriva, barem dijelom, darovni ugovor (čl. 66. ZOO), jer to ne proizlazi iz provedenih dokaza. U ovom predmetu je utvrđeno da ne postoji znatniji nesrazmjer između doprinosa davatelja uzdržavanja (tužitelja) i vrijednosti koju je dobio na temelju spomenutog ugovora, jer je tužitelj uz pomoć svoje obitelji skrbio o majci kada je to bilo potrebno, ne samo za vrijeme trajanja tog ugovora nego i prije njegovog sklapanja, budući da su dugi niz godina živjeli u zajedničkom domaćinstvu.

 

Iako je majka stranaka sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju sa tuženikom u dobi od 81 godinu te unatoč činjenici da je umrla svega pet mjeseci nakon sklopljenog ugovora pravilno je pravno stajalište nižestupanjskih sudova da nije osnovan tužbeni zahtjev da bi tim ugovorom bilo povrijeđeno pravo tužiteljice na nužni dio kao zakonske nasljednice, jer se ne radi o ugovoru koji bi u cijelosti ili djelomično bio darovni, već se radi o valjanom ugovoru o doživotnom uzdržavanju koji je u cijelosti ispunjen.

 

Zbog navedenog se nije ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              Kako ne postoje razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti a ni oni na koje ukazuje revident to je primjenom odredbe čl. 393. ZPP presuđeno kao u izreci.

 

U Zagrebu, 28. veljače 2012.