Broj: P-198/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Mirjani Tišljar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz B., zastupanog po punomoćnicima J. D., M. B., P. M. i H. Č., odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda iz G., protiv I. tuženika H. K., II. tužene Z. K. 1 i III. tužene A. K., svi iz B., oboje zastupani po punomoćnicima Z. G., T. F.-G. i H. M., odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda u B., radi vraćanja dara u ostavinu, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 31. kolovoza 2012. godine. godine, u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, I. - III. tuženika i punomoćnika I. - III. tuženika, primjenom odredbe čl. 335. st . 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11, dalje ZPP-a), dana 14. rujna 2012. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. 1. U ostavinsku imovinu iza pok. R. K. iz B., vraća se dar učinjen I. tuženiku H. K. iz B., II. tuženoj Z. K.1 iz B. i III. tuženoj A. K. iz B., na osnovu darovnog ugovora od 9. travnja 1973. godine u odnosu na nekretnine iz zkulbr. … (ranije …) k.o. Grad Bjelovar i to čkbr. … kuća i dvor sa 302 m2 i na osnovu ugovora o darovanju nekretnina od 10. lipnja 1997. godine u odnosu na nekretnine iz zkulbr. … (ranije …) k.o. Grad Bjelovar i to čkbr. … kuća, dvorišna zgrada i dvor sa 134 m2 i to u 1 / 12 dijela radi namirenja nužnog nasljednog dijela tužitelja D. K. iz B.

   2. U ostavinsku imovinu iza pok. R. K. iz B., vraća se dar učinjen I. tuženiku H. K. iz B., na osnovu ugovora o darovanju nekretnina od 10. lipnja 1997. godine u odnosu na nekretnine iz zkulbr. … (ranije …) k.o. Grad Bjelovar i to čkbr. … zgrada i dvor sa 301 m2 i to u 1 / 12 dijela radi namirenja nužnog nasljednog dijela tužitelja D. K. iz B..

 

II. I. – III. tuženi su dužni tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.775,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom počam od dana 14. rujna 2012. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je protiv I. - III. tuženika podnio tužbu radi vraćanja dara u ostavinu. U tužbi navodi da je dana 7. siječnja 2004. godine umro otac tužitelja R. K.. Dalje navodi da je darovnim ugovorom od 9. travnja 1973. godine sklopljenim između sada pok. R. K. i sada pok. Z. K. 3, kojeg su naslijedili I. – III. tuženi, sada pok. R. K. darovao svoj suvlasnički dio koji iznosi ½ dijela nekretnina upisanih u zkulbr. … (ranije …) k. o. Grad Bjelovar i to čkbr. … kuća i dvor sa 302 m2 predniku I. – III. tuženih, svome sinu, sada pok. Z. K.3.  Nadalje, darovnim ugovorom od 10. lipnja 1997. godine sklopljenim između sada pok. R. K. i I. – III. tuženih, sada pok. R. K. darovao je svoj suvlasnički dio koji iznosi ½ dijela nekretnina upisanih u zkulbr. … (ranije …) k. o. Grad Bjelovar i to čkbr. … kuća i dvorišna zgrada sa 134 m2 I. – III. tuženima. Nadalje, darovnim ugovorom od 10. lipnja 1997. godine sklopljenim između sada pok. R. K. i I. tuženika, sada pok. R. K. darovao je svoj suvlasnički dio koji iznosi ½ dijela nekretnina upisanih u zkulbr. … (ranije …) k. o. Grad Bjelovar i to čkbr. … kuća i dvor sa 301 m2 I. tuženiku. U času smrti sada pok. R. K. nije imao druge imovine. Budući da je tužitelj zakonski nasljednik sada pok. R. K. to ostvaruje pravo na nužni dio i to 1/12 dijela ostavinske imovine.

Predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev, potražuje troškove postupka.

 

I. – III. tuženi u odgovoru na tužbu (list 15 i 16) smatraju da nema uvjeta za raspravljanje o ovakvoj tužbi. Ističu da temeljem odredbe čl. 222. st . 1. Zakona o nasljeđivanju sud će prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu ako su među strankama sporne činjenice o kojima ovisi neko njihovo pravo. U odredbi čl. 222. st . 2. toč. 2. izričito je propisano da će sud na taj način postupiti osobito ako su između stranaka sporne činjenice o kojima ovisi vrijednost nužnog dijela ili uračunavanje u nasljedni dio. Pravomoćnim rješenjem ovoga suda broj O-45/04-31 od 23. ožujka 2005. godine prekinut je ostavinski postupak iza pok. R. K., te je tužitelj kao nasljednik upućen u roku od 15 dana po pravomoćnosti rješenja pokrenuti parnicu protiv nasljednika Lj. Š. i I. i II. tuženika zbog utvrđenja istinitosti i pravne valjanosti sudske oporuke od 1. srpnja 2002. godine koju je sačinio pok. R. K.. Tužitelj tu parnicu nije pokrenuo u dodijeljenom mu roku. Točkom III. i IV. izreke naprijed citiranog rješenja tužitelj je bio upućen pokrenuti parnicu protiv Lj. Š. da u ostavinsku imovinu iza pok. R. K. ulaze pokretnine pobliže opisane u toč. III. izreke navedenog rješenja, a protiv I. tuženika da u ostavinsku imovinu iza pok. R. K. ulazi 5 tona vune za preradu u balama i 4 stroja za preradu vune stare oko 50 godina. Zbog naprijed navedenog o ovakovoj tužbi se ne može raspravljati jer tužitelj uopće nije u ostavini iza pok. R. K. upućen na parnicu radi vraćanja nekretnina zbog namirenja nužnog dijela već je na parnicu upućen zbog utvrđenja da u ostavinsku imovinu ulazi i određena druga imovina – pokretnine. Kako je tužitelj kao nasljednik bio upućen pokrenuti parnicu i zbog utvrđenja istinitosti i pravne valjanosti sudske oporuke od 1. srpnja 2002. godine koju je sačinio pok. R. K., a to nesporno nije učinio, to je nemoguće raspravljati o ovakovom tužbenom zahtjevu jer odredba čl. 71. Zakona o nasljeđivanju propisuje da se vrijednost ostavine na temelju koje se izračunava vrijednost nužnog dijela utvrđuje tako da najprije treba popisati i procijeniti sva dobra koja je ostavitelj imao u trenutku smrti, računajući i sve ono čime je raspolagao oporukom. Kako tužitelj nije pokrenuo parnicu zbog utvrđenja istinitosti i pravne valjanosti sudske oporuke od 1. srpnja 2002. godine koju je sačinio pok. R. K., to nema uvjeta za raspravljanje o ovako postavljenom tužbenom zahtjevu te stoga tužbu treba odbaciti.

Predlažu da sud odbije tužbeni zahtjev, potražuju troškove postupka.

 

Radi razjašnjenja spornih, a za presuđenje odlučnih činjenica sud je izveo dokaze uvidom u u spis ovoga suda broj O-45/04, darovni ugovor od 9. travnja 1973. godine (list 4), ugovore o darovanju nekretnina od 10. lipnja 1997. godine (list 5 – 8), izvatke iz zemljišnih knjiga (list 9 – 11), ovosudnu presudu broj P-575/09-49 od 15. travnja 2010. godine (list 35 – 39), presudu Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1539/2010-2 od 31. ožujka 2011. godine (list 44 i 45) i preslik oporuka (list 48 – 50).

Izveden je dokaz saslušanjem tužitelja, I. tuženika, II. tužene i III. tužene (list 46 i 47).

 

Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja da se u nastavku postupka saslušaju svjedoci D. V.1, D. V.2, D. K.1 i D. K2, te da se tužitelju dodjeli rok za dostavu relevantne dokumentacije iz koje bi bilo vidljivo da tužitelj tijekom života svojih roditelja nije namiren u svom nužnom dijelu, kao i da se dopunski saslušaju stranke na okolnost da tužitelj nije namiren u svom nužnom dijelu jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno i razjašnjeno.

 

Izvedene dokaze sud je ocjenio u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a.

 

Tužbeni zahtjev je osnovan.

 

Uvidom u spis ovoga suda broj O-45/04 utvrđeno je da je ovosudnim rješenjem broj O-45/04-31 od 23. ožujka 2005. godine prekinut ostavinski postupak iza pok. R. K., rođenog …, a umrlog …, te je tužitelj kao nasljednik upućen da u roku od 15 dana po pravomoćnosti rješenja pokrene parnicu pred ovim sudom protiv Lj. Š., I. tuženika i II. tužene, kao nasljednika, radi utvrđenja istinitosti i pravne valjanosti sudske oporuke od 1. srpnja 2002. godine, te da protiv Lj. Š. pokrene parnicu u roku od 15 dana po pravomoćnosti rješenja radi utvrđenja da u ostavinsku imovinu iza pok. R. K. ulaze pokretnine opisane u toč. III. izreke navedenog rješenja, a protiv I. tuženika pokrene parnicu u roku od 15 dana po pravomoćnosti rješenja radi utvrđenja da u ostavinsku imovinu iza pok. R. K. ulazi 5 tona vune za preradu u balama i 4 stroja za preradu vune stare oko 50 godina, a navedeno i nije sporno među strankama.

 

Iz navedenog proizlazi da tužitelj u ostavinskom postupku iza pok. R. K. nije upućen na pokretanje ove parnice u kojoj traži vraćanje darova radi namirenja nužnog dijela.

 

U potpunosti su neosnovani navodi I. - III. tuženika da je tužba preuranjena i da ju treba odbaciti te da tužitelj nema pravo pokrenuti ovakvu parnicu jer na nju nije upućen.

 

Nesporno je među strankama da su zakonski nasljednici sada pok. R. K. Lj. Š. (njegova kćerka), tužitelj (njegov sin) i I. i II. tuženi (njegovi unuci, a djeca pok. sina pok. R. K. Z. K.3).

 

Nesporno je među strankama da tužitelj ulazi u krug nužnih nasljednika.

 

Kako ostavina umrle osobe prelazi po sili zakona na njegove nasljednike u času njegove smrti (čl. 4. st . 4. Zakona o nasljeđivanju Narodne novine broj 48/03, 163/03 i 35/05), a kako je pravo na nužni dio nasljedno pravo (čl. 70. st . 1. Zakona o nasljeđivanju) tako i pravo na nužni dio nasljednik stječe časom smrti iza ostavitelja, na koje pravo se on mora pozvati jer ostavinski sud na njega ne pazi po službenoj dužnosti.

 

Nužni nasljednik može tražiti vraćanje dara u ostavinskom postupku samo ako je zahtjev usmjeren protiv sunasljednika i ako sunasljednici pristaju dobrovoljno vratiti stvar, a u protivnom zahtjev za vraćanje dara se može ostvariti samo u parnici.

 

U situaciji kada je ostavinski postupak u prekidu tužitelj jedino tužbom može ostvariti svoje pravo budući da trogodišnji rok u kojem zastarijeva zahtjev za ostvarivanje prava na vraćanje dara je objektivni rok i počinje teči od smrti ostavitelja.

 

Naime, podnošenje zahtjeva u ostavinskom postupku bi u konkretnom slučaju imao učinak jedino na tijek roka u kojem se zahtjev može ostvariti jer pravovremeno isticanje zahtjeva u ostavinskom postupku utječe da rok zastare prestaje teči.

 

            Stoga navedeno upućuje na zaključak da su u potpunosti neosnovani navodi I. - III. tuženika da je tužba preuranjena i da ju treba odbaciti te da tužitelj nema pravo pokrenuti ovakvu parnicu jer na nju nije upućen.

 

Uvidom u spis ovoga suda broj O-45/04 dalje je utvrđeno da je sudskom oporukom od 1. srpnja 2002. godine pok. R. K. svu svoju nepokretnu i pokretnu imovinu koju će imati u trenutku smrti ostavio u nasljedstvo svojoj supruzi Z. K.2 te je u oporuci navedeno da od nužnih nasljednika ima sina D., kćerku Lj. i unuke H. i Z. K.1 no da su oni za njegovog života namireni u svom nužnom dijelu tako da im oporukom ne ostavlja ništa.

Istom sudskom oporukom od 1. srpnja 2002. godine pok. Z. K.2 svu svoju nepokretnu i pokretnu imovinu koju će imati u trenutku smrti ostavila u nasljedstvo svom suprugu R. K. te je u oporuci navedeno da od nužnih nasljednika ima sina D., kćerku Lj. i unuke H. i Z. K.1 no da su oni za njezinog života namireni u svom nužnom dijelu tako da im oporukom ne ostavlja ništa.

 

Nesporno je među strankama da iako je tužitelj ovosudnim rješenjem broj O-45/04-31 od 23. ožujka 2005. godine upućen da protiv Lj. Š., I. tuženika i II. tužene, kao nasljednika, pokrene parnicu radi utvrđenja istinitosti i pravne valjanosti sudske oporuke od 1. srpnja 2002. godine takovu parnicu nije pokrenuo.

 

Nadalje, uvidom u spis ovoga suda broj O-45/04 utvrđeno je da su pok. R. K. i pok. Z. K. 2 kao primatelji uzdržavanja sa Lj. Š. kao davateljicom uzdržavanja sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju od 29. svibnja 2003. godine, koji je ovjeren od strane ovoga suda dana 27. lipnja 2003. godine.

 

Dakle, pok. R. K. i pok. Z. K.2 su nakon naprijed citirane sudske oporuke sa Lj. Š. sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju.

 

Nesporno je među strankama da je R. K. umro dana 7. siječnja 2004. godine, a da je ubrzo nakon njega umrla i njegova supruga Z. K.2 i to dana 30. ožujka 2004. godine.

 

Iz sadržaja naprijed navedenog ugovora o doživotnom uzdržavanju proizlazi da su pok. R. K. i pok. Z. K.2 upisani kao suvlasnici nekretnina upisanih u zkulbr. … k.o. Grad Bjelovar i to čkbr. … te da ove nekretnine, te sve ostale pokretnine i nekretnine koje se zateknu u trenutku njihove smrti u njihovom vlasništvu ostavljaju u nasljedstvo Lj. Š., time da im je ona dužna pružiti doživotno uzdržavanje.

 

Nesporno je među strankama da je tužitelj protiv Lj. Š. kod ovoga suda podnio tužbu radi utvrđenja ništavosti ugovora o doživotnom uzdržavanju od 27. lipnja 2003. godine sklopljenog između Lj. Š. i sada pok. R. K., te da je pravomoćnom presudom odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništavosti ugovora o doživotnom uzdržavanju od 27. lipnja 2003. godine sklopljenog između Lj. Š. i sada pok. R. K..

 

Analizirajući naprijed navedeno sud nedvojbeno zaključuje da je sklapanjem ugovora o doživotnom uzdržavanju dana 27. lipnja 2003. godine sa Lj. Š. sada pok. R. K. opozvao svoju sudsku oporuku od 1. srpnja 2002. godine.

 

Naime, oporuka je jednostrani akt oporučitelja te svako kasnije raspolaganje od strane oporučitelja određenom stvari koju bi nekome namijenio oporukom ima za posljedicu opoziv namjene te stvari i opoziv oporuke kako je to propisano odredbom čl. 107. Zakona o nasljeđivanju.

 

Uzimajući u obzir sadržaj ugovora o doživotnom uzdržavanju sud nedvojbeno zaključuje da iza sada pok. R. K. nema imovine jer je pok. R K. nekretnine upisane u zkulbr. … k.o. Grad Bjelovar i to čkbr. …, kao i sve ostale nekretnine i sve pokretnine koje se zateknu u trenutku njegove smrti u njegovom vlasništvu ostavio u nasljedstvo Lj. Š..

 

Uvidom u ovosudnu presudu broj P-575/09-49 od 15. travnja 2010. godine (list 35 – 39) utvrđeno je da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da u ostavinsku imovinu iza pok. R. K. iz B., rođenog …, a umrlog …, vraćaju se darovi koje je primila Lj. Š. iz B., i ulaze u ostavinsku imovinu pokretnine: kombinirana peć plin struja za kuhanje marke „Končar“, hladnjak General motors bijeli zapremnine 200 l , šivača mašina Bagat s postoljem, šivača mašina Singer electronic, prijenosna, tranzistor prijamnik Sony 25 x 20, glasovir klasični tamnosmeđi star oko 40 godina, TV Sony ekran veličine 37 cm sa daljinskim upravljačem crne boje, god. proizvodnje 1996., TV Sony ekran 72 cm naziva Super Trinitron, god. proizvodnje 1997., 18 Vilerovih goblena, tepih perzijski ručni rad 3 x 3 m , vuneni, crvenkaste boje, veliki ovalni stol na razvlačenje sa 6 stolica, puno drvo, barokni stil, ručni rad, komoda barokna veličine 2 x 2 m , ručni rad, porculanska figura u obliku obučene djevojke, češki porculan, visine 30 cm , porculanska figura u obliku djevojke i mladića, češki porculan, visine 30 cm , porculanska figura u obliku konja, češki porculan, visine 20 cm , zdjela porculanska s poklopcem, širine 25 cm , visine 15 cm , kineska vaza porculan na rezbarenom drvenom podnožju, visine 10 cm , širine 25 cm , zelenkaste boje, pribor za jelo (12 komada dubokih i 12 komada plitkih tanjura) češki porculan, bijeli, pribor za jelo (12 žlica, 12 vilica, 12 noževa) srebrni, koji se nalazio u kutiji veličine 60 x 35 cm , slika jedrenjak u buri veličine 100 x 100 cm , ulje na platnu, original, 18 komada zlatnika velikih s grbom austrougarske na poleđini, a na prednjoj strani sa likom cara Franje Josipa, promjer zlatnika 3 cm , 11 komada malih zlatnika promjera 2 cm , belgijski, 1 metalna kasa veličine 20 x 15 cm i visine 10 cm , 1 kg zlata u pločicama, svaka pločica težine 100 grama , 1 ručni zlatni sat marke Schafhaucen, 1 stolni sat drveni, veličine 70 x 50, 1 radio prijamnik marke Grundig sa slušalicama, god. proizvodnje 1996., 1 komad aluminijske ljestve na sklapanje dužine 7 metara , 1 ledenica zapremine 300 litara marke LTH, a odbijen je i tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na I. tuženika kojim je tužitelj zahtijevao da u ostavinsku imovinu iza pok. R. K. vraćaju se darovi koje je primio I. tuženik i ulaze u ostavinsku imovinu pokretnine i to 5 tona sirove vune za preradu u balama i 4 stroja za preradu vune starih oko 50 godina.

Citirana presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž1539/2010-2 od 31. ožujka 2011. godine (list 44 i 45).

 

Dakle, sve navedeno upućuje na zaključak da pok. R. K. u času smrti nije imao imovine.

 

Nesporno je među strankama da je darovnim ugovorom od 9. travnja 1973. godine (list 4) sklopljenim između sada pok. R. K. i sada pok. Z. K.2, kao darodavatelja i sada pok. Z. K.3, kao daroprimatelja, kojeg su naslijedili I. – III. tuženi, sada pok. R. K. darovao svoj suvlasnički dio koji iznosi ½ dijela nekretnina upisanih u zkulbr. … (ranije …) k. o. Grad Bjelovar i to čkbr. … kuća i dvor sa 302 m2 predniku I. – III. tuženih, svome sinu, sada pok. Z. K.3.

Iz izvatka iz zemljišnih knjiga (list 9) nedvojbeno proizlazi da su I. – III. tuženi upisani u zemljišnim knjigama kao suvlasnici naprijed navedenih nekretnina i to svaki u 1/3 dijela.

 

Nadalje, nesporno je među strankama da je darovnim ugovorom od 10. lipnja 1997. godine (list 5 i 6) sklopljenim između sada pok. R. K. i sada pok. Z. K.2, kao darodavatelja i I. – III. tuženih, kao daroprimatelja, sada pok. R. K. darovao svoj suvlasnički dio koji iznosi ½ dijela nekretnina upisanih u zkulbr. … (ranije …) k. o. Grad Bjelovar i to čkbr. … kuća,  dvorišna zgrada i dvor sa 134 m2 I. – III. tuženima.

Iz izvatka iz zemljišnih knjiga (list 10) nedvojbeno proizlazi da su I. – III. tuženi upisani u zemljišnim knjigama kao suvlasnici naprijed navedenih nekretnina i to svaki u 1/3 dijela.

 

Nadalje, nesporno je među strankama da je darovnim ugovorom od 10. lipnja 1997. godine (list 7 i 8) sklopljenim između sada pok. R. K. i sada pok. Z. K.2, kao darodavatelja i I. tuženika, kao daroprimatelja sada pok. R. K. darovao svoj suvlasnički dio koji iznosi ½ dijela nekretnina upisanih u zkulbr. … (ranije …) k. o. Grad Bjelovar i to čkbr. … zgrada i dvor sa 301 m2 I. tuženiku.

Iz izvatka iz zemljišnih knjiga (list 11) nedvojbeno proizlazi da je tuženik upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik naprijed navedenih nekretnina.

 

Vodeći računa o naprijed utvrđenim činjenicama da sada pok. R. K. u času smrti nije imao imovine, učinjenim darovanjima od strane pok. R. K., kako je naprijed opisano, te takvim raspolaganjem svojom imovinom, tužitelju je povrijeđeno pravo na nužni dio zbog čega je osnovan zahtjev tužitelja kojim traži vraćanje darova u onom dijelu u kojem je povrijeđeno njegovo pravo na nužni dio.

 

Sukladno odredbi čl. 70. st . 3. Zakona o nasljeđivanju nužni dio tužitelja iznosi jednu polovicu od onoga dijela koji bi mu pripao po zakonskom redu nasljeđivanja.

 

Kraj činjenice da bi tužitelju pripala 2/6 zakonskog nasljednog dijela to njemu na ime nužnog dijela pripada 1/6 dijela, a kako je pok. R. K. u vrijeme učinjenih darovanja raspolagao sa svojom ½ dijela to proizlazi da se iza pok. R. K. vraćaju darovi u odnosu na predmetne nekretnine u 1/12 dijela radi namirenja nužnog dijela iza pok. R. K..

 

Ističe se kako je tužitelj u svom iskazu naveo da je od sada pok. R. K. i sada pok. Z. K.2, svojih roditelja tijekom njihova života dobio samo iznos od 1.500 DEM, a kao dokaz toj tvrdnji je predao u spis preslik oporuke sačinjene 2000. godine (kojoj su I. – III. tuženi osporili vjerodostojnost). Sud taj preslik oporuke ocjenjuje u potpunosti irelevantnim za ovaj postupak jer sadržajno se radi o oporuci sada pok. Z. K.2, a u ovom postupku se raspravlja o vraćanju darova učinjenih od strane pok. R. K..

 

Iako je u sudskoj oporuci od 1. srpnja 2002. godine pok. R. K. u kojoj je svu svoju nepokretnu i pokretnu imovinu koju će imati u trenutku smrti ostavio u nasljedstvo svojoj supruzi Z. K.2 te je u oporuci naveo da od nužnih nasljednika ima sina D., kćerku Lj. i unuke H. i Z. K.1 no da su oni za njegovog života namireni u svom nužnom dijelu tako da im oporukom ne ostavlja ništa, osporavanje prava tužitelju na nužni dio jer nije pokrenuo parnicu na koju je kao nasljednik upućen i to protiv Lj. Š., I. tuženika i II. tužene, kao nasljednika, radi utvrđenja istinitosti i pravne valjanosti sudske oporuke od 1. srpnja 2002. godine, nema osnova. Naime, tužitelj nije ni upućen na pokretanje parnice da nije namiren u nužnom nasljednom dijelu, pa time što nije pokrenuo parnicu radi osporavanja pravne valjanosti i istinitosti oporuke od 1. srpnja 2002. godine ne gubi pravo tražiti vraćanje učinjenih darova jer mu je povrijeđeno pravo na nužni dio.

 

Činjenica je da je tužitelj tijekom postupka predlagao da se saslušaju svjedoci D. V.1, D. V.2, D. K.1 i D. K. 2, te da se tužitelju dodjeli rok za dostavu relevantne dokumentacije iz koje bi bilo vidljivo da tužitelj tijekom života svojih roditelja nije namiren u svom nužnom dijelu, kao i da se dopunski saslušaju stranke na okolnost da tužitelj nije namiren u svom nužnom dijelu, no te dokaze je sud odbio.

 

Naime, u ovoj parnici, kraj činjenice da I. – III. tuženi osporavaju pravo tužitelju na nužni dio, teret dokaza da je tužitelj namiren u nužnom dijelu pa da nema pravo tražiti vraćanje darova je bio na I. – III. tuženima koji na tu okolnost nisu predlagali dokaze.

 

Stoga je sukladno svemu naprijed navedenom u cijelosti valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja te odlučiti kao u toč. I. izreke presude.

 

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st . 1. u svezi čl. 155. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti uspio u parnici radi čega su mu I. – III. tuženi dužni naknaditi troškove parničnog postupka.

Troškovi tužitelja sastoje od troškova zastupanja po odvjetniku odmjerenih u skladu sa vrijednošću predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine radnje i u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarife) i to od nagrade za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kn, sastav podneska od 12. siječnja 2006. godine u iznosu od 1.000,00 kn, zastupanja na ročištima održanim dana 14. lipnja 2006. godine, 28. svibnja 2012. godine i 31. kolovoza 2012. godine tako da mu za svako ročište pripada iznos od 1.000,00 kn. Sud je korigirao troškovnik tužitelja tako da mu za sastav podnesaka od 26. travnja 2010. godine i 1. prosinca 2011. godine za svaki podnesak pripada iznos od 250,00 kn sukladno Tbr. 8. toč. 3. Tarife, a na ime PDV-a pripada mu iznos od 1.275,00 kn. Dakle, ukupni troškovi tužitelja iznose 6.775,00 kn i te su mu troškove dužni naknaditi I. – III. tuženi zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počam od dana presuđenja tj. od dana 14. rujna 2012. gdoine do isplate.

 

Stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke presude.

 

U Bjelovaru, 14. rujna 2012. godine.