Broj: Revr 494/13

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja te Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice V. S. iz Z., i II. tužiteljice M. S. iz Z., obje kao nasljednice prvotnog tužitelja (umrlog) J. S., zastupane po punomoćniku H. K., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. R., M. R., H. K. i K. K. iz Z., protiv I. tuženika H. e. d.d. iz Z., i II. tuženika S. s. r. u dj. e., k. i n. H. iz Z., radi poništenja akta i odluka, vraćanja na rad, isplate i naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljica protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžr-1838/12-2 od 4. prosinca 2012., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-411/97-242 od 14. kolovoza 2012., u sjednici održanoj 25. veljače 2014.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Revizija tužiteljica protiv dijela drugostupanjskog rješenja kojim je odbijena njihova žalba i potvrđeno prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je obustavljen postupak povodom tužbe s tužbenim zahtjevom na obvezivanje I. tuženika vratiti prvotnog tužitelja J. S. na rad te I. tuženika i II. tuženika naknaditi mu nematerijalnu štetu odbija se kao neosnovana.

 

II. Ukida se drugostupanjsko rješenje u dijelu kojim je odbijena žalba tužiteljica i potvrđeno prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je obustavljen postupak povodom tužbe s tužbenim zahtjevom na poništenje akta i odluka te obvezivanje tuženika isplatiti iznose utužene po osnovi radnog odnosa i naknade materijalne štete - kao i u dijelu odluke o parničnom trošku, i predmet u tome dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

III. Odluka o troškovima revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužiteljica i potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je u ovoj pravnoj stvari obustavljen postupak i odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

Protiv drugostupanjskog rješenja tužiteljice su podnijele reviziju „temeljem“ čl. 382. st. 1. toč. 1. i 2. i st. 2. toč. 2. ZPP-a“ zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava. Prijedlog tužiteljica je da se oba nižestupanjska rješenja ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tuženici nisu odgovorili na reviziju.

 

Revizija tužiteljica djelomično je osnovana.

 

Odredbom čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, i 57/11 - dalje: ZPP-a), koja se ovdje primjenjuje na temelju odredaba čl. 53. st. 4. i čl. 29. i 36. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 57/11), propisano je da stranke „mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (članak 382.)“.

 

Tužiteljice su reviziju izjavile protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je (potvrđivanjem prvostupanjskog rješenja) obustavljen postupak pokrenut tužbom njihovog prednika J. S. - a protiv takvog rješenja revizija je dopuštena ukoliko bi bila dopuštena i protiv pravomoćne presude: sve u smislu prethodno navedene odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a i obzirom da se rješenjem drugostupanjskog suda kojim je postupak obustavljen postupak pravomoćno završava.

 

Budući da je ovdje riječ o radnom sporu pokrenutom povodom zahtjeva J. S. na utvrđenje nedopuštenosti (poništaja) „akta“ i odluka o otkazu ugovora o radu i (u svezi s time) na ostvarenje novčanih i nenovčanih tražbina iz radnog odnosa, o dopuštenosti revizije ima se odlučiti sukladno odredbi čl. 382. st. 1. t. 2. ZPP-a, a kojom je propisano da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke „ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa“: revizija tužiteljica bila bi dopuštena i protiv pravomoćne presude o podnesenim zahtjevima pa je slijedom iznijetog dopuštena i protiv pobijanog drugostupanjskog rješenja kojim je pravomoćno završen postupak, i to već i u smislu odredbe čl. 382. st. 1. t. 2. ZPP-a (kao redovna) - tako da se revizija tužiteljica (jer izvanrednoj reviziji ima mjesta samo ako se revizija ne može podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, kao redovna) ne može razmatrati kao izvanredna revizija.

 

Revizijski sud pobijano drugostupanjsko rješenje ispitao je u smislu odredbe čl. 392.a. st. 1. ZPP-a, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a, a na koju se suštinski pozivaju tužiteljice navodom da je trebalo prekinuti postupak zbog smrti tužitelja J. S. i tek onda pozvati nasljednike da preuzmu postupak.

 

Smrću J. S. je po samom zakonu, a prema odredbi čl. 212. st. 1. toč. 1. ZPP-a, nastupio prekid postupka, a rješenje kojim u takvoj procesnoj situaciji sud utvrđuje da je nastupio prekid parničnog postupka je deklaratorne naravi - dok svi učinci prekida nastupaju trenutkom smrti stranke, pa kako su tužiteljice s statusom nasljednica J. S. - koje im status nitko ne dovodi u pitanje, već preuzele i nastavile postupak, prestala je pretpostavka i potreba za donošenje rješenja deklaratorne naravi o prekidu postupka u smislu odredbe čl. 215. ZPP-a (kojom je propisano: „Postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u članu 212. toč. 1. do 5. ovog zakona nastavit će se kad nasljednik ili skrbnik ostavštine, novi zakonski zastupnik, stečajni upravitelj ili pravni sljedbenici pravne osobe preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učine.“) - i nastavkom postupka nižestupanjski sudovi nisu povrijedili niti jednu postupovnu odredbu.

 

Ostvarena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 215.b. ZPP-a.

 

Predmet spora su tužbeni zahtjevi određeni u tužbi koju je podnio prednik tužiteljica J. S.:

- na poništenje „akta“ i odluka „glede izvanrednog otkaza tužitelju“ J. S.,

- na obvezivanje I. tuženika vratiti prvotnog tužitelja J. S. na rad,

- na obvezivanje I. tuženika i II. tuženika naknaditi J. S. nematerijalnu štetu,

- na obvezivanje I. tuženika i II. tuženika isplatiti iznose koje je J. S. utužio po osnovi radnog odnosa i naknade trpljene materijalne štete.

 

Budući da je tužitelj J. S. umro tijekom postupka (...) sporno je postoje li pretpostavke za obustavu postupka iz odredbe čl. 215.b st. 1. ZPP-a prema kojoj: „Postupak se obustavlja kad umre ili prestane postojati stranka u postupku o pravima koja ne prelaze na njezine nasljednike, odnosno pravne slijednike.“.

 

Drugostupanjski sud je (potvrđivanjem prvostupanjskog rješenja) prihvatio da je ovdje riječ o tužbenim zahtjevima glede prava koja ne prelaze na nasljednike J. S. („neprenosivim pravima“), te je pozivom na navedenu odredbu čl. 215.b st. 1. ZPP-a postupak obustavio.

 

Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda je samo dijelom pravilno.

 

Naime, ovdje valja imati na umu (u svezi činjenice što je prijeporni ugovor o radu otkazan predniku tužiteljica):

- da na nasljednike ne može preći ugovor o radu ili radni odnos njihovog prednika (pa time niti zahtjev za vraćanje na rad), ali može, u smislu odredbe čl. 5. st. 3. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03 i 35/05) - prema kojoj „ostavina se sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu“, potraživanje dospjelo iz radnog odnosa toga njihovog prednika do njegove smrti (jer trenutkom smrti toga prednika to potraživanje čini dio njegove ostavinske imovine),

- da u smislu odredbe čl. 204. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO-a), koja se primjenjuje na ovaj slučaj (obzirom da je riječ o obveznom odnosu koji je nastao za razdoblja njezina važenja) na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. ZOO-a ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08), „Potraživanje naknade nematerijalne štete prelazi na nasljednika samo ako je priznato pravomoćnom odlukom ili pismenim sporazumom.“, a u ovome slučaju takvog priznanja ili sporazuma nije bilo niti ga u ovome stupnju postupka može biti,

- da je odredbom čl. 187. st. 3. ZPP-a propisano: “Ako odluka o sporu ovisi o tome postoji li ili ne postoji kakav pravni odnos koji je prije ili tijekom parnice postao sporan, tužitelj može istaknuti i tužbeni zahtjev da sud utvrdi da takav odnos postoji odnosno da ne postoji, ako je sud pred kojim parnica teče nadležan za takav zahtjev.“, tako da u smislu te odredbe smrt stranke ne sprečava njezine nasljednike da nastave postupak utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu kada od odluke o takvome zahtjevu ovisi njihovo pravo na ostvarenje tražbina dospjelih iz radnog odnosa toga njihovog prednika do njegove smrti.

 

Sukladno prethodno izloženom pravnom shvaćanju, a budući da su nižestupanjski sudovi pravilno obustavili postupak vođen u svezi zahtjeva (o dijelu tražbine koji nakon smrti J. S. nije mogao prijeći na njegove nasljednice) na obvezivanje I. tuženika vratiti prvotnog tužitelja J. S. na rad te na obvezivanje I. tuženika i II. tuženika naknaditi J. S. nematerijalnu štetu, reviziju tužiteljica protiv te odluke valjalo je odbiti kao neosnovanu odlukom kao u stavku I. izreke ovoga rješenja (prema odredbi čl. 400. st. 3. u svezi odredbe čl. 393. ZPP-a).

 

Kako prema istome pravnom shvaćanju revidentice s pravom ističu da u ovome slučaju nisu postojale pretpostavke za obustavu postupka po tužbenom zahtjevu na utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu danog njihovom predniku („na poništenje akata i odluka“) te obvezivanje tuženika isplatiti im iznose utužene po osnovi radnog odnosa njihovog prednika dospjele za isplatu do njegove smrti i dospjele naknade materijalne štete, u svezi čega je počinjena povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 215.b. ZPP-a koja je utjecala na donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari, to je u odnosu na dio osporenog rješenja kojim je obustavljen postupak i u svezi toga dijela tužbenog zahtjeva valjalo odlučiti kao u stavku II. izreke ovoga rješenja (na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a).

 

S prethodnim valjalo je ukinuti i odluke nižestupanjskih sudova o parničnom trošku.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će postupiti u skladu s prethodno iznijetim shvaćanjem i razmotriti ono što je u ovoj odluci ukazano, te ponovno odlučiti o preostalom spornom dijelu zahtjeva tužiteljica - i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka - odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a.

 

Za konačnu odluku ostavljaju se i svi nastali parnični troškovi (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

U Zagrebu, 25. veljače 2014.