Broj: Gž-598/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

                        Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sucu tog suda DUBRAVKI ŠIMIĆ kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja T.-G. d.o.o. (OIB: …), zastupan po punomoćniku M. M. - O. odvjetnici u V., protiv tuženika Đ. V., (OIB: …), M. V. (OIB: …) i I. V. (OIB: …), zastupani po punomoćniku R. D. odvjetnici u S. B., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 21. siječnja 2014. godine, broj P-1240/13-26., dana 13. svibnja 2014. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

                        Prihvaća se žalba tužitelja T.-G. d.o.o., te se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 21. siječnja 2014. godine, broj P-1240/13-26. preinačuje i sudi:

 

                        „Tuženici Đ. V., M. V. i I. V. dužni su tužitelju T.-G. d.o.o. solidarno isplatiti iznos od:

- 7.004,63 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. travnja 2006. godine do isplate po stopi od 15% godišnje počev od 6. travnja 2006. do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine po kamatnoj stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za pet postotnih poena do isplate,

- 3.073,13 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. travnja 2006. godine do isplate po stopi od 15% godišnje počev od 7. travnja 2007. do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine po kamatnoj stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za pet postotnih poena do isplate,

kao i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 10.837,50, sve u roku od 15 dana.          

             

Obrazloženje

 

                        Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženici solidarno isplate iznos od 10.077,76 kn sa zakonskom zateznom kamatom i nadoknade troškove parničnog postupka (točka I. izreke), tužitelju je naloženo da tuženicima nadoknadi parnični trošak u iznosu od 3.376,00 kn (točka II. izreke).                                                                                                                                

                        Protiv presude tužitelj je pravovremeno podnio žalbu zbog razloga iz čl. 353. st . 1. toč. 1-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 – dalje: ZPP). Predlaže da se presuda preinači i tužbeni zahtjev usvoji, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.

 

                        Odgovor na žalbu nije podnesen.

             

                        Žalba je osnovana.

                         

                        Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženici kao zakonski nasljednici pok. A. V. plate iznos od 10.077,76 kn koliko iznosi nepodmireno dugovanje pok. A. V. prema tužitelju temeljem računa za isporučenu robu od 8. travnja 2006. godine i 6. travnja 2007. godine.

 

                        Prvostupanjski sud je utvrdio da su tuženici zakonski nasljednici pok. A. V., da je A. V. umro 16. ožujka 2010. godine, da je Poljoprivredno gospodarstvo A. V., čiji je nositelj bio sada pok. A. V., kupilo od tužitelja prednji utovarivač prema računu od 8. travnja 2006. godine i filtar zraka i ostalu robu prema računu od 6. travnja 2007. godine, te da je na ime duga po tim računima preostao iznos od 7.004,63 kn i 3.073,13 kn.

  

                        Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da je neplaćeni iznos od 10.077,76 kn prema navedenim računima dugovanje Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva (dalje: OPG), pa je tužitelj trebao pokrenuti postupak u odnosu na OPG, a ne tuženike i pobijanom presudom odbio je tužbeni zahtjev zbog promašene pasivne legitimacije.

 

                        Istovremeno, prvostupanjski sud se u pobijanoj presudi poziva na presude Vrhovnog suda broj Rev-2570/10. i Rev-177/10. iz kojih proizlazi da OPG nije pravna osoba, niti subjekt prava koji može biti nositeljem prava i obveza; da je nositelj prava i obveza osoba koju su izabrali članovi OPG i koji je pod nazivom nositelj upisan u Upisnik OPG, pa on odgovara za obveze osobno, da članovi OPG nisu nositelji prava i obveza u odnosu na OPG, pa ne odgovaraju osobno za obveze OPG, ali su dužni trpjeti da se obveze nastale u obavljanju poljoprivredne djelatnosti namire iz posebne imovinske mase koja čini zajedničku imovinu OPG, te unatoč toga zaključuje da je tužitelj trebao pokrenuti postupak u odnosu na OPG.

 

                        Takav zaključak prvostupanjskog suda je pogrešan, na što je prvostupanjskom sudu već ukazano rješenjem ovog suda od 11. studenog 2013. godine, broj Gž-1694/13-2.

 

                        U vrijeme kada je kupio od tužitelja robu prema računima od 8. travnja 2006. i 6. travnja 2007. godine A. V. je bio nositelj OPG.

 

                        OPG nije pravna osoba niti subjekt prava koji može biti nositelj prava i obveza, već je nositelj prava i obveza osoba koja je kao nositelj upisana u OPG i on za dugove OPG odgovara osobno. Slijedom navedenog za obveze prema tužitelju temeljem navedenih računa odgovara osobno A. V. kao nositelj OPG.

 

                        Kako je nakon smrti A. V. preostao dug za koji on osobno odgovara, za taj njegov dug umjesto njega temeljem čl. 139. st . 1. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03, 163/03, 35/05) odgovaraju njegovi zakonski nasljednici, ovdje tuženici.

 

                        Visina duga prema računima iznosi i to 7.004,63 kn prema računu od 8. travnja 2006. i 3.073,13 kn prema računu od 6. travnja 2007. godine, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev trebalo usvojiti i obvezati tuženike kao zakonske nasljednike pok. A. V. da plate tužitelju iznos od 10.077,76 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dospjelosti.

 

                        Zbog navedenog, žalba je prihvaćena i prvostupanjska presuda preinačena, sukladno čl. 373. toč. 3. ZPP-a, te je pravilnom primjenom materijalnog prava odlučeno kao u izreci.

 

                        Nakon preinake prvostupanjske presude tužitelj je uspio u cijelosti u postupku, pa su mu tuženici dužni, sukladno čl. 154. st . 1. ZPP-a, nadoknaditi troškove parničnog postupka.

 

                        Prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 148/09) tužitelju pripada trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn, zastupanja na ročištima 31. svibnja 2012. i 15. siječnja 2013. godine u iznosu od 1.000,00 kn za svako, trošak sastava obrazloženog podneska od 25. listopada 2012. godine u iznosu od 1.000,00 kn, trošak pribave rješenja o nasljeđivanju u iznosu od 250,00 kn, trošak sastava žalbi od 12. travnja 2013. i 8. veljače 2014. godine u iznosu od 1.250,00 kn za svaku, PDV u iznosu od 1.687,50, te trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznos od 400,00 kn za svaku i na žalbe u iznosu od 800,00 kn za svaku ili ukupno 10.837,50 kn, pa je preinačeno i rješenje o troškovima postupka, sukladno čl. 380. toč. 3. ZPP-a, te su pravilnom primjenom materijalnog prava tuženici dužni nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 10.837,50 kn.

                                                

                        Radi izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude.

                                                                                               

U Slavonskom Brodu, 13. svibnja 2014. godine