Broj: Gž-311/2013

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci, po sucu Mileni Vukelić Margan, u ostavinskom postupku iza pok. J. D. s prebivalištem u V., … rješavajući žalbu nasljednika: 1.D. I., D. I. i I. I., zastupanih po punomoćniku B. L., odvjetniku iz Z., izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Krku, posl. br. O-155/2010-16 od 15. studenoga 2012. godine, dana 27. svibnja 2014. godine,

 

r i j e š i o   j e

 

              U k i d a   s e   rješenje Općinskog suda u Krku, posl. br. O-155/2010-16 od 15. studenoga 2012. godine i predmet vraća istom sudu na ponovan postupak.

 

Obrazloženje

 

Rješenjem suda prvog stupnja je određen prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se pred istim sudom vodi pod posl. P-26/11 između tužiteljice K. D. i tuženika: D. I., D. I. i I. I..

 

Protiv rješenja žalbu podnose oporučni nasljednici ostavitelja D., D. i I. I., te kao žalbeni razlog navode bitne povrede postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava.

 

U žalbi ističu da je zakonska nasljednica ostavitelja K. D. pokrenula parnicu nakon proteka roka od 30 dana, pa da je sud morao primjenom odredbe čl. 225. st. 4. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, l63/03 i 35/05 - dalje ZN) nastaviti ostavinski postupak, neovisno o parnici koja je pokrenuta izvan roka. Smatraju da je ta zakonska odredba prisilne naravi, te da je stoga grubo povrijeđen zakon na štetu oporučnih nasljednika. Ističu da je u ovom predmetu dva puta odlučeno o prekidu postupka, što da dovodi do apsurdne situacije, jer da je nejasno kada je doneseno rješenje o nastavku prekinutog postupka prema rješenju od 13. srpnja 2010. godine.

 

Osim toga, ističu da je u nazočnom slučaju sporan ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, što predstavlja javno ovjerovljenu ispravu pa smatraju da nisu ispunjene pretpostavke za prekid postupka, kako je to propisano odredbom čl. 222. st. 4. ZN-a.

 

Predlažu ukinuti pobijano rješenje.

 

Žalba je osnovana, ali iz razloga koji će se u nastavku iznijeti.

 

Sud prvog stupnja utvrđuje da je na ostavinskoj raspravi pred javnom bilježnikom 9. lipnja 2010. godine proglašena oporuka ostavitelja, da je njegova zakonska nasljednica K. D. priznala oporuku i zatražila nužni nasljedni dio te ujedno zatražila da se ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen između ostavitelja i njegove sestre D. I. smatra darom i uračuna u nasljedni dio sestre kao oporučne nasljednice, da je javni bilježnik zbog spora između nasljednika spis proslijedio sudu, te je rješenjem suda posl.br. O-155/10 od 13. srpnja 2010. godine uputio K. D. da u roku od 30 dana pokrene parnicu protiv oporučnih nasljednika. Nadalje utvrđuje da je podneskom od 11. siječnja 2010. godine K. D. izvijestila sud o tome da je podnijela tužbu, da je oporučni nasljednik D. I. predložio nastavak postupka, povodom čega je spis vraćen javnom bilježniku na daljnju nadležnost, da je javni bilježnik ponovno vratio spis sudu radi odlučivanja o procesnim pitanjima.

 

Sud prvog stupnja utvrđuje da je u pokrenutom parničnom postupku 6. srpnja 2012. godine donesena nepravomoćna presuda kojom je utvrđeno da se raspolaganje ostavitelja ima smatrati darovanjem, te je odlučeno da se vrijednost dara uračunava u nasljedni dio nasljednici D. I., te da je predmet u fazi žalbenog postupka.

 

Na temelju ovih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja zauzima stajalište da pitanje da li se ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ima smatrati darom, te da li se uračunava u nasljedni dio, predstavlja prethodno pitanje za ovaj postupak, pa donosi odluku o prekidu postupka primjenom odredbe čl. 213. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - u nastavku teksta ZPP) u svezi s čl. 175. st. 2. ZN-a.

 

Pogrešno je sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 213. st. 1. ZPP-a, kada je odlučio o prekidu ovog ostavinskog postupka.

 

Naime, nakon što je javni bilježnik dostavio sudu spis dopisom od 12. srpnja 2010. godine, postupajući sukladno odredbi čl. 244. st. 2. ZN-a, sud prvog stupnja je odredio prekid postupka i nasljednicu K. D. uputio na parnicu protiv ostalih oporučnih nasljednika radi utvrđenja nužnog nasljednog dijela i uračunavanja dara u nasljedni dio sestre ostavitelja D. I., te joj je naloženo pokrenuti parnicu u roku od 30 dana od dostave rješenja. Nakon donošenja tog rješenja sačinjena je službena zabilješka 10. siječnja 2011. godine iz koje proizlazi da je K. D. podnijela tužbu, te da se parnični postupak vodi pod brojem P-26/2011. Dana 26. siječnja 2011. godine je podnesen prijedlog oporučnog nasljednika D. I. za nastavak postupka, o kojem prijedlogu nije odlučeno, već je sud prvog stupnja  1. kolovoza 2011. godine dopisom spis vratio javnom bilježniku  «na daljnju nadležnost».

 

              Prije svega valja istaći da javni bilježnik kao povjerenik suda u ostavinskom postupku donosi samo odluke koje su propisane Zakonom o nasljeđivanju. U slučajevima iz čl. 222., 223. i 224. ZN-a javni bilježnik je dužan vratiti spis nadležnom sudu, a radi se o slučajevima kada bi trebalo prekinuti ostavinski postupak i stranke uputiti na parnicu zbog spora o činjenicama o kojima ovisi neko njihovo pravo, zbog spora o pravu na zapis ili o drugom pravu na ostavinu te zbog spora o sastavu ostavine.

 

              Prema odredbi čl. 214. ZPP-a koji propis se na odgovarajući način primjenjuje u ostavinskom postupku na temelju odredbe čl. 175. st. 2. ZN-a, prekid postupka uzrokuje to da prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji, a za trajanja prekida postupka sud ne može poduzimati nikakve radnje u postupku. Prema odredbi čl. 215.ZPP-a postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u čl. 213. tog Zakona će se nastaviti kad se pravomoćno završi postupak pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak. Rokovi koji su zbog prekida postupka prestali teći počinju za zainteresiranu stranku teći iznova od dana kad joj sud dostavi rješenje o nastavljanju postupka.

 

              Rješenje suda prvog stupnja od 13. srpnja 2010. godine o prekidu postupka je postalo pravomoćno te sud nije bio dalje ovlašten postupati prije nego li donese rješenje o nastavljanju postupka i dostavi ga strankama. U nazočnom slučaju nastavak postupka je zatražio oporučni nasljednik, ali o tome nije donesena odluka suda, iako su nakon podnošenja takvog prijedloga provedene određene radnje, predmet je vraćen javnom bilježniku, potom je javni bilježnik vratio predmet sudu i tada je ponovno donesena odluka o prekidu postupka, iako je postupak već bio u prekidu.

 

              Stoga s osnovom žalitelji prigovaraju da nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje odluke o prekidu postupka.

 

              Valja istaći da je pogrešno stajalište žalitelja da je rok iz čl. 225. st. 4. ZN-a prekluzivan rok, pa da bi stoga zbog proteka roka u kojem je stranka bila dužna podnijeti tužbu po samom zakonu nastupile pretpostavke za nastavak postupka. Rok za pokretanje parničnog postupka je sudski, a ne prekluzivni rok, te u slučaju kada je nakon donošenja rješenja o prekidu postupka, sud saznao da je stranka postupila po nalogu suda (pa makar i nakon proteka sudskog roka), tada nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za nastavak postupka te za vraćanje spisa javnom bilježniku.

 

              Pogrešno je stoga stajalište žalitelja da je sud bio dužan nastaviti ostavinski postupak samo zato što je parnica pokrenuta nakon proteka roka od 30 dana od primitka rješenja o prekidu postupka.

 

              Zbog izloženog je valjalo žalbu oporučnih nasljednika uvažiti i rješenje suda prvog stupnja ukinuti na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

 

U Rijeci, 27. svibnja 2014. godine