Broj: Rev 977/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice Lj. J. iz V., zastupane po punomoćniku Z. C., odvjetniku u V., protiv tuženika-protutužitelja Lj. G. iz V., zastupanog po punomoćniku R. J., odvjetniku u V., po tužbi radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave i po protutužbi radi utvrđenja prava vlasništva, izdvajanja iz ostavinske mase i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o reviziji tuženika-protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-2287/10-3 od 15. veljače 2011. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-1967/08 od 9. lipnja 2010., u sjednici održanoj 17. lipnja 2014.

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

 

I. Revizija tuženika-protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-2287/10-3 od 15. veljače 2011. kojom je u odnosu na odluku o tužbenom zahtjevu potvrđena toč. 1. i 2. presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-1967/08 od 9. lipnja 2010. se odbacuje kao nedopuštena.

 

II. Revizija tuženika-protutužitelja protiv citirane presude kojom je u odnosu na odluku protutužbenom zahtjevu potvrđena točka 3. prvostupanjske presude se odbija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-1967/08 od 9. lipnja 2009. prihvaćen je tužbeni zahtjev te je utvrđeno da su tužiteljica-protutuženica Lj. J. i tuženik-protutužitelj Lj. G. suvlasnici svako u 1/2 dijela nekretnina kako je to upisano u zemljišnim knjigama, podulošku 841 k.o. V., i to trosobnog stana u prizemlju površine 65 m2 sagrađenog u ulici … na k.č.br. …, te je slijedom toga tuženik-protutužitelj dužan priznati tu činjenicu (toč. 1. izreke). Određena je civilna dioba sudskom javnom prodajom nekretnina upisanih u podulošku 841 k.o. V., i to trosobnog stana u prizemlju površine 65 m2 sagrađenog u ulici … na k.č.br. … (toč. 2. izreke).

 

Navedenom presudom je odbijen protutužbeni zahtjev koji glasi na utvrđenje da u ostavinu iza pokojne M. G. iz V., … na ulazi 1/2 (polovica) nekretnine upisane na ime i vlasništvo Lj. J. iz V., … koja je nekretnina upisana u PU br. 841 k.o. V. i to: trosoban stan u prizemlju koji se sastoji od tri sobe i sporednih prostorija s ukupnom površinom 65,00 m2 u zgradi u V., … sagrađen na kč. br. … koja se polovica izdvaja u korist tužitelja Lj. G. iz V., … pa se nalaže tuženoj Lj. J. iz V., … izdati tužitelju tabularnu ispravu sposobnu za upis prava vlasništva na 1/2 (polovici) predmetne nekretnine na ime i vlasništvo tužitelja Lj. G. iz V., … jer će u suprotnom navedenu ispravu zamijeniti ova presuda.

 

Odlukom o trošku postupka naloženo je tuženiku-protutužitelju naknaditi tužiteljici-protutuženici parnične troškove u iznosu od 6.765,00 kuna.

 

Presudom Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-2287/10-3 od 15. veljače 2011. je odbijena kao neosnovana žalba tuženika-protutužitelja i potvrđena presuda prvostupanjskog suda.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predložio je da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te preinači presudu i rješenje o troškovima postupka te odbije tužbeni zahtjev a prihvati protutužbeni zahtjev, a podredno da revizijski sud ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je djelomično nedopuštena u dijelu protiv pravomoćne presude o tužbenom zahtjevu, te djelomično neosnovana u dijelu protiv pravomoćne presude o protutužbenom zahtjevu.

 

U odnosu na reviziju protiv presude kojom je pravomoćno prihvaćen tužbeni zahtjev:

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08 - dalje: ZPP) koja se primjenjuje u ovom predmetu sukladno čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11– dalje: ZIDZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

 

1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi iznos od 100.000,00 kuna,

2. ako je presuda donesena u sporu protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te

3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP.

 

S obzirom na to da se u ovom slučaju u odnosu na odluku o tužbenom zahtjevu tužiteljice-protutuženice Lj. J. ne radi o pobijanoj presudi donesenoj prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP, niti o presudi donesenoj u sporu protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, dopuštenost revizije ispitana je prema vrijednosnom kriteriju.

 

Predmet spora je tužbeni zahtjev koji glasi na utvrđenje prava (su)vlasništva na nekretninama i izdavanja tabularne isprave, te određivanje civilne diobe, dakle ne odnosi se na novčanu svotu. Zato je u odnosu na vrijednost predmeta spora i ocjenu dopustivosti revizije mjerodavna ona vrijednost predmeta spora koju je tužitelj označio u tužbi (čl. 40. st. 2. ZPP), a u ovom sporu tužiteljica-protutuženica je u tužbi označila vrijednost predmeta spora u iznosu od 50.000,00 kuna.

 

Polazeći od toga da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi 100.000,00 kuna, a nije riječ o presudi iz čl. 382. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP, protiv pobijane presude nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP.

 

Stoga je valjalo djelomično odbaciti reviziju kao nedopuštenu po čl. 392. ZPP.

 

U odnosu na reviziju protiv presude kojom je pravomoćno odbijen protutužbeni zahtjev:

 

Presuda je u odnosu na odluku o protutužbenom zahtjevu tuženika-protutužitelja Lj. G. ispitana po čl. 392.a st. 1. ZPP u onom dijelu u kojemu se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a.

 

U postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Nije ostvaren ni revizijski razlog apsolutno bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se ukazuje u reviziji jer suprotno tvrdnji tuženika-protutužitelja pobijana presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a), s jasnim razlozima o svim žalbenim navodima koji su od odlučnog značaja - iz kojih se može provjeriti, a kako je njome drugostupanjski sud odgovorio na sve žalbene navode relevantne za odluku o predmetu spora, nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

Premda tuženik-protutužitelj revizijom pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba postupka, u obrazloženju tih revizijskih razloga se u bitnome osporavaju činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova u odnosu na (ne)postojanje valjanog ugovora pokojne M. G. iz V. i njezine djece, ovdje parničnih stranaka, tužiteljice i tuženika, o raspodjeli imovine, a koji je prema navodima revidenta uslijedio kao rezultat njegovog ulaganja u imovinu ostaviteljice. Tuženik-protutužitelj osporava i zaključak sudova da nije dokazao izvanknjižno stjecanje vlasništva otkupom. Međutim pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. st. 1. ZPP, pa Vrhovni sud Republike Hrvatske u donošenju odluke o reviziji polazi od činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova.

 

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava na koju se pozvao tuženik i na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

 

Sporno je u revizijskom stadiju postupka je li tuženik-protutužitelj izvanknjižni vlasnik nekretnina upisanih u podulošku 841 k.o. V., i to trosobnog stana u prizemlju površine 65 m2 sagrađenog u ulici … na k.č.br. … na osnovi ulaganja u imovinu ostaviteljice. S tim u vezi sporna je pravilna primjena odredbe čl. 75. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03 - dalje: ZN).

 

Kod odluke o ovom spornom pitanju treba imati na umu da je pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena prvostupansjka presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice te je utvrđeno da su tužiteljica-protutuženica Lj. J. i tuženik-protutužitelj Lj. G. suvlasnici svako u 1/2 dijela nekretnina kako je to upisano u zemljišnim knjigama, podulošku 841 k.o. V. Protiv toga dijela drugostupanjske presude nije dopuštena revizija. Dakle od navedenoga pravomoćnog utvrđenja treba poći kod ocjene osnovanosti revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava u odluci o protutužbenom zahtjevu.

 

Tuženik-protutužitelj je tvrdio tijekom postupka i to je ponovio u reviziji, da je on otkupio predmetni stan na kojemu je njegova pokojna majka, gospođa M. G., bila nositelj stanarskog prava. Međutim sudovi su utvrdili da je stan otkupila pokojna majka, a ne tuženik-protutužitelj.

 

Također valja napomenuti da je tuženik-protutužitelj tijekom postupka tvrdio da je za života njegove majke sačinjen ugovor o ustupu i raspodjeli imovine njegove pokojne majke, ali taj ugovor nije ni nastao jer su izostale materijalne i formalne zakonom propisane  pretpostavke za nastanak ugovora.

 

Naime predak može poslom među živima ustupiti i razdijeliti svoju imovinu svojoj djeci i ostalim potomcima (čl. 105. ZN) ali ustup i raspodjela imovine valjani su samo ako su se s time suglasili sva djeca i ostali potomci ustupiteljevi koji su po zakonu pozvani naslijediti ga. Nadalje ugovor o ustupu i raspodjeli imovine valjan je samo ako je sastavljen u pisanom obliku i ovjeren od suca nadležnog suda, ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta, ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku (čl.106.st. 1. i 2. ZN).

 

Ugovor na koji se tijekom parnice pozivao revident nije potpisala njegova sestra Ljiljana Jozić niti udovoljava formalnim pretpostavkama za valjanost ugovora, pa ne proizvodi učinke, što potvrđuje i sam revident.

 

Neosnovano tuženik-protutužitelj ukazuje i na pogrešnu primjenu odredbe čl. 75. Zakona o nasljeđivanju glede stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine u njegovu korist na temelju ulaganja u nekretninu za života ostaviteljice.

 

Izdvajanje u korist potomaka koji su privređivali s ostaviteljem uređeno je odredbom čl. 75. ZN, koja propisuje da, neovisno o svome nasljednom pravu, ostaviteljev potomak koji je s ostaviteljem živio u zajednici te je svojim radom ili davanjima pridonio da se njegova imovina poveća, časom njegove smrti stječe pravo na onoliki dio ostavine koji odgovara vrijednosti za koju se njegovim doprinosom imovina povećala dok su živjeli u zajednici. Tako izdvojeni dio ne spada u ostavinu te se ne uzima u račun pri izračunavanju nužnog dijela, niti se uračunava nasljedniku u njegov nasljedni dio.

 

Tuženik-protutužitelj nije u ovoj parnici dokazao da je davanjem pridonio povećanju imovine ostaviteljice, pa po toj osnovi nije stekao pravo na izdvajanje na temelju odredbe čl. 75. ZN.

 

Zbog iznijetog je odbijanjem protutužbenog zahtjeva pravilno primijenjeno materijalno pravo.

 

Stoga je valjalo odbiti reviziju i presuditi kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 17. svibnja 2014.