Broj: Rev 420/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja te Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Z., Područni ured u G., zastupanog po punomoćniku M. M.. dipl. iur., radniku tužitelja, protiv tuženice Lj. T. iz B., zastupane po punomoćniku J. P., odvjetniku u G., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću broj Gž-523/11-2 od 19. siječnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Korenici broj P-449/10-9 od 21. listopada 2010., u sjednici održanoj 18. studenog 2014.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev i naloženo tuženici da isplati tužitelju iznos od 101.634,58 kn, kao i troškova ovršnog postupka u iznosu od 1.754,39 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama pobliže navedenim u izreci te presude.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

 

Protiv navedene presude tuženica podnosi reviziji iz članka 382. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13, u daljnjem tekstu: ZPP), pozivajući se na sve revizijske razloge iz članka 385. ZPP-a. Predlaže ukidanje pobijanih presuda i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

U reviziji se navodi da drugostupanjski sud nije ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja, niti je dao valjane razloge za odluku kojom je odbijena žalba pa da je time počinio bitne povrede iz članka 354. stavak 1. i članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

 

Protivno takvim revizijskim navodima, u obrazloženju pobijane presude drugostupanjski sud je ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značenja te je označio razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti, stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 375. stavak 1. ZPP-a.

 

Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama pa tako i glede pravne osnove tužiteljeve tražbine (vraćanje nepripadno isplaćene mirovine), slijedom toga pobijana odluka nema nedostataka koji onemogućavanju njezino ispitivanje.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za vraćanjem nepripadno isplaćene mirovine u razdoblju od 1. lipnja 1998. do 30. lipnja 2007., koja je u ukupnom iznosu od 101.634,58 kn isplaćena predniku tužiteljice, njezinom sad pok. suprugu N. T.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je rješenjem tužitelja od 2. srpnja 2007., (pravomoćno) odbijen zahtjev N. T. za priznavanjem prava na starosnu mirovinu i to zato jer je istu već ostvario kod Republičkog fonda PIO B., na temelju rješenja PIO zaposlenih B., br. 476098 od 4. veljače 1997.

 

Također je utvrđeno da je prednik tužiteljice preminuo dana 8. studenog 2007. i da ga je rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Korenici br. O-327/07 od 19. prosinca 2007., u cijelosti (izuzevši na osobnom automobilu) naslijedila njegova supruga tuženica Lj. T., koja u parničnom postupku nije istaknula prigovor nerazmjera tražbine tužitelja i vrijednosti naslijeđene imovine.

 

Na temelju ovakvog činjeničnog utvrđenja, primjenom odredbe iz članka 10. i 11. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 102/98 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 40/10, 121/10, 130/10 - pročišćeni tekst, 61/11, 114/11, 76/12 i 133/13, u daljnjem tekstu: ZMO), prvostupanjski sud je zaključio da prednik tuženice nije imao pravo na starosnu mirovinu, koja mu je stoga nepripadno isplaćena.

 

Polazeći od nesporne činjenice da se tuženica tijekom postupka nije pozivala na odredbe iz članka 139. stavak 1. i 3. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03, 163/03, 35/05 i 127/13, u daljnjem tekstu: ZN), a niti je osporila visinu same tražbine, prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev.

 

Nalazeći da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo, drugostupanjski sud je, na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, odbio žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

U reviziji se prigovara da je prednik tužiteljice primao mirovinu na osnovi valjanog pravnog akta tužitelja, tj. privremenog rješenja koje nikad nije poništeno niti je stavljeno izvan snage.

Prema odredbi iz članka 164. ZMO-a, osigurana osoba koja primi neko novčano davanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada, dužna ga je vratiti Zavodu, a obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove postoji kada je pravo iz mirovinskog osiguranja ostvareno protivno ovom Zakonu ili kada je novčano davanje isplaćeno u svoti većoj od pripadajuće.

 

Navodi revidenta o isplatama mirovine koje su imale osnovu u tužiteljevom privremenom rješenju nisu odlučni za pravilnu odluku u ovoj pravnoj stvari jer obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

 

Kako nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine (članak 139. ZN), a budući tuženica nije istaknula prigovor iz stavka 3. navedene zakonske odredbe, to je tužbeni zahtjev osnovano prihvaćen u visini od 101.634,58 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

Prema tome, niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

 

Iz navedenih je razloga, na temelju odredbe iz članka 393. ZPP-a, reviziju tuženice valjalo odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 18. studenog 2014.