Broj: Rev 1578/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. R. iz J. P., M. P. iz J. P., koju zastupa punomoćnik S. R. i M. F. iz V., koje zastupa punomoćnik F. S., odvjetnik u Z., protiv tuženice D. D. iz V., koju zastupa punomoćnik M. J., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1412/10-2 od 13. travnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-1389/08 od 16. listopada 2009., u sjednici vijeća održanoj 19. studenoga 2014.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

 

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da nije pravno valjana niti istinita usmena oporuka oporučiteljice sada pok. A. B. iz V., rođene ..., a preminule ..., koja oporuka je proglašena na zapisnik kod javnog bilježnika I. M. iz V. G. dana 16. veljače 2005., a kojom je oporučiteljica svojom nasljednicom na cjelokupnoj imovini imenovala tuženicu (toč. I.). Ujedno je naloženo tuženici da tužiteljima nadoknadi troškove postupka u iznosu od 18.410,00 kn (toč. II.).

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv presude suda drugoga  stupnja tuženica je pravodobno podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 - dalje: ZPP), obzirom da vrijednost pobijanog dijela presude prelazi iznos od 100.000,00 kn, a zbog pogrešne primjene materijalnog prava i počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka. U reviziji se predlaže istu prihvatiti i pobijana presuda preinačiti u skladu s revizijskim navodima, odnosno podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tužitelji poriče sve navode revizije i predlažu da se revizija odbije kao neosnovana, time da tužitelji traže naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

 

Revizija tuženice nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392. a ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

 

Postupajući na navedeni način revizijski sud ne nalazi da bi bila počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

 

Isto tako sud drugoga stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječje između razloga pobijane presude i izreke, odnosno isprava i dokaza koji su provedeni tijekom postupka.

 

Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenjem pravne nevaljanosti usmene oporuke oporučiteljice A. B., a koja oporuka je proglašena na zapisniku javnog bilježnika I. M. iz V. G. 16. veljače 2005.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je pok. A. B. dvije godine prije smrti bolovala, radi čega je kod nje često intervenirala Hitna pomoć,

 

- da je Hitna pomoć intervenirala i 18. rujna 2004., kada je pok. oporučiteljica hospitalizirana radi operacije, a nakon operativnog zahvata ista je umrla 20. rujna 2004.,

- da je pok. A. B. nekoliko dana prije bila pokretna i posjetila je svog sina u bolnici u N. M., koji se liječio od posljedica moždanog udara,

 

- da je prilikom te posjete sin oporučiteljice bio pri svijesti i normalno je funkcionirao,

 

- da je i sin oporučiteljice umro 28. rujna 2004., dakle nakon oporučiteljice,

 

- da pok. oporučiteljice 18. rujna 2004. nije pred svjedocima B. U. i S. V. usmeno izjavila svoju posljednju volju,

 

- da je kritičnog jutra 18. rujna 2004. pok. A. B. bila još uvijek dovoljno snažna da se može potpisati, a mogla je i čitati,

 

- da je ista u to vrijeme najviše bojala za budućnost svog bolesnog sina,

 

- da je pristala otići u bolnicu kada je vidjela da joj zdravstveno stanje postaje ozbiljno, jer je iz nje potekla sukrvica i tekućina.

 

Obzirom na takva činjenična utvrđenja pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je prihvaćen zahtjev tužitelja i kada je utvrđeno da predmetna usmena oporuka nije pravno valjana.

 

Naime, prema odredbi čl. 37. st. 1. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ br. 48/03, 163/03, 35/05, dalje: ZN) oporučitelj može očitovati svoju posljednju volju usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka samo u izvanrednim okolnostima zbog kojih nije u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku.

 

Obzirom na utvrđenja nižestupanjskih sudova da je u kritično vrijeme pok. oporučiteljica mogla pisati i čitati, to je pravilan zaključak da ista mogla valjano oporučiti u nekom drugom obliku, primjerice u obliku vlastoručne oporuke ili pak pisane oporuke pred svjedocima. Stoga i ovaj sud prihvaća pravilnim zaključak nižestupanjskih sudova da u konkretnom slučaju nisu postojale izvanredne okolnosti koje bi opravdavale očitovanje volje A. B. u usmenom obliku.

 

Tuženica u reviziji iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza, te ukazuje na pogrešno odnosno nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a zbog tih razloga reviziju uopće nije moguće podnijeti (čl. 385. ZPP).

 

Radi navedenog nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je valjalo reviziju tuženice odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Ujedno je valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju na temelju odredbe čl. 166. ZPP, budući da navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP.

 

Zagreb, 19. studenoga 2014.