Broj: Rev-x 840/13

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Lucije Čimić, predsjednice vijeća, Ivana Mikšića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica 1. G. C. iz S. i 2. B. L. iz V., obje zastupane po S. M., odvjetnici iz R., protiv tuženika Z. S. iz O., zastupanog po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. J., K. L. i V. J. iz O., radi isplate, i u pravnoj stvari protutužbe radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljica protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-5014/2012-2 od 3. travnja 2013. kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Opatiji broj P-554/2010 od 10. travnja 2012., u sjednici održanoj 16. prosinca 2014.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              U odnosu na dio pobijane drugostupanjske presude kojim je prvostupanjska presuda potvrđena u odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva tužiteljica za isplatu iznosa od 56.854,23 Eur-a (toč. III. izreke drugostupanjske presude), revizija se odbija kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana i revizija protiv drugostupanjskog rješenja kojim je prvostupanjska presuda ukinuta u dijelu toč. I. izreke.

 

Drugostupanjska presuda se ukida u dijelu toč. I. izreke kojim je odbijen zahtjev tužiteljica za isplatu iznosa od 6.347,00 Eur-a i za plaćanje zateznih kamata na iznos od 15.818,60 Eur-a kao i zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 47.478,30 kn i predmet se vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Ukida se i rješenje o troškovima postupka sadržao u dijelu toč. II. izreke kojim je prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu toč. VI. izreke kojim je odbijen preostali dio zahtjeva tužiteljica za naknadu parničnih troškova i dijelu toč. VII. izreke kojim je naloženo tužiteljicama naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 2.975,50 kn i predmet se vraća na ponovno suđenje i u tom dijelu.

             

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljica te je naloženo tuženiku isplatiti im 15.818,60 Eur-a odnosno kunsku protuvrijednost na dan 5. srpnja 2004. u iznosu od 116.305,48 kn sa zateznim kamatama kao što je to navedeno u tom dijelu izreke.

 

              U toč. II. izreke odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 56.854,23 Eur-a sa zateznim kamatama.

 

              U toč. III. izreke prihvaćen je protutužbeni zahtjev tuženika te je utvrđeno da je potraživanje tuženika iz ostavine pok. Z. L. osnovano za iznos od 3.188,28 kn i naloženo tužiteljicama isplatiti tuženiku taj iznos sa zateznim kamatama od 10. travnja 2012. do isplate.

 

              U toč. IV. izreke protutužbeni zahtjev  je odbijen u dijelu kojim se traži da se utvrdi da je potraživanje tuženika iz ostavine pok. Z. L. osnovano za iznos od 30.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Riječke banke d.d. na dan isplate te iznosa od 11.811,72 kn a da su tužiteljice dužne isplatiti tuženiku svaka ½ dijela tog iznosa sa zateznim kamatama od 10.travnja 2012. do isplate.

 

              U toč. V. izreke odbijen je tuženikov prigovor prijeboja iznosa od 27.000,00 kn s potraživanjem tužiteljica utvrđenim u toč. I. izreke.

 

              U toč. VI. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljicama parnične troškove u iznosu od 50.453,80 kn dok je zahtjev tužiteljica za naknadu troškova u preostalom dijelu odbijen.

 

U toč. VII. izreke naloženo je tužiteljicama naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 3.762,58 kn, dok je preostali dio tuženikovog zahtjeva za naknadu troškova odbijen.

 

Drugostupanjskom presudom u toč. I. izreke djelomično je uvažena žalba tuženika te je prvostupanjska presuda preinačena u dijelu toč. I. izreke za dosuđeni iznos od 6.347,00 Eur-a i dosuđenim kamatama na iznos od 15.818,60 Eur-a i u dijelu toč. VI. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljicama parnične troškove u iznosu od 47.478,30 kn na način da se tužbeni zahtjev tužiteljica u navedenom dijelu i zahtjev za naknadu navedenih troškova odbija kao neosnovan.

 

U toč. II. izreke odbijene su kao neosnovane žalbe stranaka te je prvostupanjska presuda potvrđena u toč. I. izreke za iznos od 9.471,32 Eur-a, u dijelu toč. VI. izreke u dosuđujućem dijelu parničnog troška za iznos od 2.975,50 kn kao i u dijelu kojim se odbija preostali dio zahtjeva tužiteljica za naknadu parničnih troškova, te u toč. II., IV., V. i VII. izreke prvostupanjske presude, a rješenjem je ukinuta prvostupanjska presuda u dijelu toč. I. izreke u odnosu na isplatu kunske protuvrijednosti iznosa od 15.818,60 Eur-a na dan 5. srpnja 2004. u iznosu od 116.305,48 kn.

 

Protiv te drugostupanjske presude i rješenja tužiteljice su podnijele reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 – dalje: ZPP) pobijajući presudu u dijelu toč. I. izreke kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 6.347,00 Eur-a i kamata na iznos od 15.818,60 Eur-a te troškova postupka u iznosu od 47.478,30 kn i u dijelu toč. II. izreke kojim je prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu pod toč. II. izreke kojim je odbijen zahtjev tužiteljica za isplatu iznosa od 56.854,23 Eur-a sa kamatama i u dijelu toč. VI. izreke kojim je odbijen preostali dio zahtjeva tužiteljica za naknadu troškova i u toč. VII. izreke kojim je naloženo tužiteljicama naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 2.975,50 kn te rješenje u cijelosti, a zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 11. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud prihvati reviziju i preinači nižestupanjske presude u pobijanom dijelu, odnosno da presude ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Pobijana presuda i rješenje ispitani su samo u granicama razloga zbog kojih je revizija izjavljena (bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 11. ZPP na koje se u reviziji opisno ukazuje i pogrešne primjene materijalnog prava), sukladno odredbi čl. 392a. st. 1. ZPP.

 

Ova parnica pokrenuta je tužbom koju su tužiteljice kao zakonske nasljednice pok. Z. L. podnijele protiv njihove sunasljednice D. F., koja je umrla u tijeku parnice a parnicu je preuzeo njezin zakonski nasljednik – suprug K. F., koji je također umro u tijeku parnice a naslijedio ga je oporučni nasljednik Z. S. (sadašnji tuženik).

 

U postupku je utvrđeno da je rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Opatiji broj O-262/94 od 19. srpnja 1994. donijetim u ostavinskom predmetu iza pok. Z. L. njezinim jedinim nasljednikom na temelju zakona utvrđena D. F. i da ostavinu čine novčana sredstava kojima je ona raspolagala i to iznos od 4.318,04 DEM na dan 28. lipnja 1994. i 1.966.841,09 ATS na dan 7. svibnja 1994., te iznos od 33.080,00 DEM na dan 7. svibnja 1994. i 87.989,33 ATS na dan 20. lipnja 1994. na deviznim štednim knjižicama Riječke banke te neutvrđeni iznos na računu otvorenom kod Creditanstalt banci u Austriji, da tužiteljicama kao nasljednicama Z. L. pripada ½ navedene imovine kojom je raspolagala D. F., da je tuženik kao oporučni nasljednik nasljednika D. F. K. F. naslijedio imovinu koja se sastoji od jednokatne garaže upisane u zk.ul. 3641 k.o. P. i potraživanje prema Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje po osnovi dospjele a neisplaćene mirovine u iznosu od 593,58 kn, te da je na dan smrti sada pok. K. F. (5. srpnja 2004.) vrijednost garaže koju je tuženik naslijedio iznosila 115.711,90 kn tako da vrijednost naslijeđene imovine tuženika iznosi 116.305,48 kn, što preračunato u Eur-e na dan  smrti ostavitelja iznosi 15.818,60 Eur-a.

 

Odlučujući o tužbenom zahtjevu kojim tužiteljice zahtijevaju da im tuženik kao nasljednik pok. K. F. koji je naslijedio pok. D. F. isplati 72.672,83 Eur-a na ime ½ ostavine s kojom je raspolagala D. F. prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev u visini 15.818,60 Eur-a sa zateznim kamatama na tu glavnicu od 5. srpnja 2004. do isplate i naložio tuženiku isplatiti tužiteljicama taj iznos "odnosno kunsku protuvrijednost na dan 5. srpnja 2004. u iznosu od 116.305,48 kn".

 

Obrazlažući takvu odluku prvostupanjski sud je naveo da je tužbeni zahtjev osnovan do utvrđene vrijednosti imovine koju je tuženik naslijedio iza pok. D. F. odnosno njezinog nasljednika pok. K. F. na dan njegove smrti koja je utvrđena u iznosu od 116.305,48 kn što preračunato u Eur-e u kojima je postavljen tužbeni zahtjev iznosi 15.818,60 Eur-a i da je slijedom toga presuđeno kao u toč. I. izreke, a u preostalim dijelu tužbeni zahtjev  odbijen.

 

Odlučujući o žalbi tuženika protiv navedenog dosuđujućeg dijela prvostupanjske presude, drugostupanjski sud je žalbu djelomično uvažio i preinačio prvostupanjsku presudu na način da je tužbeni zahtjev odbio za iznos od 6.347,00 Eur-a, a zahtjev za plaćanje dosuđenih zateznih kamata na glavnicu od 15.818,60 Eur-a odbio je u cijelosti.

 

U obrazloženju drugostupanjske presude se navodi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio "da vrijednost naslijeđene imovine iznosi 116.305,48 kn odnosno da je to na dan 5. srpnja 2004. u vrijeme smrti ostavitelja tj. prednika tuženika iznosila 15.818,60 Eur-a slijedom čega se tuženika može obvezati samo na isplatu navedenog iznosa ali bez zateznih kamata i bez troškova postupka, jer se nasljednika može obvezati samo na isplatu iznosa koji ne prelazi vrijednost naslijeđene imovine, pri čemu se uzima u obzir ukupan iznos potraživanja uključivši i kamate i parnične troškove".

 

Budući da je prvostupanjskom presudom tuženik obvezan na isplatu iznosa od 15.818,60 Eur-a, dakle u visini utvrđene vrijednosti naslijeđene imovine, u reviziji se osnovano ističe da nije jasno zašto je drugostupanjski sud dosudio tužiteljicama iznos od 9.471,32 Eur-a, a ne 15.818,60 Eur-a.

 

S obzirom na navedeno nerazumljivo i proturječno obrazloženje, pobijana presuda se ne može ispitati u dijelu kojim je prvostupanjska presuda preinačena u dosuđujućem dijelu i odbijen zahtjev tužiteljica za isplatu iznosa od 6.347,00 Eur-a, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Ta bitna povreda počinjena je i u dijelu pobijane presude kojim je odbijen zahtjev tužiteljica za plaćanje zateznih kamata na prvostupanjskom presudom dosuđenu glavnicu od 15.818,60 Eur-a. Dakle, zahtjev je odbijen za plaćanje kamata i na dio glavnice od 9.471,32 Eur-a u odnosu na koju je prvostupanjska presuda potvrđena, a glede takve odluke prvostupanjska presuda nema uopće razloga pa se ni u tom dijelu ne može ispitati.

 

Tuženik kao nasljednik pok. K. F. odgovora za njegove dugove samo do visine vrijednosti naslijeđene imovine, sukladno odredbi čl. 139. st. 1. i 3.  Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03), koja je vrijednost utvrđena u iznosu od 116.305,48 kn, odnosno 15.818,60 Eur-a. Stoga se u reviziji neosnovano navodi da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev tužiteljica odbijen u preostalom dijelu (iznad navedenog iznosa dosuđenog prvostupanjskom presudom).

 

U odnosu na pobijano rješenje kojim je prvostupanjska presuda ukinuta u dijelu toč. I. izreke u reviziji se neosnovano navodi da "je bilo suvišno ukidati presudu u tom dijelu i vraćati predmet na ponovni postupak".

 

Ti navodi su u suprotnosti sa sadržajem izreke, a i obrazloženja pobijanog rješenja iz kojeg proizlazi da je prvostupanjska presuda ukinuta u dijelu u kojem je prekoračen tužbeni zahtjev i to bez vraćanja predmeta na ponovni postupak, dakle da je rješenje doneseno u skladu s odredbom čl. 369. st. 5. ZPP, pa tim rješenjem nije počinjena istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP.

 

Slijedom izloženog proizlazi da u dijelu pobijane drugostupanjske presude kojom je prvostupanjska presuda potvrđena u odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 56.854,23 Eur-a kao i u odnosu na drugostupanjsko rješenje kojim je prvostupanjska presuda ukinuta u dijelu toč. I. izreke i naloženo tuženiku isplatiti tužiteljicama kunsku protuvrijednost devizne svote od 15.818,60 Eur-a u iznosu od 116.305,48 kn revizijski razlozi ne postoje, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a reviziju protiv navedenog dijela drugostupanjske presude i rješenja valjalo odbiti kao neosnovanu.

 

U dijelu pobijane presude kojim je odbijen zahtjev tužiteljica za isplatu iznosa od 6.397,00 Eur-a i za plaćanje zateznih kamata na iznos glavnice od 15.818,00 Eur-a postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, pa je u tom dijelu na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a drugostupanjsku presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 4. ZPP-a.

 

Zagreb, 16. prosinca 2014.