Baza je ažurirana 20.11.2024.
zaključno sa NN 109/24
EU 2024/2679
Broj: Gž 1095/14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Jositi Begović, kao sucu pojedincu, u ostavinskom postupku iza pok. O. T. pok. A. iz D. V., D. S. 5, odlučujući o žalbi Z. P., M. P. i B. Đ. protiv rješenja Općinskog suda u Korčuli br. O.224/13 od 16. svibnja 2014. godine, dana 21. siječnja 2015. godine
r i j e š i o j e
Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Korčuli br. O.224/13 od 16. svibnja 2014. godine.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem odbačen je kao nedopušten prigovor Z. P., M. P. i B. Đ., jer podnositelji prigovora nisu stranke u ostavinskom postupku iza pok. O. T., u smislu odredbe članka 179. Zakona o nasljeđivanju (48/03 i 163/03 – u daljnjem tekstu: ZN).
Ovo rješenje pobijaju podnositelji prigovora zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 – dalje u tekstu: ZPP) koji se kao podredni primjenjuje temeljem odredbe članka 175. stavak 2. ZN-a, te predlažu da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Žalba je pravovremena i dopuštena, ali nije osnovana.
Iz spisa proizlazi da ostaviteljica, pok. O. T., nije bila udata i nije imala djece. Njenim nasljednicima proglašeni su njezini nećaci, djeca ranije umrle sestre A..
Osim sestre A. pok. O. imala je sestru L., koja je umrla prije nje, bez bračnog druga i potomaka, te brata A., koji je umro prije pok. O., a imao je sina A.. Pok. O., kao primateljica uzdržavanja, imala se s A., kao davateljem uzdržavanja, zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju, ali je nećak A. umro prije ostaviteljice, a iza sebe nije ostavio niti bračnog druga niti potomaka.
Podnositelji prigovora tvrde da su oporučni nasljednici pok. A., a Z. i M. ujedno i njegovi zakonski nasljednici po majčinoj strani (majke su im bile sestre), te da je B. Đ. nakon A. smrti, izvršavajući njegovu oporuku, nastavio ispunjavati A. obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju s ostaviteljicom, pok. O. T..
Ove činjenice ne čine podnositelje prigovora strankama u ostavinskom postupku iza pok. O. T..
Prema odredbi članka 179. ZN-a strankom se u smislu ovog Zakona smatraju nasljednici i zapisovnici kao i druge osobe koje ostvaruju neko pravo iz ostavine.
Prema odredbi članka 12. stavak 2. ZN-a ako su oba ostaviteljeva roditelja umrla prije ostavitelja koji nije ostavio bračnog druga, dio ostavine koji bi svakome od njih pripao da je nadživio ostavitelja nasljeđuju potomci, kako je određeno u stavku 1. ovoga članka.
Stavkom 1. propisano je: „Ako je jedan ostaviteljev roditelj umro prije ostavitelja koji nije ostavio bračnog druga, dio ostavine koji bi mu pripao da je nadživio ostavitelja nasljeđuju njegova djeca (ostaviteljeva braća i sestre), njegovi unuci i praunuci i njegovi daljnji potomci, po pravilima za slučaj kad ostavitelja nasljeđuju njegova djeca i ostali potomci.
Člankom 10. ZN-a propisano je pravo predstavljanja po kojem dio ostavine koji bi pripao prije umrlom djetetu da je nadživjelo ostavitelja nasljeđuju njegova djeca, ostaviteljevi unuci, na jednake dijelove, a ako je neki od unuka umro prije ostavitelja, onda dio koji bi njemu pripao da je bio živ u času ostaviteljeve smrti nasljeđuju njegova djeca, praunuci ostaviteljevi, na jednake dijelove, i tako redom sve dokle ima ostaviteljevih potomaka.
Ugovorom o doživotnom uzdržavanju, prema odredbi članka 579. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 – u daljnjem tekstu: ZOO) obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja.
Prema odredbi članka 585. stavak 1. ZOO-a, umre li davatelj uzdržavanja prije primatelja uzdržavanja, njegova prava i obveze iz ugovora prelaze na njegova bračnog druga i njegove potomke koji su pozvani na nasljedstvo, ako oni na to pristanu.
Temeljem navedenih odredaba, koje su relevantne u ovom slučaju, jasno je da podnositelji prigovora ne spadaju u krug nasljednika pok. O. T., pa ni po pravu predstavljanja. Podnositelji prigovora nemaju niti neko drugo pravo na ostavinu, jer nisu osobe na koje je ugovor o doživotnom uzdržavanju nakon smrti ostaviteljičina nećaka A. mogao preći, pa niti njegovom oporukom. Oporukom je pok. A. mogao raspolagati samo imovinom koju je imao, a ne onom koju je tek trebao steći (ugovorom o doživotnom uzdržavanju nakon smrti ostaviteljice).
Pravilno je stoga prvostupanjski sud zaključio da podnositelji prigovora nisu stranke u ovom ostavinskom postupku, a činjenica da im je rješenje o nasljeđivanju dostavljano to ništa ne mijenja.
Činjenica da podnositelji prigovora nisu bili pozvani na ostavinsku raspravu iza pok. O. ne utječe na valjanost pobijanog rješenja kojim je njihov prigovor protiv rješenja o nasljeđivanju odbačen, ona bi mogla utjecati samo na valjanost rješenja o nasljeđivanju, da su podnositelji stranke u ovom ostavinskom postupku (a nisu).
Neosnovano se žalbom tvrdi da je trebalo prekinuti ovaj ostavinski postupak dok se ne riješi pitanje tko je nasljednik iza pok. A. T., jer je A. T. umro prije ostaviteljice ne ostavivši potomaka koji bi, po pravu predstavljanja, bili pozvani na nasljedstvo.
Pitanje da li su, u ostavinskom postupku iza pok. A. T., nasljednici pok. A., a ujedno nasljednici i ostaviteljice, zanijekali podnositelje prigovora (odnosno njihovu prednicu V. P.), koji su nasljednici pok. A., ali ne i ostaviteljice, relevantno je za ostavinski postupak iza pok. A., a ne i za ovaj postupak.
Parnični postupci na koje se žalitelji pozivaju nemaju utjecaja na činjenicu da podnositelji prigovora nisu stranke ovog ostavinskog postupka, pa kao takvi nisu pozvani niti ukazivati na nedostojnost na nasljeđivanje proglašenih nasljednika, što žalbom čine.
Kako dakle podnositelji prigovora ne spadaju u krug osoba iz članka 179. ZN-a, to je pravilna pobijana odluka kojom je njihov prigovor na rješenje o nasljeđivanju odbačen temeljem odredbe članka 187. stavak 1. ZN-a u vezi s odredbom članka 358. stavak 3. ZPP-a.
Odlučeno je stoga kao u izreci temeljem odredbe članka 380. točka 2. podrednog ZPP-a.
U Dubrovniku, 21. siječnja 2015.godine.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.