Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Gž-71/2014 Županijski sud u Bjelovaru
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Gž-71/2014

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu Vladimiru Šestaku kao sucu pojedincu, u ostavinskom predmetu iza pokojnog ostavitelja T. P., s posljednjim prebivalištem u L., odlučujući o žalbi zakonskih nasljednika T. P., J. P., R. P. i I. S. protiv rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Daruvaru, Stalna služba u Pakracu, broj O-493/13-22 od 11. prosinca 2013. godine, dana 24. veljače 2015. godine

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba zakonskih nasljednika T. P., J. P., R. P. i I. S., te se potvrđuje rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Daruvaru, Stalna služba u Pakracu, broj O-493/13-22 od 11. prosinca 2013. godine.

 

Obrazloženje

 

              U izreci citiranim rješenjem o nasljeđivanju utvrđen je opseg ostavinske imovine ostavitelja T. P. (točka I. izreke), te su njegovim nasljednicima na jednake dijelove proglašena njegova djeca, sinovi T. i J. P., kćerke R. P. i I. S. (točka II. izreke).

 

              Protiv tog rješenja zakonski nasljednici T. i J. P., R. P. i I. S., po svom punomoćniku podnose žalbu zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlažu da se pobijano rješenje preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Žalitelji određeno ne navode koju je to bitnu povredu odredaba postupka počinio prvostupanjski sud, a ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, u daljnjem tekstu: ZPP), koje se primjenjuju u ovom ostavinskom postupku u smislu odredbe čl. 175. st. 2. i 253. st. 2. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, u daljnjem tekstu: ZN), utvrđeno je da prvostupanjski sud pri donošenju pobijanog rješenja o nasljeđivanju i u postupku koji je tome prethodio nije počinio bitnu povredu odredaba postupka na koje drugostupanjski sud


pazi po službenoj dužnosti odgovarajućom primjenom odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a.

 

              Neosnovano žalitelji ističu da su između stranaka sporne činjenica o kojima ovisi sastav ostavine i da su stoga ispunjene pretpostavke za određivanje prekida ostavinskog postupka i upućivanja na parnicu iz čl. 224. st. 1. toč. 1. ZN-a.

 

Naime, iz sadržaja zapisnika s ostavinskog ročišta od 10. prosinca 2013. godine (list 39) proizlazi da između  ostaviteljevih nasljednika prvog nasljednog reda, njegove djece T. i J. P., R. P. i I. S., nije sporno da je ostavitelj za života sklopljenim ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 12. rujna 2001. godine (ovjerenim kod Općinskog suda u Pakracu) raspolagao svojim nekretninama upisanim u zk. ul. broj … k. o. L., čkbr. 616/8 kuća i dvorište od 147 čhv (sada pod novom oznakom čkbr. 1152 kod kuće od 524 m2, dvorište od 372 m2, zgrada od 152 m2, ukupno 524 m2, upisane u zk. ul. broj … k. o. L.) u korist primatelja uzdržavanja I. P., koji je na temelju tog ugovora u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik tih nekretnina.

 

Iz navoda nasljednika razvidno je da oni zapravo osporavaju valjanost tog ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog neizvršavanja ugovornih obveza od strane davatelja uzdržavanja I. P..

 

Prema tome, između zakonskih nasljednika koji polažu pravo na nasljedstvo nisu sporne činjenice od kojih ovisi sastav ostavine, jer su nasljednici suglasni da ostavinu zbog neizvršenja obveza iz ugovora o doživotnom uzdržavanju čine i nekretnine u vlasništvu treće osobe I. P. stečene na temelju tog ugovora, pa kako I. P. nije zakonski nasljednik ostavitelja očito je da se u pogledu te imovine radi o sporu između nasljednika i te treće osobe.  Stoga suprotno žalbenim navodima nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 224. st. 1. toč. 1. ZN-a za prekidom ostavinskog postupka.

 

Polazeći od utvrđenja da je treća osoba I. P. u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. broj … k. o. L., čkbr. 1152 kod kuće od 524 m2, dvorište od 372 m2, zgrada od 152 m2, ukupno 524 m2, pravilna je ocjena ostavinskog suda da te nekretnine ne čine ostavinsku imovinu ostavitelja, te je pravilno na temelju izjava nasljednika kao ostavinu utvrdio imovinu pobliže opisanu i označenu u točki I. izreke pobijanog rješenja o nasljeđivanju.

 

Kraj sadržaja nasljedničkih izjava pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 9. ZN-a kada je ostaviteljevim nasljednicima na utvrđenoj ostavinskoj imovini na jednake dijelove proglasio njegovu djecu T. i J. P., R. P. i I. S., pa je iz izloženih razloga i primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 175. st. 2. ZN-a valjalo žalbu nasljednika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje o nasljeđivanju, te riješiti kao u izreci.

 

U Bjelovaru 24. veljače 2015. godine.

Copyright © Ante Borić