Broj: Gž-4928/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Dubravke Bosilj kao predsjednice vijeća, te Tanje Novak-Premec kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Nade Krnjak, kao članice vijeća, na prijedlog sudskog savjetnika Zvonimira Biškupa, u pravnoj stvari prvotužiteljice D. R., OIB: …, iz N., drugotužiteljice M. H., OIB: … iz D., trećetužiteljice B. R., OIB: …, iz S. V., , četvrtotužitelja J. C., OIB:…, iz Č., koje zastupaju punomoćnici J. V. i dr., odvjetnici u ZOU J. V. i P. V., odvjetnici iz Č., protiv prvotuženika D. P., OIB: … i drugotuženice S. P., OIB:…, oboje iz P., koje zastupa K. S., odvjetnica iz Č., radi utvrđenja pravne nevaljanosti oporuke, povodom žalbe tužitelja podnesene protiv presude Općinskog suda u Čakovcu broj: 3 P-647/12-81 od 16. svibnja 2014.g., u sjednici vijeća održanoj 01. travnja 2015.g.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu broj: 3 P-647/12-81 od 16. svibnja 2014.g.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom u toč. I izreke odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje pravne nevaljanosti oporuke pok. A. P., iz P., umrle …, sačinjene 18. srpnja 2006.g., odnosno za nadoknadu troškova parničnog postupka, a u toč. II izreke naloženo je tužiteljima nadoknaditi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 7.559,38 kn  u roku od 15 dana.

 

Pravodobno podnesenom žalbom navedenu presudu pobijaju tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog drugostupanjskom sudu da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

U odgovoru na žalbu tuženici osporavaju žalbene navode tužitelja te predlažu odbiti žalbu i potvrditi pobijanu presudu.

 

              Žalba tužitelja nije osnovana.

 

              Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje pravne nevaljanosti oporuke

ostaviteljice A. P. iz P..

 

Odbivši tužbeni zahtjev, prvostupanjski sud svoju presudu temelji na sljedećim nespornim i tijekom postupka utvrđenim činjenicama:

 

-          da su tužitelji rješenjem ostavinskog suda od 29. rujna 2011.g. upućeni pokrenuti parnicu radi utvrđenja pravne valjanosti oporuke ostaviteljice,

 

-          da je predmetna oporuka od 18. srpnja 2006.g. vlastoručna jer ju je ostaviteljica vlastoručno napisala i potpisala,

 

-          da je grafološkim vještačenjem utvrđeno da je ostaviteljica vrlo vjerojatno-gotovo sigurno skriptor sveukupnog potpisa i rukopisa predmetne oporuke, čime je otklonjen prigovor tužitelja prema kojem oporuka ne bi bila napisana i potpisana po ostaviteljici,

 

-          da je ostaviteljica u vrijeme sastavljanja oporuke bila sposobna za rasuđivanje, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka, odnosno iskaza ispitanih svjedoka, a imajući u vidu da ne postoje okolnosti koje bi ukazivale suprotno,

 

-          da eventualna posudba novaca ostaviteljice tužiteljima nije od utjecaja na pitanje pravne valjanosti oporuke,

 

te na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja zaključuje da su ispunjene pretpostavke za pravnu valjanost predmetne vlastoručne oporuke koju ostaviteljica nije promijenila niti stavila izvan snage.

 

Tužitelji u žalbi navode da je prvostupanjski sud zanemario pitanje predstavlja li predmetna „Oporuka“ doista oporuku ili ugovor o doživotnom uzdržavanju odnosno je li volja i namjera ostaviteljice bila ugovoriti za sebe uzdržavanje. S time u vezi tužitelji ističu da je iz teksta sporne isprave jasno vidljivo da se ovdje ne radi o raspolaganju bez tereta već da je ostaviteljica za sebe ugovorila uzdržavanje, no da tužitelji tu ispravu nisu potpisali, a obvezu nisu ni preuzeli niti izvršavali, već je ostaviteljica njima pozajmila novac koji joj nisu u potpunosti vratili.

 

Odgovarajući na žalbu tužitelja, tuženici navode da je provedenim psihijatrijskim vještačenje nedvojbeno utvrđeno da je ostaviteljica bila sposobna za rasuđivanje u vrijeme sastavljanja oporuke pa je, kao takva, mogla za života promijeniti oporuku ili sačiniti drugu, no da isto nije učinila. Osim toga, ističu da su oni, premda nisu potpisali ugovor o doživotnom uzdržavanju, brinuli o ostaviteljici u mjeri u kojoj je to ona dopuštala.

 

Točno je, kako to u žalbi navode tužitelji, da se prvostupanjski sud nije izričito očitovao na tvrdnju iz tužbe prema kojoj postoji sumnja predstavlja li predmetna isprava, nazvana „Oporuka“, s obzirom na svoj sadržaj, doista oporuku. Međutim, ovaj sud nema dvojbe da navedena isprava ima sadržaj iz kojeg proizlazi da je ostaviteljica tuženike odredila kao nasljednike svoje imovine u smislu čl. 7. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine, broj: 48/03, 163/03, 35/05 – nastavno: ZN), a ne tek namjera sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju. Navedeno ne mijenja niti sama činjenica da su u istoj sadržane i određene dužnosti tuženika, time da kod toga valja primijetiti da nasljedno pravo tuženika kao oporučnih nasljednika oporukom nije uvjetovano izvršenjem naznačenih dužnosti.

 

Ima li se, uz navedeno, u vidu da je prvostupanjski sud ocijenio da je oporuka valjana, zaključak je ovog suda da izričito neočitovanje suda prvog stupnja na spornu tezu koji su tužitelji, valja reći, neargumentirano iznijeli samo u tužbi, time da u tom smislu oporuku nisu osporavali na ostavinskoj raspravi niti su zbog toga upućeni na pokretanje predmetne parnice, ne onemogućava ovom sudu ispitivanje pobijane presude, pa slijedom toga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – nastavno: ZPP).

 

Osim toga, ispitavši, na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a, pobijanu presudu i po službenoj dužnosti u odnosu na daljnje apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao ostvarenom niti koju od navedenih bitnih povreda.

 

Budući da ovaj sud u cijelosti prihvaća pravilnim i potpunim činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu, te također pravilnim materijalno pravo iz čl. 26. i 30. ZN-a, primjenom kojeg je, uslijed utvrđenja pravne valjanosti vlastoručne oporuke, odbijen tužbeni zahtjev, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu primjenom odredbe čl. 368. st. 1. u vezi sa čl. 375. st. 5. ZPP-a (čl. 82. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a – Narodne novine, broj: 25/13).

 

U Varaždinu, 01. travnja 2014.g.