Broj: Rev 1326/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice A. D. iz B., drugotužiteljice I. P. iz Z., trećetužitelja Z. B. iz V. G., četvrtotužiteljice S. I. iz P., V. G., petotužitelja I. D. iz Z., šestotužiteljice A. Š. iz V. G., sedmotužitelja J. D. iz P., V. G., osmotužitelja F. D. iz P., V. G., devetotužitelja I. D. iz P., V. G., desetotužitelja I. K. iz G. B., jedanaestotužiteljice D. V. iz G. B. i dvanaestotužiteljice A. H. iz S. R. Nj., F., koje sve zastupaju Z. K. i D. D., odvjetnici u B., protiv tuženice V. M. iz N. R., koju zastupa punomoćnica V. K. M., odvjetnica u B., radi utvrđenja nevaljanosti usmene oporuke, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-54/11-2 od 31. ožujka 2011., kojom je potvrđena  presuda Općinskog suda u Daruvaru, Stalne službe u Grubišnom Polju poslovni broj P-125/10-28 od 29. listopada 2010., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2015.

 

r i j e š i o   j e

 

              Ukida se presuda Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-54/11-2 od 31. ožujka 2011. i predmet se vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom je prihvaćen tužbeni zahtjev  podnesen od strane tužitelja kao zakonskih nasljednika da nije pravno valjana usmena oporuka iza pok. I. T. od 3. lipnja 2009. o raspolaganju ostavinskom imovinom u korist tuženice kao oporučne nasljednice.

 

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

              Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 - dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava, u kojoj predlaže da se obje presude u postupku koji je prethodio reviziji ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija je osnovana.

 

              Predmet spora je zahtjev zakonskih nasljednika upravljen protiv oporučne nasljednice da nije pravno valjana usmena oporuka iz pok. I. T. od 3. lipnja 2009. o raspolaganju ostavinskom imovinom u korist tuženice, kojeg je prvostupanjski sud prihvatio nalazeći u bitnome da nisu postojale izvanredne okolnosti na strani oporučitelja koje bi isključile mogućnost sastava privatne oporuke (odredbe čl. 31. i čl. 37. mjerodavnog Zakona o nasljeđivanju – "Narodne novine" broj 48/03, 163/03 i 35/05 – dalje: ZN).

 

              U pravu je podnositeljica revizije kada se poziva na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u postupku pred drugostupanjskim sudom uz tvrdnju da je izreka te presude proturječna razlozima, odnosno da se drugostupanjsku presudu ne može ispitati.

 

              Naime, iako je izrekom drugostupanjske presude potvrđena prvostupanjska presuda o prihvaćanju tužbenog zahtjeva, u razlozima obrazloženja izričito je navedeno da je prvostupanjski sud materijalno pravo pravilno primijenio kada je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan (ulomak 1., str. 3. obrazloženja drugostupanjske presude).

 

              Da je riječ samo o izoliranom propustu u odnosu na ostale razloge obrazloženja drugostupanjske presude, tada bi još i bilo moguće kazati da je riječ o očitoj pogrešci u pisanju, a ne o tzv. "pogrešci u suđenju".

 

              Međutim, podnositeljica revizije upozorava i na to da je s tim navodima povezan daljnji propust u obrazloženju drugostupanjske presude koji glasi:

 

              "Sud nema potrebno stručno znanje da na način opisan u žalbi zaključuje jesu li subjektivne tegobe uzrokovale nemogućnost pisanja, jer ako bi o tome dati iskazi navedenih svjedokinja potjecali od njihove pogrešne procjene tada je u smislu odredbi čl. 219. st. 1. i čl. 250. ZPP tužiteljica trebala predložiti vještačenje, što nije učinila, a uslijed čega njezine žalbene tvrdnje nemaju nikakvo utemeljenje jer su u proturječju s iskazima svjedoka čije je saslušanje sama predložila." (ulomak 7. str. 2. obrazloženja drugostupanjske presude).

 

              Analiza tih navoda ne može dovesti do nedvojbenog i jedinstvenog zaključka na koju stranu u sporu drugostupanjski sud misli kada u suštini sadržajno govori o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP pozivajući se pritom numerički na odredbe čl. 219. st. 1. i čl. 250. ZPP.

 

              Naime, dodatnu teškoću predstavlja činjenica što je sud u ovom slučaju uputio zakonske nasljednike na osporavanje usmene oporuke (iako je riječ o oporuci u izvanrednim okolnostima) protiv osobe u čiju je korist navodno raspolagano tom izvanrednom oporukom, pogrešno ocjenjujući da je pravo zakonskih nasljednika manje vjerojatno, ali ipak ta okolnost nije bez utjecaja na pravilo o teretu dokazivanja.

 

              Zbog svega rečenog, budući da je u drugostupanjskoj presudi počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se tuženica kao podnositeljica revizije izričito poziva, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje radi otklanjanja izloženih nedostataka.

 

Zagreb, 13. svibnja 2015.