Broj: Rev 1705/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja V. M. i drugotužiteljice Z. Š., oboje iz R. S., oboje zastupani po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu V., J., Š., S., J. & J., R., protiv tuženika Z. J. iz R., koga zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u R., radi utvrđenja nevaljanom oporuke, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1085/2012-2 od 12. veljače 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Opatiji poslovni broj P-793/07-29 od 1. prosinca 2011., u sjednici održanoj 7. srpnja 2015.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1085/2012-2 od 12. veljače 2014. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Općinski  sud u Opatiji je presudom poslovni broj P-793/07-29 od 1. prosinca 2011. utvrdio da nije pravno valjana oporuka pokojne K. L. O. sastavljena dana 20. listopada 2006. (točka I. izreke).

 

Tuženiku Z. J. je naloženo naknaditi tužiteljima V. M. i Z. Š. parnične troškove u iznosu od 67.975,00 kuna, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova (točka II. izreke).

 

Županijski sud u Rijeci je presudom poslovni broj Gž-1085/2012-2 od 12. veljače 2014. odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio točku I. i dosuđujući dio točke II prvostupanjske presude.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku kojom pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti odbije zahtjev tužiteljice, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje pred drugi stvarno nadležan prvostupanjski sud.

 

Tužitelji nisu odgovorili na reviziju tuženika.

 

Revizije je neosnovana.

 

Presuda je ispitana po čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/11, dalje ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje temeljem odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“ broj 57/11) u onom dijelu u kojemu se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se pozvao tuženik jer suprotno tvrdnji revidenta, izreka pobijane presude je jasna a obrazloženje sadrži neproturječne razloge o svim žalbenim razlozima odlučnim za rješenje spora (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a), pa je presudu moguće ispitati.

 

U drugostupanjskom postupku pobijanom presudom je odlučeno o žalbi protiv dijela prvostupanjske presude kojim je točkom I. izreke u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev te dijelom točke II. izreke djelomično prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 67.975,00 kuna. Odluka sadržana u toč. II. izreke prvostupanjske presude kojom je djelomično odbijen zahtjev za naknadu parničnih troškova nije ni trebala biti unesena u izreku prvostupanjske presude, a nije bila ni predmetom žalbenog postupka.

 

Međutim, time što je u izreci drugostupanjske presude navedeno da se glede troškova parničnog postupka odbija žalba tuženika i potvrđuje prvostupanjska odluka uz dodatak „osim u dijelu točke II. izreke kojom je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu“ nije izreka nejasna. Drugostupanjski sud se doduše nije ni trebao izjašnjavati o on om dijelu odluke o troškovima postupka protiv kojega nije podnesena žalba, no time nije počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Nisu utemeljeni ni tuženikovi navodi o počinjenoj apsolutno bitnoj povredi odredaba postupka u odnosu na izreku i obrazloženje presude o glavnoj stvari.

 

Iz revizijskih navoda koji se odnose na bitne povrede odredaba postupka u donošenju odluke o biti spora slijedi da tužitelj sadržajno zapravo ukazuje na revizijski razlog bitne povrede odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP, a s tim u vezi i na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Međutim sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Sud je u ovom slučaju pravilno ocijenio koje su činjenice odlučne za rješenje spora, utvrdio koje su od tih činjenica nesporne, a o spornim činjenicama je izveo dokaze koje je smatrao odlučnim. U nižestupanjskim presudama su iznijeti neproturječni razlozi kako u odnosu na zaključke o odlučnim činjenicama tako i u odnosu na primijenjeno materijalno pravo.

 

Premda je tuženik u reviziji naveo da pobija drugostupanjsku presudu zbog bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, u obrazloženju iznio opsežne razloge koji se odnose na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Napominje se međutim da eventualni pogrešan pravni pristup u primjeni pojedinih odredaba materijalnog prava, a na koji je ukazano revizijom, sam po sebi, ako bi i postojao, ne znači postojanje apsolutno bitne povrede odredaba postupka, ako je presudu moguće ispitati.

 

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava na koji ukazuje tužitelj. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

 

Sporna je u revizijskom stupnju postupka pravilna primjena odredaba čl. 29. st. 1.  te čl. 31. Zakon o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03, dalje u tekstu: ZN) i s tim u vezi pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova glede (ne)valjanosti pisane oporuke pokojne K. L. O. sastavljena dana 20. listopada 2006. i naknadno potpisane pred svjedocima.

 

Prema odredbi čl. 29. st. 1. ZN valjana je ona oporuka koja je napravljena u obliku utvrđenom zakonom i uz pretpostavke predviđene zakonom.

 

U odnosu na pisanu oporuku pred svjedocima je odredbom čl. 31. ZN propisano:

 

Oporučitelj koji zna i može čitati i pisati može sastaviti oporuku tako što će za ispravu, bez obzira tko ju je sastavio, izjaviti pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka te je pred njima potpisati (čl. 31. st. 1. ZN). Svjedoci će se potpisati na samoj oporuci, a korisno je da se naznači njihovo svojstvo svjedoka, kao i druge okolnosti koje bi mogle koristiti njihovom lakšem pronalaženju (čl. 31. st. 2. ZN).

 

Nižestupanjski sudovi su pravilno utvrdili da sporna oporuka nije valjana te su iznijeli valjane razloge zbog kojih nisu ispunjene zakonske pretpostavke za valjanost oporuke. Valja naglasiti da je u slučaju spora o valjanosti oporuke  teret dokaza da sporna oporuka ispunjava sve zakonom propisane pretpostavke za valjanost na osobi koja se pozvala na oporuku kao pravnu osnovu nasljeđivanja, dakle u ovom slučaju na tuženiku.

 

Pravno shvaćanje o navedenim spornim pitanjima u vezi s primjenom odredbe čl. 29. st. 1.  te čl. 31. ZN na kojemu se temelji pobijana drugostupanjska presuda prihvaća i ovaj sud.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud se može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude suda ako ih prihvaća.

 

Na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP u slučaju iz st. 1. istog članka revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluke na koju se poziva.

 

S obzirom na to da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude, glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP,  upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe st. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

Zbog iznijetih razloga valjalo je temeljem čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Zagreb, 7. srpnja 2015.