Broj: Rev 1055/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice D. M.₁ iz Z., II-tužiteljice I. M. iz Z., III-tužitelja D. M.₂ iz O., svi zastupani po punomoćniku B. P., odvjetniku u Z., IV-tužitelja V. N. iz C., SAD i V-tužiteljice B. S. iz C., SAD, zastupanih po punomoćnici L. B., odvjetnici u R., protiv tuženika I. J. iz Z., zastupanog po punomoćnici D. V., odvjetnici u Z., radi utvrđenja, odlučujući o revizijama tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3855/14-2 od 2. prosinca 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-8131/11-16 od 26. ožujka 2014., u sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2015.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se revizija četvrtotužitelja V. N. i petotužiteljice B. S. kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e

 

I. Odbacuje se revizija prvotužiteljice D. M.₁, drugotužiteljice I. M. i trećetužitelja D. M.₂ kao nedopuštena.

 

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na revizije kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom u toč. I izreke odbijen je tužbeni zahtjev prvo do trećetužitelja kojim su tražili utvrđenje da tuženi nema pravo na nasljedstvo u ostavinskom postupku iza pok. L.-J. O., kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj O-6054/04, jer je u trenutku smrti brak sklopljen između O. L.-J. i tuženika dana 28. srpnja 2004. u Z. prestao razvodom, zbog čega tuženik ne ulazi u krug zakonskih nasljednika temeljem Zakona o nasljeđivanju. U toč. II izreke prvostupanjske presude odbijen je tužbeni zahtjev četvrto do petotužitelja kojim su tražili utvrđenje da tuženik nema pravo na zakonsko nasljeđivanje iza pok. O. L.-J., rođene R. iz Z., …, rođene …., a umrle ... U toč. III izreke prvostupanjske presude naloženo je prvo do petotužiteljima da tuženiku naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 20.956,25 kn.

 

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužitelja kao neosnovane te je potvrđena prvostupanjska presuda u cijelosti.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju su izjavili prvo do trećetužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da ovaj sud prihvati reviziju i prvenstveno preinači nižestupanjske presude na način da prihvati tužbeni zahtjev tih tužitelja, a podredno da ukine nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i predmet vrati na ponovni postupak.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju su izjavili i četvrto i petotužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da ovaj sud prihvati reviziju i u pobijanom dijelu ukine nižestupanjske presude te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno da preinači nižestupanjske presude na način da prihvati tužbeni zahtjev tih tužitelja u cijelosti.

 

Tuženik je dostavio odgovor na revizije u kojem predlaže da se iste odbace kao nedopuštene, a podredno da se odbiju kao neosnovane.

 

Revizija četvrto do petotužitelja nije osnovana, a revizija prvo do trećetužitelja nije dopuštena.

 

Sukladno odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) revizija je dopuštena protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa i ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP.

 

U konkretnoj pravnoj stvari vidljivo je da ne postoje pretpostavke da bi se revizija prvo do trećetužitelja mogla izjaviti temeljem čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, jer drugostupanjska presuda nije donesena prema odredbi čl. 373.a i čl. 373.b ZPP. U ovoj pravnoj stvari predmet spora tužbenog zahtjeva prvo do trećetužitelja je zahtjev za utvrđenje da tuženik nema pravo na nasljedstvo u ostavinskom postupku, jer da je brak između tuženika i pok. O. L.-J. prestao razvodom, slijedom čega se ne radi o sporu protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, već zahtjevu prvo do trećetužitelja na utvrđenje. Prvo do trećetužitelji su u tužbi u odnosu na njihov tužbeni zahtjev označili vrijednost predmeta spora u iznosu od 150.000,00 kn, slijedom čega vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude koji se odnosi na te tužitelje ne prelazi iznos od 200.000,00 kn, pa revizija prvo do trećetužitelja nije dopuštena niti temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.

 

Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 392. st. 1. ZPP revizija prvo do trećetužitelja nije dopuštena te je istu valjalo odbaciti i odlučiti kao u toč. I. rješenja.

 

Pobijana drugostupanjska presuda temeljem odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ispitana je u dijelu koji se odnosi na tužbeni zahtjev četvrto do petotužitelja samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Kod toga treba prvotno napomenuti da je revizija četvrto do petotužitelja dopuštena u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP jer su četvrto i petotužitelji u tužbi označili vrijednost predmeta spora u odnosu na njihov tužbeni zahtjev u iznosu od 250.000,00 kn, a radi se o tužbenom zahtjevu na utvrđenje u odnosu na koji su tužitelji jedinstveni suparničari.

 

Predmet spora je zahtjev četvrto i petotužitelja na utvrđenje da tuženik nema pravo na zakonsko nasljeđivanje iza pok. L.-J. O. jer je zajednica života tuženika i pokojne trajno prestala krivnjom tuženika.

 

U postupku je utvrđeno:

 

- da su četvrto i petotužitelji rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj O-6054/04, između ostalih nasljednika trećeg nasljednog reda, upućeni da u roku od 15 dana pokrenu parnični postupak protiv tuženika kao zakonskog nasljednika drugog nasljednog reda iza pok. L.-J. O. te je prekinut navedeni ostavinski postupak,

 

- da u trenutku smrti sada pok. L.-J. O. zajednica života između sada pokojne i tuženika nije bila trajno prestala.

 

Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev četvrto do petotužitelja iz razloga što nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 25. st. 2. toč. 3. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj: 48/03 i 163/03 – dalje: ZN) obzirom da je u postupku utvrđeno da bračna zajednica života između ostaviteljice i tuženika u času njene smrti nije bila trajno prestala.

 

Četvrto do petotužitelji u reviziji iznose revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP te ističu da se pobijana presuda ne može ispitati, jer navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ne proizlaze iz provedenog prvostupanjskog postupka, a da drugostupanjska odluka ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama jer nije iz drugostupanjske odluke jasno zbog čega je odbijena žalba četvrto do petotužitelja već se drugostupanjski sud pozvao samo na odredbu čl. 375. st. 5. ZPP. U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz navoda u reviziji proizlazilo bi da revidenti smatraju kako je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 25. ZN.

 

Nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju upućuje revident iz razloga što se obje nižestupanjske presude valjano mogu ispitati i navedeni su valjani i dostatni razlozi o odlučnim činjenicama. Kod toga treba napomenuti revidentima da u slučaju kada se drugostupanjski sud poziva na obrazloženje prvostupanjske presude u smislu odredbe čl. 375. st. 5. ZPP tada je obrazloženje prvostupanjskog suda u svezi utvrđenog činjeničnog stanja kao i primjene materijalnog prava dio obrazloženja drugostupanjskog suda. Slijedom navedenog nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili odredbu čl. 25. st. 2. toč. 3. ZN kada su odbili tužbeni zahtjev četvrto do petotužitelja iz razloga što je u postupku utvrđeno da zajednica života ostaviteljice i tuženika nije bila trajno prestala u času smrti ostaviteljice, a što je pretpostavka da bi tužbeni zahtjev tih tužitelja bio osnovan. Naime, četvrto do petotužitelji postavili su tužbeni zahtjev kojim traže utvrđenje da tuženik nema pravo na zakonsko nasljeđivanje iza ostaviteljice navodeći činjenični supstrat koji se odnosi upravo na pretpostavke iz čl. 25. st. 2. toč. 3. ZN. Obzirom da je u postupku utvrđeno da ne postoje pretpostavke iz čl. 25. st. 2. toč. 3. ZN, jer je iz provedenih dokaza utvrđeno da je tuženik bio u zajednici života s ostaviteljicom sve do njene smrti, bez obzira na podnesenu tužbu za razvod braka, pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da tužbeni zahtjev četvrto do petotužitelja nije osnovan te su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo, odnosno nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Stoga je temeljem odredbe čl. 393. ZPP valjalo reviziju četvrto do petotužitelja odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.

 

Tuženiku nije priznat trošak odgovora na revizije tužitelja iz razloga jer se radi o troškovima koji nisu bili potrebni za vođenje ove parnice, slijedom čega je temeljem čl. 155. st. 1. ZPP odlučeno kao pod toč. II. rješenja.

 

Zagreb, 23. rujna 2015.