Broj: Gž x-722/14

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Luke Grgata, kao predsjednika vijeća, te Andree Boras Ivanišević, kao suca izvjestitelja i Borisa Mimice, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. M. B. pok. S. iz J., 2. M. T. rođ. B. pok. S. iz H., 3. T. D. r. B. pok. S. iz H. i 4. V. Š. rođ. B. pok. N. iz Z., svi zastupani po R. B., odvjetniku u J., protiv tuženika: 1 K. S. pok. P., 2. I. S. pok. P. 3 R. P. pok. P., 4. I. R. pok. J., zastupanog po punomoćniku R. L., odvjetniku u J., 5. D. R., zastupane po bratu I. R. pok. J., 6. I. R. pok. R., 7. G. G. R. pok. R., 8. P. D. pok. J. (Đ.) iz S., O. 10 i 9. Đ. D. pok. J. P.,  radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda Starom Gradu pod poslovnim brojem IV P-124/06 od 4. srpnja 2014. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 19. studenog 2015. godine,

r i j e š i o   j e

Ukida se presuda Općinskog suda Starom Gradu pod poslovnim brojem IV P-124/06 od 4. srpnja 2014. godine i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

              Prvostupanjskom presudom ovlašteni su tužitelji temeljem ove presude postići upis svoga prava vlasništva na nekretninama upisanim u z.u. 1174  k.o. J. i to čest. zem. 5336/7, 5336/8, 5336/25, 5347, 5348, 5349, 5354 i 5375/3  i to na ime tužiteljice ad 4 za ½ dijela, a tužitelji ad 1, 2, i 3 za po 1/6 dijela uz brisanje istog prava za 30/630 dijela sa imena tuženika ad 1, ad 2 i ad 3 za 85/630 dijela sa imena tuženika ad 4, za 45/630  dijela sa imena tuženika ad 5, za 70/630 dijela sa imena tuženika ad 6 i 7, te za 2/7 dijela sa imena pok. R. M. ud. P. kao prednice tuženika ad 1,2 i ad 3 i za ½ od 90/630 dijela sa pok. D. V. pok. I. kao prednice tuženice ad 8, te za ½ od 90/630 dijela sa imena pok. D. V. pok. I. kao prednice tuženice ad 9 što su tuženici dužni trpjeti (točka I. izreke).

U odluci pod točkom II. izreke nalaženo  je tuženicima naknaditi tužiteljicama parnični trošak, u iznosu od 11.948,43kn.

Protiv ove presude žale se tuženici pobijajući isto zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je osnovana.

              Prvostupanjskom presudom ovlašteni su tužitelji temeljem ove presude postići upis svoga prava vlasništva na nekretninama upisanim u z.u. 1174  k.o. J. i to čest. zem. 5336/7, 5336/8, 5336/25, 5347, 5348, 5349, 5354 i 5375/3  i to na ime tužiteljice ad 4 za ½ dijela, a tužitelji ad 1,2, i 3 za po 1/6 dijela uz brisanje istog prava za 30/630 dijela sa imena tuženika ad 1, ad 2 i ad 3 za 85/630 dijela sa imena tuženika ad 4, za 45/630  dijela sa imena tuženika ad 5, za 70/630 dijela sa imena tuženika ad 6 i 7, te za 2/7 dijela sa imena pok. R. M. ud. P. kao prednice tuženika as 1,2 i ad 3 i za ½ od 90/630 dijela sa pok. D. V. pok. I. kao prednice tuženice ad 8, te za ½ od 90/630 dijela sa imena pok. D. V. pok. I. kao prednice tuženice ad 9 što su tuženici dužni trpjeti

              Utvrđenje prvostupanjskog suda da su tužitelji isključivi vlasnik nekretnina označenih kao čest. zem. 5336/7, 5336/8, 5336/25, 5347, 5348, 5349, 5354 i 5375/3  u z.u. 1174  k.o. J. za sada se ne može prihvatiti kao pravilno,  na što osnovano ukazuju tuženici u žalbenim navodima.

Naime, suprotno žalbenim navodima tuženika, ostavinska imovina prelazi na nasljednike smrću ostavitelja u smislu čl. 17. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 52,71, 47/78 i 56/00 dalje: N) pa u tom pravcu nije od odlučnog pravnog značaja okolnost što u odnosu na presumptivne nasljednike nije donesena pravomoćno rješenje o nasljeđivanju

No, i u ovom žalbenom stadiju postupka sporno je pitanje osnovanosti tvrdnje tužitelja za priznanjem stečenog prava vlasništva na nekretninama pobliže navedenim u izreci pobijane odluke suda prvog stupnja, temeljem nasljeđivanja, agrara i dosjelosti po pravnim prednicima tužitelja.

Naime, pravo vlasništva se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona pa tužitelj u parnici mora dokazati postojanje pravnih činjenica bitnih za stjecanje konkretnog prava vlasništva.

              Odlučna utvrđenja prvostupanjski sud temelji na aktivnoj legitimaciji tužitelja osnovom nasljeđivanja iza smrti pravnih prednika, koji su temeljem kvalificiranog posjeda osnovom dosjelosti stekli pravo vlasništva predmetnih nekretnina, imajući pri tom u vidu činjenicu da je u odnosu na predmetne nekretnine razriješen težački odnos između pravnih prednika tužitelja N. i S. B. i vlasnika predmetnih nekretnina J. R., M., T., P., R., U. i K. R. te D. V. žene P., u prilog čemu govori u spis dostavljena preslika agrarne presude pod poslovnim brojem Agr-529/39 od 15. studenog 1939. godine. No, kako predmetna presuda nije provedena kroz zemljišne knjige niti je u spis dostavljen izvornik iste, osnovano se postavlja pitanje njihove savjesnosti kao odlučne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Naime, tuženici su tijekom postupka osporavali autentičnost predmetne odluke, u kom smislu je sud prvog stupnja bezuspješno pokušavao od Državnog arhiva zatražiti dostavu cjelokupnog agrarnog spisa.

              Upravo na ove okolnosti prvostupanjski sud je pregledom zemljišnih knjiga utvrdio postojanje agrarne prijave pod brojem Agr 529/39 za nekretnine položene u zemljišnoj knjizi i upisane u ZU 422 i ZU 1174 k.o. J. na ime prijavitelja N. i Š. B. te je pregledom zbirke isprava pod brojem Z 2035/49 utvrdio da je provedeno cijepanje temeljne čest. zem. 5336/7 na čest. zem. 5336/7 i čest. zem. 5336/24. Isto tako je osnovom pregledanog prijavnog lista zavedenog pod poslovnim  brojem Z 2036/49, također sastavljenog od strane agrarne komisije u listopadu 1939. utvrdio cijepanje čest. zem. 5336/11 na čest. zem. 5336/25, koje u znak suglasnosti predstavnika prednika tuženika potpisuje P. R. pok. I., iz čega sud prvog stupnja izvodi zaključak kako je predmetna agrarna odluka dostavljena u spisu autentična, što pak upućuje na nedvojbeno postojeći agrarni odnos u odnosu na predmetne nekretnine pa time i zakonit posjed tužitelja.

Naime, u smislu odredbe čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, u daljnjem tekstu: ZVDSP), dosjelost do 06. travnja 1941. god. prosuđuje se primjenom pravila Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ-a), a koji se je na teritoriju Republike Hrvatske primjenjivao do 02. studenog 1946. god., a od tog datuma do dana 31. prosinca 1991. god. i od 01. siječnja 1992. god. do 31. prosinca 1996. god.  kao pravno pravilo i to prema Zakonu o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. god. i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list FNRJ 84/46), odnosno prema Zakonu o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. god. (Narodne novine br. 73/91) pa tako § 1460 propisuje da je pored posjedovanja stvari kroz zakonom propisano vrijeme još potrebno da je taj posjed zakonit, pošten i istinit.

              Međutim, iako sadržaj povijesnih promjena u katastarskom operatu upućuje na postojanje postupka parcelacije osnovom agrarne prijave iz 1939. za odgovoriti je da se radi tek o dijelu nekretnina koji su predmetnom ovog postupka pa je utoliko od odlučnog značenja bilo upravo utvrditi i kvalitetu posjeda tužitelja, koji svoje vlasništvo izvode na zakonitom posjedu pravnih prednika.

          Naime, prema pravnom pravilu iz Paragrafa 1460 bivšeg OGZ-a, a na kojeg su upućuje  s obzirom na početak dosjedanja, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću zahtijevao se zakonit, pošten i istinit posjed, time da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 30 ili 40 godina, nije bio dužan dokazivati zakonit način stjecanja, već je bio potreban samo pošteni posjed.

Suprotno pravnom stavu žalitelja, sukladno Načelnom mišljenju Proširene opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda br. 3/60, od 04.travnja 1960.godine, najdulji rok za dosjedanje skraćen je na 20 godina, a temeljem kojega su se ocjenjivale pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjedanjem, sve do donošenja Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (NN 53/09, 9/92 i 77/92 dalje ZOVO), time da je nužna pretpostavka za dosjedanje uvijek je bio pošten posjed.

Glede identifikacije predmeta spora, nakon izvedenog dokaza očevidom na mjestu spora, vještak mjernik u svom vještvu od 12.11.2012.godine, identificira predmet spora kao čest. zem. 5336/7, 5336/8, 5336/25, 5347, 5348, 5349, 5354 i 5375/3  k.o. J., te je na mjestu spora utvrđeno je kako se radi o dva veća kompleksa zemljišta koje je dijelom teško prohodno,  a na kojem se osim nekoliko stabala maslina nalazi i  poljska kućica, gustirna i "mala "japjenica".

              Iako sud prvog stupnja drži da bi obzirom na započeto vrijeme dosjedanja tijekom 1939. godine prednici tuženika ex lege stekli pravo vlasništva protekom dvadesetogodišnjeg zastarnog roka potrebnog za stjecanje prava dosjelošću tj. 1959. godine, ovdje je za ukazati prvostupanjskom sudu na činjenicu da je nakon toga u katastarskom aparatu došlo do promjene posjedovnog stanja u odnosu na predmetne nekretnine na ime tuženika.

Naime, temeljem sudske nagodbe između prednika tuženika iz 1966. godine, a osnovom koje je i izvršen upis prava vlasništva na tuženike temeljem rješenja o nasljeđivanju, tijekom 1966. godine i u katastarskom aparatu izvršen  upis promjene prava posjeda sa imena prednika tužitelja na ime prednika tuženika, od kada se sporne nekretnine vode kao upisani posjed tuženikovih prednika.

S tog aspekta je i promatrati pitanje poštenja tužitelja u smislu odredbe čl. 129. ZZK-a u odnosu na pravne slijednike upisanih zemljišnoknjižnih vlasnika i posjednika predmetnih nekretnina od 1966. godine, koji su pravo vlasništva stekli osnovom povjerenja u zemljišne knjige, a temeljem ostvarenog pravo po nasljeđivanju. Ovo tim prije što iz činjeničnog stanja spisa nije razvidno kada bi tužitelj odnosno njihovi pravni prednici obzirom na stanje nekretnina faktično prestali s korištenjem predmetnih nekretnina.

Navedena okolnost kod činjenice da su tužitelji uredno izvršili upis promjene prava vlasništva temeljem agrarnih presuda kojim je razriješen agrarni odnos u odnosu na ostale nekretnine koje nisu predmetom ovog postupka, s obzirom na zahtijevanu osnovu stečenog prava s pravom za sada tuženici upućuju na nepotpunost odlučnih činjeničnih utvrđenja o kojima ovisi osnovanost zahtjeva tužitelja u ovom postupku.

Naime, odredbom čl. 17. st. 1. ZN-a propisano je da ostaviteljevi posjedi stvari i prava prelaze na njegova nasljednika zbog ostaviteljeve smrti i u njezinom času, onakvi kakvi su u tom času bili u ostavitelja. Osim toga, ovdje je za uputiti na odredbu čl. 1463. Austrijskog općeg građanskog zakonika, dalje: OGZ-a, da i nepoštenje prijašnjeg posjednika ne smeta poštenom nastupniku ili nasljedniku, da započne dosjelost od dana svojeg posjeda.

              Pri tome je za ukazati sudu prvog stupnja na činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o kompleksu zemljišta čija površina nakon izvršene identifikacije predmeta spora prelazi 100.000 m2 pa utoliko par stabala zatečenih na licu mjesta uz poljsku kućicu i gustirnu te malu „japjenicu“ na naznačenoj površini, ne daje samim tim osnova za zaključak o faktičnom korištenju cjelokupnog kompleksa od strane tužitelja i njihovih pravnih prednika.

              Kako za sada navedene odlučne činjenične okolnosti nisu u potpunosti utvrđene, to je i činjenično stanje o kojima ovisi pravilnost primjene materijalnog prava od strane suda prvog stupnja u postupku ostalo nepotpuno utvrđenim pa je uvažavanjem žalbe tuženika pobijanu prvostupanjsku presudu temeljem odredbe čl. 370. ZPP-a valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupanja na ponovni postupak i odlučivanje.

              U nastavku postupka prvostupanjski sud će nadopuniti činjenično stanje sukladno iznesenim uputama i primjedbama, te će valjanom ocjenom svih izvedenih dokaza, kako to nalaže odredbe čl. 8. ZPP-a, ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja.

U Splitu, 19. studenog 2015. godine