Broj: Gž-252/15

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Svjetlani Vidović, u ostavinskom postupku iza smrti Lj.J.P., pok. A., rođ. K., odlučujući o žalbi D.M., iz Z., protiv rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu broj O-651/12 od 20. travnja 2012, dana 02. ožujka 2016.,

r i j e š i o   j e

              Odbacuje se žalba D. M., izjavljena protiv rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu broj O-651/12 od 20. travnja 2012., kao nedopuštena.

Obrazloženje

Pobijanim je prvostupanjskim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno da ostavinsku imovinu pok. L.J.P. sačinjavaju nekretnine specificirane kao u točki I. izreke pobijanog rješenja, te je ista imovina raspoređena temeljem dvije oporuke na oporučne nasljednike kao u točki II. izreke rješenja o nasljeđivanju.

Protiv ovog rješenja žalbu podnosi D. M., kojemu je sud prvog stupnja rješenjem broj O-651/12 od 08. svibnja 2014. usvojio zahtjev za sudjelovanje u svojstvu umješača u ostavinskom postupku te je isto rješenje dostavljeno oporučnim nasljednicima koji nisu uložili žalbu.

Žalitelj pobija rješenje o nasljeđivanju bez preciziranja žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) a koji se propis primjenjuje temeljem odredbe članka 175. stavak 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15; dalje - ZN) s prijedlogom da se isto preinači podredno, ukine.

Žalba je nedopuštena.

Odredbom članka 179. ZN-a određeno je da se strankom ostavinskog postupka smatraju nasljednici i zapisovnici, kao i druge osobe koje ostvaruju neko pravo iz ostavine.

Žalitelj u bitnom osporava sastav ostavinske mase (zbog čega je javni bilježnik predmet i dostavio sudu) te u prilog tomu dostavlja dokumentaciju kojom je i sud prvog stupnja raspolagao tijekom postupka ali je u ostavinu uvrstio imovinu koja u trenutku smrti nije bila uknjižena na ostaviteljicu jer je različitim pravnim poslovima već ranije prešla sa ostaviteljice na, među ostalim, žalitelja.

Za napomenuti je da je sud prvog stupnja donio rješenje kojim dopušta sudjelovanje žalitelja u svojstvu umješača u ostavinskom postupku ali prema odredbi članka 206. stavak 1. ZPP-a, umješač je osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije pa se iz tog razloga može pridružiti toj stranci.

U ostavinskom postupku nema stranke kojoj se žalitelj želi pridružiti jer isti ima zaseban pravni interes (vlasništvo nad dijelom imovine koja je uvrštena u ostavinu); dakle, vlastiti, poseban, interes pa je tako zaključiti da žalitelj nije stranka ostavinskog postupka u svojstvu umješača.

Umješač osnovano može biti samo osoba koja ima pravni interes da uspije u postupku osoba kojoj se pridružio, a te osobe u konkretnom slučaju nema jer upravo žalitelj samo i jedino za sebe prisvaja dio ostavinske imovine.

Isti nije stranka ostavinskog postupka ni temeljem odredbe članka 179. ZN-a. Ovo stoga jer, prema odredbi članka 232. ZN-a, rješenje o nasljeđivanju veže samo stranke ostavinskog postupka, a žalitelj nije stranka jer isti u odnosu na dio imovine koja je utvrđena kao ostavinska imovina polaže odnosno, ima pravo (vlasništva) koje može (za slučaj potrebe i za slučaj da mu isto bude osporeno) ostvarivati u posebnoj parnici. Konkludira, ne radi se o nekom žaliteljevom pravu iz ostavine (jer on nema pravo „iz ostavine“) kako to propisuje odredba članka 179. ZN-a.

Odredbom članka 232. stavak 2. ZN-a određeno je da, što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju može pobijati jedino onaj koji po odredbama ovoga Zakona nije vezan pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju. On to može pobijati jedino putem parnice s osobama u čiju korist glasi utvrđenje čiju istinitost osporava.

Naime, predmetno rješenje o nasljeđivanju neće se niti moći provesti u zemljišnoj knjizi u odnosu na nekretnine kojih je kao vlasnik upisan žalitelj a primjenom odredbe članka 40. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13; dalje: ZZK), dok nema mjesta primjeni ni odredbe članka 41. ZZK-a. Stoga, ne postoji ni pravni interes žalitelja za pobijanje predmetnog rješenja o nasljeđivanju jer se istim ne može ugroziti njegovo upisano pravo vlasništva.

Zbog navedenog, a temeljem odredbe članka 380 točka 1. ZPP-a, valjalo je žalbu odbaciti kao nedopuštenu.

U Splitu, 02. ožujka 2016.