Broj: Rev 686/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja: 1. D. Z. G. iz Z., i 2. D. Z. iz Z., koje zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. i partneri sa sjedištem u Z., protiv tuženice R. Z. iz Z., koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu K., V. i partneri sa sjedištem u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž - 1423/12-2 od 16. listopada 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P - 2316/09-40 od 27. ožujka 2012., u sjednici održanoj 23. ožujka 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda kojom su odbijeni zahtjevi tužitelja na utvrđenje da je bez važnosti vlastoručna oporuka ostavitelja R. Z. od 1. svibnja 2006., jer oporučna nasljednica R. Z. nije ispunila uvjet iz oporuke ostavitelja, odnosno jer je nastupio raskidni uvjet, te na utvrđenje da u ostavinu iza ostavitelja pok. R. Z. ne ulazi suvlasnički udio od 1/2, odnosno 2/3 dijela stana u Z., drugi kat, ukupne površine 64,21 m2, jer isti predstavlja imovinu prve supruge ostavitelja na ime bračne stečevine, odnosno imovinu tužitelja svakog za po 1/3 dijela. Odlukom o troškovima postupka obvezani su tužitelji naknaditi tuženici iznos od 45.235,00 kuna.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da revizijski sud preinači pobijanu presudu shodno navodima iznijetim u reviziji.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Shodno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) pobijana presuda ispitana je samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Revizija nije osnovana.

 

Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuju tužitelji. To iz razloga što pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, niti pak proturječi sama sebi ili razlozima presude, razlozi presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku.

 

Isto tako, drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude, u cijelosti prihvaćajući činjenična utvrđenja i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju revidenti opisno ukazuju u reviziji.

 

Revizijskim prigovorom tužitelja istaknutom u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati.

 

Predmet spora su zahtjevi tužitelja na utvrđenje da je bez pravnog učinka (“bez važnosti“) vlastoručna oporuka ostavitelja pok. R. Z. od 1. svibnja 2006, te na utvrđenje da u ostavinu iza ostavitelja pok. R. Z. ne ulazi suvlasnički dio stana koji po osnovu bračne stečevine predstavlja imovinu prve supruge ostavitelja.

 

U provedenom postupku nižestupanjski sudovi utvrdili su: - da je prekinut ostavinski postupak koji se pred Općinskim sudom u Zadru vodi pod posl. br. O – 551/08 iza smrti R. Z. pok. J., umrlog 22. travnja 2008., tako da su sin ostavitelja D. Z. i kći ostavitelja D. Z. G. upućeni u parnicu protiv tuženice R. Z., supruge ostavitelja, - da je sad pok. R. Z. ostavio vlastoručnu oporuku sačinjenu 1. svibnja 2006., a kojom oporukom svojoj supruzi – u ovom postupku tuženici, ostavio stan i grobnicu pod opterećenjem ispunjenja nalog („oporuka se poništava ukoliko R. Z. ne bi njega poštovala i gledala ga“), - da je stan u Z., pok. R. Z. dobio na korištenje 7. veljače 1980., kada je bio u braku s M. Z., majkom tužitelja, koja je umrla 18. travnja 1989., dok je R. Z. otkupio stan od G. Z. temeljem ugovora o prodaji stana na kojemu postoji stanarsko pravo od 22. svibnja 1995., - da su R. i R. Z. sklopili brak 14. siječnja 2006., te – da se tuženica od sastavljanja oporuke do smrti R. Z. brinula i poštivala istog i tako ispunila nalog iz oporuke.

 

Navodi kojima revidenti dovode u pitanje utvrđenja nižestupanjskih sudova o naprijed iznijetim činjenicama u biti su samo prigovori činjenične naravi kojima iznose svoje stavove o ocijeni provedenih dokaza – koji su različiti od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, te stavove o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu, a kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP-a), te navode ovaj sud ne može razmatrati.

 

Na prethodno navedeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjeve tužitelja. To iz razloga što je shodno odredbi čl. 47. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15 - dalje: ZN) oporučitelj ovlašten da svog nasljednika (kao i zapisovnika ili podzapisovnika) optereti dužnošću ispunjenja naloga. Riječ je o oporučnoj odredbi usmjerenoj na to da osobu u čiju korist je oporučitelj raspolagao svojom oporukom optereti dužnošću da ispuni oporukom određenu činidbu na teret vrijednosti onoga što ona na temelju oporučiteljevog raspolaganja stječe zbog njegove smrti. Pravna posljedica propuštanja naloga je kao kod raskidnog (rezolutivnog) uvjeta (raskida se pravni učinak oporuke), tako da osoba opterećena nalogom gubi ono što joj je namijenjeno ako ne ispuni nalog (čl. 48. st. 1. ZN-a). U konkretnom slučaju, prema utvrđenju nižestupanjskih sudova, tuženica je ispunila nalog kojim je kao nasljednica oporukom bila opterećena, pa su nižestupanjski sudovi osnovano odbili zahtjev na utvrđenje da je prema tuženici bez pravnog učinka vlastoručna oporuka ostavitelja pok. R. Z. od 1. svibnja 2006..

 

Isto tako, prema utvrđenju nižestupanjskih sudova, sad pok. R. Z. otkupio je predmetni stan kojeg je dobio na korištenje 7. veljače 1980. (kada je bio u braku s M. Z. majkom tužitelja, koja je umrla 18. travnja 1989.) od G. Z. temeljem ugovora o prodaji stana na kojemu postoji stanarsko pravo od 22. svibnja 1995. Kako je riječ o imovini sad pok. R. Z. stečenoj nakon smrti majke tužitelja, to je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da isti ne predstavlja bračnu stečevinu pok. M. Z. već ulazi u ostavinu kao nekretnina u vlasništvu ostavitelja pok. R. Z..

 

Slijedom izloženog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 23. ožujka 2016.