Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Gžo-1/2015 Županijski sud u Splitu
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Gžo-1/2015

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda Andrei Boras Ivanišević, kao sucu pojedincu, u ostavinskom postupku iza smrti pok. N. Š. pok. N., pomorca iz M., rođenog …. godine, a umrlog …. godine, državljanina R. H., odlučujući o žalbi nasljednica H. Š., rođ. Š. iz Z., F. L. 4 i B. N. rođ. Š., iz Z., P. p.7, zastupane po punomoćniku D. M., odvjetniku u S., protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem O-3042/2011 od 27. lipnja 2012. godine, dana 5. travnja 2016. godine,

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbijaju se žalbe nasljednica H. Š., rođ. Š. i B. N. rođ. Š. kao neosnovane, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem O-3042/2011 od 27. lipnja 2012. godine.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor nasljednica H. Š., rođ. Š. iz Z., F. L. 4 i B. N. rođ. Š.( točka I. izreke) te se u odluci pod točkom II. izreke  održava se na snazi rješenje javnog B. J. iz S., pod poslovnim brojem O-3042/11, UPP/OS-160/11 od 27. lipnja 2012 godine, sadržaja pobliže navedenog između navodnika.

 

Protiv navedenog rješenja žale se nasljednici H. Š. i B. N., pobijajući isto, kako iz žalbenih navoda proizlazi, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) u svezi s odredbom članka 175. stavak 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 53/15 – dalje ZN) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim razlozima.

 

              Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba nije osnovana.

 

Prvostupanjskim rješenjem odbijeni su prigovori zakonskih nasljednika ostavitelja, njezinih kćeri H. Š. i B. N. te u cijelosti održano na snazi rješenje o nasljeđivanju kojeg je iza smrti pok. N. Š. pok. N. donio Javni bilježnik u S. B. J., pod poslovnim brojem O-3042/11, UPP/OS-160/11 od 27. lipnja 2012. godine, a kojim je utvrđen sastav ostavinske imovine iza njegove smrti te proglašeni zakonski nasljednici za po ½ dijela, žalitelji u ovom postupku.

 

Naime, žalitelji u žalbenim navodima ukazuju na počinjenu relativno bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 175. st. 2. ZN-a. Naime, u ostavinskom postupku se odlučuje o pravima građanske naravi i stoga u njemu svakoj od stranaka mora biti zajamčeno pravo na pravično suđenje, koje u sebi nužno uključuje i kontradiktorno izvođenje dokaza.

 

Odredbe po kojoj sud donosi odluku na temelju rezultata cjelokupne rasprave (čl. 181. st. 1. ZN-a) tumačiti je upravo u smislu da sud u ostavinskom postupku mora imati na umu cjelokupnost prikupljenog materijala na kojem zasniva svoju odluku. Naime, u ostavinskom postupku odluka se može zasnovati na dokazima koji nisu izvedeni pred sudom koji donosi odluku (čl. 181. st. 3. ZN-a), što je tumačiti na način da je sud ovlašten posredno izvesti neki dokaz, ali i isto tako strankama omogućiti da se o tome izjasne.

 

Što se pak tiče zapisnika, odnosno forme i sadržaja zapisnika u ostavinskom postupku te načina njegovog sastavljanja primijeniti je upravo pravila o zapisniku u parničnom postupku (čl. 123.-128. ZPP-a) na što upućuje odredba čl. 175. st. 2. ZN-a. Inače ostavinska rasprava se odvija u pravilima ročištima, time da se određene izjave mogu davati izvan ročišta (arg. ex 217/1, 219/2/3), a na ostavinsku raspravu je na odgovarajući način primijeniti pravila o glavnoj raspravi u parničnom postupku (294-320 ZPP-a), ako posljednjim odredbama o ostavinskoj raspravi nije što drugačije predviđeno (arg. ex 253).

 

Stoga se zainteresirane osobe na ročište za ostavinsku raspravu pozivaju po općim pravilima o tzv. običnoj dostavi (arg. ex 141, 142 ZPP-a te 175/2 ZN-a), a propuštanje da se dostava uredno obavi na taj način, imalo bi, slijedeći doslovno zakonski tekst kada je potrebno izvršiti dostavu poziva za ostavinsku raspravu po pravilima o tzv. osobnoj dostavi (čl. 142. ZPP-a, 175/2 ZN-a), za posljedicu da rješenje o nasljeđivanju ne bi vezivalo osobe koje nisu sudjelovale u postupku zbog propusta u dostavi.

 

U konkretnom slučaju iz stanja spisa je razvidno da je na zakazano ročište za ostavinsku raspravu pred Javnim bilježnikom, određeno za dan 22. veljače 2012. godine, prema primci dostavnici uredno pozvana B. N., a za dan 28. svibnja 2012. godine i nasljednica H. Š. jer se na poleđini istih, u rubrici primatelj, nalazi osobni potpis primatelja, a žalitelji u iznesenom prigovoru protiv rješenja o nasljeđivanju kojeg je donio Javni bilježnik dana 27. lipnja 2012. godine nisu osporili valjanost sadržaja iz predmetne dostavnice.

 

Utoliko žalitelji u smislu odredbe čl. 352. st. 2. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 175. st. 2. ZN-a u ovom stadiju postupka nisu ovlašteni osporavati presumpciju istinitosti sadržaja spisu priležeće dostavnice.

 

To što iz sadržaja pregledanog spisa, doista proizlazi da nema podataka o održanom ročištu za ostavinsku raspravu zakazanu za dan 28. svibnja 2012. godine, na koje nedvojbeno žalitelji nisu pristupili, iako predstavlja povredu postupka u smislu odredbe članka 123.-128. ZPP-a, ne utječe na pravilnost i zakonitost donesenog rješenja o nasljeđivanju u uvjetima primjene odredbe čl. 219. st. 3. u svezi s odredbom čl. 220. st. 2. ZN-a. Naime, svatko je ovlašten ali isto tako nije dužan dati nasljedničku izjavu (čl. 220/1 ZN-a), što znači da sud nije ovlašten zahtijevati nasljedničku izjavu ni od koga.

 

S druge strane žalitelji ne tvrde da su pristupili na zakazano ročište niti da su sudu pravodobno dostavili nasljedničku izjavu, pa su utoliko neosnovani žalbeni navodi jer o pravima osoba koje nisu došle na ročište, a uredno su pozvane, sud odlučuje prema podacima kojim raspolaže, uzimajući u obzir njihove pisane izjave koje stignu do donošenja odluke (čl. 219/3 ZN-a).

 

S druge strane rješenje o nasljeđivanju je u osnovi deklaratornog karaktera, kojeg sud donosi na temelju provedene ostavinske rasprave nakon prikupljanja procesnog materijala o svim pitanjima koje je ovlašten riješiti u ostavinskom postupku. Naime, sud o pravima zainteresiranih osoba u ostavinskom postupku odlučuje nakon što je istima omogućio da daju potrebnu izjavu i time se iscrpljuje načelo kontradiktornosti u ostavinskom postupku.

 

Slijedom izloženog, odbijanjem žalbe nasljednika pobijano rješenje doneseno u uvjetima citirane odredbe, pa je u odnosu na istu temeljem odredbe čl. 380. točke 2. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 175. st. 2. ZPP-a, odlučeno kao u izreci.

 

U Splitu, 5. travnja 2016. godine

Copyright © Ante Borić