Broj: Gž-2629/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, postupajući na temelju rješenja predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-342/15-2 od 17. srpnja 2015., u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Nataše Jerković, predsjednice vijeća, Vicka Prančića, člana vijeća i suca izvjestitelja, i Denis Pancirov-Parcen, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. P. J.  iz R., …i 2. Ž. B. rođ. J. iz R., …, koje zastupa punomoćnica dr. sc. A. H., odvjetnica iz R., protiv tuženika: 1. P. J. Š., prije V. iz R. i 2. L. J. iz R., , koje zastupa punomoćnik S. J., odvjetnik iz R., radi vraćanja dara u ostavinu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci posl. broj P-3740/11-64 od 7. travnja 2015., u sjednici održanoj dana 6. travnja 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-3740/11-64 od  7. travnja 2015. u dijelu pod točkom 1., 2. i 3. izreke.

 

Odbija se zahtjev tužitelja P. J. za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom je utvrđeno da je Ugovorom o darovanju od dana 11. lipnja 2008. sklopljenom između darovateljice pok. B. J. iz R., i primateljice darovanja P. V. iz R., povrijeđeno pravo na nužni dio nasljednika P. J. iz R., na ostavinu iza pok. B. J. rođ. Š., kćeri N. rođene ...  a umrle dana ..., koja se sastoji od 4/16 dijela nekretnina upisanih u zk. ul. .. k. o. P. i 4/14 dijela nekretnina upisanih u zk. ul. … k. o. P. (točka 1. izreke), te je određeno da se u ostavinsku imovinu iza pok. B. J. rođ. Š., kćeri N., rođene dana ... a umrle dana ... vraća se dar učinjen prvotuženici P. V. (sada J. Š.) na osnovi Ugovora o darovanju od dana 11. lipnja 2008., i to u odnosu na nekretninu stan br. 1 (troetažni) koji se sastoji od hodnika sa stepeništem u prizemlju, tri sobe, kuhinje, hodnika i wc-a na prvom katu, te sobe, kuhinje, hodnika, spremišta i wc-a u potkrovlju zgrade, ukupne površine 130,34 m2, sagrađene na k. č. br. … a upisane u poduložak 3/zk. ul. … k. o. T.-S. te nekretninu k. č. br. … u naravi kuća br. 64 površine 19 čhv, upisane u zk. ul. … k. o. T.-S., sve u 29/250 djela, radi namirenja nužnog dijela tužitelja P. J. iz R. (točka 2. izreke).  Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženicima da solidarno naknade tužitelju P. J. troškove postupka u iznosu od 23.255,49 kuna (točka 3. izreke). Nadalje je istom presudom odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja P. J. u preostalom dijelu kojim je traženo vraćanje u ostavinu iza pok. B. J. darovanih nekretnina prvotuženici P. V. (sada J. Š.) temeljem Ugovora o darovanju od 11. lipnja 2008., a radi namirenja nužnog dijela tužitelja P. J. do zatraženih 1/8 dijela darovanih nekretnina, te kojim je zatražen parnični trošak iznad dosuđenog u točki 3. (točka 4. izreke).

 

              Prvostupanjskim rješenjem je utvrđeno da je drugotužiteljica Ž. B. povukla tužbu.

 

              Protiv prvostupanjske presude tuženici su podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te su predložili da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Tužitelj P. J. (dalje u tekstu: tužitelj) je u odgovoru na žalbu osporio osnovanost žalbenih navoda te je predložio da se žalba tuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda uz obvezivanje tuženika da naknade tužitelju trošak sastavljanja odgovora na žalbu.

 

              Žalba je neosnovana.

 

              Obrazlažući postojanje u žalbi istaknute bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13,  28/13 i 89/14 - dalje u tekstu: ZPP)  tuženici u žalbi navode da su u presudi navedeni posve nejasni razlozi o odlučnim činjenicama na bazi kojih je sud utvrdio postojanje pravne osnove za djelomično udovoljenje tužbenom zahtjevu.

 

Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjska presuda sadrži jasne i razumljive razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji međusobno ne proturječe, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Prvostupanjski je sud dao valjane razloge zašto kod izračunavanja vrijednosti nužnog dijela nije od značenja je li  ostaviteljica  kod učinjenih darovanja izričito naredila  da se dar ne uračunava nasljedniku u njegov nasljedni dio, pa s tim u vezi odbijanje dokaznih prijedloga tuženika radi utvrđivanja činjenica koje se odnose na navodnu izričitu volju ostaviteljice da se prvotuženici P. J. Š. dar ne uračunava u njezin nasljedni dio za koje je prvostupanjski sud ocijenio da nisu odlučne za donošenje odluke u ovom sporu nema za posljedicu ostvarenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 219.  i 220. ZPP-a, na koju tuženici opisno ukazuju u žalbi, a ni ostvarenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

 

Neosnovano tuženici u žalbi ističu da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a jer je prvostupanjski sud nije prekoračio tužbeni zahtjev, nego je u skladu s odredbom članka 2. ZPP-a odlučio u granicama zahtjeva koji je tužitelj stavio u postupku.

 

Ispitivanjem pobijane presude u skladu s odredbom članka 365. stavka 2. ZPP-a nisu utvrđene postupovne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Predmet spora su zahtjevi tužitelja na utvrđenje da je Ugovorom o darovanju od dana 11. lipnja 2008. sklopljenom između ostaviteljice pok. B. J. kao darovateljice i prvotuženice P. J. Š. kao obdarenice povrijeđen njegov nužni dio i za vraćanje dara učinjenog prvotuženici P. J. Š. u ostavinsku imovinu iza pok. pok. B. J. radi namirenja nužnog dijela tužitelja.

 

Prvostupanjski sud je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka utvrdio i zaključio:

 

- da je tužitelj rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj O-7927/10 od 1. listopada 2010. upućen da pokrene parnicu protiv tuženika radi vraćanja dara zbog namirenja nužnog dijela tužitelja,

 

- da je ostaviteljica pok. B. J. za života Ugovorom o darovanju od 11. lipnja 2008. darovala prvotuženici P. J. Š. prije P. V. nekretninu označenu kao k. č. br. … – kuća ukupne površine 68 m2, upisanu u zk. ul … k. o. T.-S., te nekretninu označenu kao k. č. br. … - kuća i dvorište ukupne površine 424 m2 upisanu u zk. ul. … k.o. T.-S.,

 

- da je tužitelj, kao unuk, zakonski nasljednik ostaviteljice i da njegov nužni dio iznosi 1/8 dijela,

 

- da ostavinsku imovinu pok. B. J. čine nekretnine upisane u zk. ul. … k. o. P., i to k. č. br. …, oranica površine 91 čhv, k. č. br. …, oranica površine 12 čhv i k. č. br. …, oranica površine 48 čhv u 4/16 dijela, te nekretnine upisane u zk. ul. … k. o. P., i to k. č. br. …, vinograd površine 151 čhv, k. č. br. …, vinograd površine 196 čhv, k. č. br. …, oranica površine 47 čhv, k. č .br. …, oranica površine 52 čhv, k. č. br. …, oranica površine 97 čhv, k. č. br. …, vinograd površine 81 čhv, k. č. br. …, oranica površine 37 čhv, k. č. br. …, oranica površine 10  čhv, k. č. br. …, vinograd površine 77 čhv, k. č. br. …, oranica površine 122 čhv, k. č. br. …, oranica površine 12 čhv, k. č. br. …, oranica površine 87 čhv, k. č. br. …, oranica površine 130 čhv, k. č. br. …, oranica površine 218 čhv, k. č. br. …, pašinac površine 177 čhv, k. č. br. …, vinograd površine 166 čhv, k. č. br. …, šuma površine 128 čhv, k. č. br. …, šuma površine 619 čhv, k. č. br. …, oranica površine 20 čhv, k. č. br. …, sjenokoša površine 2 jutra i 1401 čhv te k. č. br. …., pašinac površine 83 čhv i to u 4/12 dijela,

 

- da prema provedenom procjeniteljsko građevinskom vještačenju tržišna vrijednost kuće na k. č. br. … u k. o. T.-S. upisane u zk. ul. … u vrijeme darovanja iznosi 2.226.611,56 kuna, dok tržišna vrijednost stana br. 1 u kući na k. č. br. … k. o. T.-S. upisane u zk. ul. …, poduložak 3 u vrijeme darovanja iznosi 1.466.861,87 kuna, odnosno da ukupna tržišna vrijednost darovanih nekretnina prvotuženici P. J. Š. temeljem Ugovora o darovanju od 11. 6. 2008. u vrijeme darovanja iznosi je 3.693.473,43 kuna,

 

- da prema provedenom procjeniteljsko građevinskom vještačenju tržišna vrijednost građevinskog zemljišta k č. br. … k. o. P., upisane u zk. ul. … u vrijeme smrti ostaviteljice iznosi 94.015,78 kuna, tj. u njezinom suvlasničkom omjeru od 4/12 dijela iznosi 31.338,60 kuna, dok tržišna vrijednost zemljišta označenih kao k. č. br. …….…, sve u k. o. P., upisane u zk. ul. … i u zk. ul. …, u vrijeme smrti ostaviteljice iznosi 507.251,32 kuna a u njezinom suvlasničkom omjeru ona iznosi 169.083,77 kuna, dakle da ukupna tržišna vrijednost nekretnina pok. B. J. položenih u k. o. P. u trenutku njezine smrti iznosi 200.422,37 kuna,

 

- da vrijednost ostavine na temelju koje se izračunava vrijednost nužnog djela tužitelja iznosi ukupno 3.839.895,80 kuna (200.422,37 kuna + 3.693.473,43 kuna) i da slijedom toga vrijednost nužnog dijela tužitelja iznosi 479.986,97 kuna (3.839.895,80 kuna : 8) te da je tužitelju, s obzirom na to da nasljeđuje ostavinsku imovinu u ¼ dijela (200.422,37 kuna : 4), dakle u vrijednosti od 50.105,59 kuna, učinjenim darovanjem od strane ostaviteljice povrijeđen njegov nužni dio u vrijednosti od 429.881,38 kuna (479.986,97 kuna – 50.105,59 kuna), a za koju vrijednost on ostvaruje pravo tražiti vraćanje učinjenog darovanja u ostavinsku imovinu pok. B. J. radi namirenja svoga nužnog dijela, a što čini 29/250 dijela darovanih nekretnina (429.881,38 : 3.693,473,43=0,116=116/1000=29/250).

 

Za navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjski je sud u obrazloženju pobijane presude naveo iscrpne, logične i uvjerljive razloge koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika, pa zbog ih stoga ovaj sud u cijelosti prihvaća kao pravilne.

 

Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev na vraćanje dara koji je ostaviteljica učinila prvotuženici P. J. Š., prije V., Ugovorom o darovanju  od 11. lipnja 2008. u 29/250 dijela radi namirenja tužiteljeva nužnog dijela.

 

Prema odredbi članka 77. stavka 1. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15, dalje u tekstu: ZN)  nužni je dio povrijeđen kad je ukupna vrijednost raspolaganja oporukom i/ili vrijednost darova tolika da zbog nje nužni nasljednik ne bi dobio punu vrijednost svoga nužnoga dijela (članak 70. stavak 5.).

 

Na koji način se izračunava vrijednosti nužnog dijela propisano je odredbama članaka 71.-74. ZN-a, a na koji način se umanjuju raspolaganja oporukom i na koji način se vraćaju darovi propisano je odredbama članaka 78.-81. ZN-a.

 

Iz odredbe članka 71. stavka 1. ZN-a proizlazi da se vrijednost ostavine na  temelju koje se izračunava vrijednost nužnog dijela utvrđuje tako da se najprije popišu i procijene sva dobra koja je ostavitelj imao u času smrti, računajući tu i sve ono čime je raspolagao oporukom, kao i sve njegove tražbine, pa i one koje ima prema nekom nasljedniku, osim tražbina koje su očito nenaplative (točka 1.), zatim se od utvrđene vrijednosti dobara koja je ostavitelj imao u času smrti odbije iznos ostaviteljevih dugova, iznos troškova popisa i procjene ostavine i troškova pokopa ostavitelja (točka 2.) i tako dobivenom ostatku pribraja se vrijednost svih darova koje je ostavitelj učinio na bilo koji način nekom zakonskom nasljedniku bez obzira nasljeđuje li ostavitelja, pa i darova učinjenih nasljednicima koji se odriču nasljedstva, kao i onih darova za koje je ostavitelj naredio da se ne uračunaju nasljedniku u njegov nasljedni dio (točka 3.), a tome se pribraja i vrijednost darova koje je ostavitelj u zadnjoj godini svoga života učinio drugim osobama koje nisu zakonski nasljednici, osim manjih uobičajenih darova (točka 4.).

 

Prema odredbi članka 71. stavka 2. ZN-a kod utvrđivanja vrijednosti ostavine neće se uzimati u ovaj račun te se neće pribrajati vrijednost darova učinjenih za postignuće općekorisnih svrha, kao ni darova koji se na temelju samoga zakona ne uračunavaju nasljedniku u njegov nasljedni dio. Na temelju samog zakona ne uračunavaju se u nasljedniku u njegov nasljedni dio uobičajeni manji darovi (članak 98. ZN-a), a ni ono što je potrošeno na uzdržavanje nasljednika i na njegovo školovanje u granicama ostaviteljeve obveze da nasljednika uzdržava, odnosno školuje (članak 97. stavak 1. ZN-a). Ostali darovi se uzimaju u obzir kod izračunavanja obračunske vrijednosti ostavine, pa prema izričitoj zakonskoj odredbi članka 71. stavka 1. točke 3. ZN-a i oni darovi za koje je ostavitelj naredio da se ne uračunavaju nasljedniku u njegov nasljedni dio.

 

Tuženici se u žalbi neosnovano pozivaju na odredbu članka 89. stavka 3. ZN-a kojom je propisano da se kod uračunavanja darova zakonskom nasljedniku vrijednost dara ne uračunava se ako je ostavitelj izjavio u vrijeme darovanja ili kasnije, ili u oporuci, da se dar ne uračuna u nasljedni dio, ili se iz okolnosti može zaključiti da je to bila volja ostaviteljeva, jer je tužbeni zahtjev u ovoj parnici usmjeren na zaštitu nužnog dijela od povrede ostaviteljičinim besplatnim pravnim raspolaganjima vraćanjem darova u ostavinu zbog te povrede, a nije usmjeren na posve drugi institut nasljednog prava-uračunavanje darova zakonskim nasljednicima (kolacija) koji je uređen člancima 89.-101. ZN-a, a koji institut uređuje pravne odnose među sunasljednicima kod razvrgnuća (diobe) njihove zajednice tako da uzima u račun i neka besplatna raspolaganja koje je ostavitelj bio učinio u korist pojedinih sunasljednika.

 

U pogledu odluke o troškovima parničnog postupka pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi, pa je pravilno primijenjena odredba članka 154. stavka 3. ZPP-a kada su tuženici obvezani da solidarno naknade tužitelju cjelokupne troškove parničnog postupka.

 

Stoga je trebalo na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i presuditi kao u izreci.

 

Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu je odbijen jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

 

U Splitu 6. travnja 2016.