Broj: Gž-2397/2013

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Alenu Perhatu, u ostavinskom predmetu iza pokojnog Š. Z. iz R., odlučujući o žalbi G. B., koja je izjavljena protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj O-1926/2012 od 01. ožujka 2013. godine, dana 05. svibnja 2016. godine,

 

r i j e š i o   j e

 

I              Uvaženjem žalbe G. B. preinačuje se rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj O-1926/2012 od 01. ožujka 2013. godine u dijelu izreke u kojem je u cijelosti ukinuto rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog Š. Z., doneseno po javnom bilježniku V. Š. iz Č. kao povjereniku Općinskog suda u Rijeci poslovni broj O-1877/09, UPP/OS-R.-129/09 od 26. srpnja 2010. godine i rješava:

 

              Odbija se kao neosnovan prigovor nasljednice M. K. iz Z., zastupane po punomoćnici E. M., odvjetnici iz Z., izjavljen protiv rješenja o nasljeđivanju iza pokojnog Š. Z., donesenog po javnom bilježniku V. Š. iz Č. kao povjereniku Općinskog suda u Rijeci poslovni broj O-1877/09, UPP/OS-Rijeka-129/09 od 26. srpnja 2010. godine, te se navedeno rješenje o nasljeđivanju održava na snazi.

 

II              Uvaženjem žalbe G. B. ukida se rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj O-1926/2012 od 01. ožujka 2013. godine u preostalom dijelu izreke.

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem prvostupanjskog suda prihvaćen je prigovor nasljednice M. K., te je u cijelosti ukinuto rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog Š. Z. doneseno po javnom bilježniku V. Š. iz Č. kao povjereniku Općinskog suda u Rijeci poslovni broj O-1877/09, UPP/OS-Rijeka-129/09 od 26. srpnja 2010. godine.

 

              Istim rješenjem utvrđeno je da ostavinsku imovinu iza pokojnog Š. Z., sina L., rođenog dana 28. kolovoza 1944. godine, a umrlog dana 11. studenoga 2009. godine, umirovljenika iz R., (u zemljišnim knjigama upisanog na adresi P.) sačinjavaju nekretnine označene kao kat. čest. br. 994/3, oranica bez označene površine, upisana u zk. ul. br. 115, k. o. Š., u 1/18 dijela, te kat. čest. br. 976, oranica L. bez označene površine, k. o. Š., također u 1/18 dijela.

 

              Navedenim rješenjem utvrđeno je i da ostavinsku imovinu navedenog ostavitelja sačinjava i izvanknjižno vlasništvo nekretnina pobliže navedenih u izreci, zatim kunska ušteđevina na štednoj knjižici br. … kod H.P.B. d. d., novčana sredstva na tekućem računu br. … kod HPB d. d., te potraživanja prema Zavod s osnova dospjelih neisplaćenih zaostataka mirovine.

 

              Osim toga, gornjim rješenjem utvrđeno je da je naknadno pronađena imovina prešla u vlasništvo G. B., te je naloženo zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Benkovcu da nakon pravomoćnosti tog rješenja izvrši brisanje uknjižbe provedene temeljem rješenja o nasljeđivanju tog suda poslovni broj O-1877/09 od 26. srpnja 2010. godine, a nakon toga uknjižbu prava vlasništva na ostavinskim nekretninama pobliže opisanim u točki I izreke tog rješenja u korist G. B..

 

              Protiv tog rješenja žalbu podnosi G. B., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13, u nastavku teksta: ZPP), u vezi s odredbom članka 175. stavak 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ br. 48/03, 163/03 i 35/05, u nastavku teksta: ZN).

 

              U žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio ostavinsku imovinu pokojnog ostavitelja, sve iz razloga koje pobliže navodi u žalbi, pa smatra da nekretnine u pogledu kojih je doneseno pobijano rješenje (knjižno i izvanknjižno vlasništvo) nisu podobne za nasljeđivanje, te da iza ostavitelja nije ostalo imovine za koju bi bilo potrebno donositi rješenje o nasljeđivanju.

 

              Stoga pozivom na odredbu članka 181. ZN-a predlaže da se pobijano rješenje preinači.

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Žalba je osnovana.

 

              Sud prvog stupnja utvrđuje da je ostavinski postupak iza pokojnog ostavitelja Š. Z. dovršen donošenjem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-1877/09, UPP-OS R-129/09 od 26. srpnja 2010. godine, donesenim po javnom bilježniku V. Š. iz Č. kao povjereniku tog suda, kojom odlukom je utvrđen opseg ostavinske imovine iza navedene osobe, te je njegovom nasljednicom proglašena sestra M. K..

 

              U vezi toga utvrđuje da je tijekom postupka koji se vodio kod navedenog javnog bilježnika utvrđeno da ostavitelj nije sačinio oporuku, te da je bio vlasnik imovine pobliže opisane u točki I izreke gornjeg rješenja o nasljeđivanju, a da su prema utvrđenom rodoslovlju u trenutku njegove smrti zakonski nasljednici istoga bili njegova supruga A. Z. i sin L. Z., koji su se odrekli nasljedstva iza pokojnog Š..

 

              N. utvrđuje da su i nasljednici drugog nasljednog reda (osim sestre ostavitelja M. K.) izjavili da se odriču svojih nasljednih dijelova na ostavinskoj imovini, a da se M. K. nije neposredno očitovala o svojem nasljednom pravu, pa da je o tome javni bilježnik odlučio temeljem odredbe članka 219. ZN-a, jer da se ista nije odazvala urednom pozivu, niti je dostavila nasljedničku izjavu o odricanju ili o ustupanju svojeg nasljednog dijela, zbog čega se smatralo da se prihvaća nasljedstva iza pokojnog brata Š. Z..

 

              Sud prvog stupnja utvrđuje da je navedena nasljednica dana 14. rujna 2011. godine podnijela prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti na gornjem rješenju o nasljeđivanju, te istodobno i prigovor protiv te odluke, navodeći da zbog svoje visoke životne dobi i teško narušenog fizičkog i psihičkog zdravlja nije mogla pristupiti na ročište radi davanja nasljedničke izjave, niti je mogla shvatiti značaj i posljedice neodazivanja sudskom pozivu, jer da bi se u suprotnom i ona odrekla nasljedstva iza pokojnog ostavitelja, obzirom da je isti iza sebe ostavio znatne dugove, u vezi čega da je dostavila u spis opsežnu medicinsku dokumentaciju iz koje da proizlazi da je teško narušenog fizičkog a osobito psihičkog stanja, radi čega je bila višestruko hospitalizirana.

 

              U vezi toga utvrđuje da je pravomoćnim rješenjem koje je u ovom predmetu doneseno dana 15. ožujka 2012. godine ukinuta klauzula pravomoćnosti na gornjem rješenju o nasljeđivanju, a da je iz istih razloga usvojen i prigovor navedene nasljednice izjavljen protiv potonjeg rješenja, pa da je istoj omogućeno davanje nasljedničke izjave, kojom se ona dana 28. rujna 2012. godine odrekla nasljedstva koje joj temeljem zakona pripada iza smrti ostavitelja.

 

              Pri tome utvrđuje da je zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Benkovcu već proveo gore navedeno rješenje o nasljeđivanju u odnosu na nekretnine upisane u zk. ul. br. 115 i 196,  k. o. B..

 

              Stoga pozivom i na odredbe članaka 6., 20. i 226. ZN-a odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.

 

              Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba ostavinskog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 175. stavak 2. ZN-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijanog rješenja nije počinjena neka od tih povreda.

 

              Međutim, pogrešno je sud prvog stupnja odlučio na gore opisani način.

 

              Naime, iz pravilnog utvrđenja suda i sadržaja prvostupanjskog spisa proizlazi da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju iza pokojnog Š. Z., koje je dana 26. srpnja 2010. godine donio javni bilježnik V. Š. iz Č. kao povjerenica prvostupanjskog suda u predmetu poslovni broj O-1877/09, UPP/OS-R.-129/09 (list 79-82 spisa), utvrđena ostavinska imovina iza pokojnog ostavitelja, te je njegovom jedinom nasljednicom na temelju zakona proglašena sestra M. K..

 

              Nadalje, iz sadržaja gornjeg spisa razvidno je da je pravomoćnim rješenjem suda poslovni broj O-1877/09 od 05. listopada 2011. godine odbačen kao nepravovremen prigovor nasljednice M. K. izjavljen protiv gornjeg rješenja o nasljeđivanju, dok je pravomoćnim rješenjem istog suda od 15. ožujka 2012. godine ukinuta klauzula pravomoćnosti na spomenutom rješenju o nasljeđivanju, pri čemu je određeno da žalbeni rok na to rješenje počinje teći od dana pravomoćnosti te odluke (list 138-140 spisa).

 

              Dakle, iz gornjeg proizlazi da je do donošenja pobijanog rješenja ostalo na snazi spomenuto rješenje o nasljeđivanju, protiv kojeg je nasljednica M. K. dana 16. travnja 2012. godine (list 141 i 142 spisa) izjavila prigovor, u kojem u glavnome navodi da je prilikom donošenja potonjeg rješenja o nasljeđivanju počinjena bitna postupovna povreda, jer da zbog neuredne dostave istoj nije omogućeno raspravljanje u predmetnom ostavinskom postupku, davanje nasljedničke izjave, niti ulaganje prigovora na rješenje o nasljeđivanju.

 

              U vezi toga ista je u prigovoru navela da ona nema sina, pa da takva osoba nije mogla potpisati poziv za ročište u njezino ime, a da je pogrešno utvrđenje navedenog javnog bilježnika da je bila uredno pozvana na ročišta određena za dan 03. svibnja i 29. lipnja 2010. godine, na koje da nije pristupila, jer da je o tome da je jedina nasljednica ostavitelja doznala tek kada je dobila rješenje Općinskog suda u Benkovcu o provedbi uknjižbe na njegovim nekretninama, a da bi u slučaju uredne dostave dala izjavu kojom bi se kao i ostali nasljednici odrekla nasljedstva zbog dugova ostavitelja.

 

              Osim toga, u naznačenom prigovoru istakla je i da je teški psihički bolesnik, te je i u vrijeme vođenja predmetnog ostavinskog postupka bila hospitalizirana radi liječenja, pa da niti zbog bolesti nije bila u stanju zaštititi svoja prava, sve i da je dobila pozive radi prisustvovanja ročištima u predmetnom ostavinskom postupku, u vezi čega je uz prigovor dostavila i odgovarajuću medicinsku dokumentaciju (list 143-151 spisa).

 

              Odlučujući o gornjem prigovoru, pogrešno je sud prvog stupnja utvrdio istog osnovanim, zbog čega nije bilo mjesta ukidanju spomenutog rješenja o nasljeđivanju, a posljedično tome niti donošenju pobijanog rješenja u preostalom dijelu njegove izreke.

 

              Naime, u postupku koji je proveden kod javnog bilježnika V. Š. iz Č. nije počinjena neka od bitnih povreda odredaba postupka na koje ovaj sud u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

 

              Isto tako, nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, na koju sadržajem prigovora ukazuje navedena nasljednica.

 

              To stoga jer neosnovano ista navodi da nije primila pozive za ročišta u ovom predmetu, budući da protivno proizlazi iz priložene povratnice na poleđini lista 43 spisa, iz koje je vidljivo da je ova nasljednica dana 22. travnja 2010. godine uredno primila poziv za ročište za ostavinsku raspravu od 03. svibnja 2010. godine, dok na poleđini lista 75 spisa prileži povratnica iz koje je razvidno da je ista dana 16. lipnja 2010. godine primila i poziv za ostavinsku raspravu zakazanu za dan 29. lipnja 2010. godine.

 

              Nadalje, sadržaj medicinske dokumentacije koja je priložena uz gornji prigovor ne ukazuje sam po sebi na to da bi navedena nasljednica (makar djelomično) bila poslovno nesposobna u vrijeme vođenja ovog postupka, pa da bi time bila ostvarena bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 1. u vezi s odredbom članka 79. stavak 1. i 2. ZPP-a, na koju indirektno ukazuje prigovor.

 

U tom smislu treba navesti da većina te dokumentacije datira znatno prije pokretanja predmetnog postupka koji je započeo 2009. godine (radi se o psihijatrijskim nalazima i otpusnom pismu na ime nasljednice iz 1997., 1999. i 2001. godine), dok je priložena liječnička svjedodžba dr. E. M. iz Z. datirana s danom 13. rujna 2011. godine (list 144 spisa), dakle nakon donošenja predmetnog rješenja o nasljeđivanju, pa kao takva nije relevantna za prosuđenje da li je navedena nasljednica bila poslovno (ne)sposobna u vrijeme vođenja ostavinskog postupka od strane navedenog javnog bilježnika.

 

Pravilno je javni bilježnik u naznačenom rješenju o nasljeđivanju utvrdio da je nasljednica M. K. u pozivima za ročišta od 03. svibnja 2010. godine i 29. lipnja 2010. godine, koje je kao što je navedeno uredno primila, bila izrijekom upozorena na pravne posljedice ukoliko ne pristupi na ta ročišta, u smislu odredbe članka 217. stavak 3. ZN-a, pa je pravilno u skladu s tom odredbom utvrdio kako se smatra da ona želi biti nasljednica pokojnog ostavitelja.

 

Budući da navedena nasljednica u prigovoru protiv naznačenog rješenja o nasljeđivanju nije osporavala utvrđeni opseg ostavinske imovine, niti svoje pravo na zakonsko nasljeđivanje pokojnog ostavitelja, koje u odnosu na nju proizlazi iz odredbe članka 12. ZN-a, to je postupajući u granicama navoda iz njezinog prigovora trebalo odbiti isti kao neosnovan, te u cijelosti održati na snazi gornje rješenje o nasljeđivanju, u skladu s odredbom članka 187. stavak 2. ZN-a, zbog čega nisu bile ispunjene pretpostavke da sud prvog stupnja sam odluči o ukinutom rješenju o nasljeđivanju, u smislu odredbe članka 187. stavak 3. ZN-a.

 

Pri tome sud prvog stupnja nije bio ovlašten cijeniti sadržaj nasljedničke izjave nasljednice M. K. od 28. rujna 2012. godine, te na istoj temeljiti pobijano rješenje, jer je ona sačinjena u vrijeme dok je egzistiralo predmetno rješenje o nasljeđivanju, a navedeno bi u smislu odredbe članka 189. stavak 1. ZN-a bio eventualno ovlašten učiniti jedino u slučaju da je sam donio gornje rješenje o nasljeđivanju, a ne i u situaciji kada je isto donio javni bilježnik.

 

Stoga je uvaženjem žalbe G. B. i primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 175. stavak 2. ZN-a, preinačena pobijana odluka u dijelu opisanom u točki I izreke ovog rješenja, dok je primjenom istih odredaba navedenih Zakona naznačena odluka ukinuta u dijelu koji je naveden u točki II izreke rješenja, bez vraćanja predmeta prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

U Rijeci, 05. svibnja 2016. godine.