Broj: Gž-1137/2014

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Lidiji Oštarić Pogarčić, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja P. C. d.o.o. (prije P. A. E. d.o.o.), Z., …, zastupanog po punomoćniku J. M., odvjetniku iz O. M. i L. d.o.o. iz Z., protiv ovršenika B. V. iz R., …, OIB: …, radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine ovrhom na novčanim sredstvima, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-2581/13 od 21. listopada 2013. godine, dana 17. listopada 2016. godine,

 

r i j e š i o   j e

 

              Uvažavanjem žalbe ovrhovoditelja  u k i d a   s e  rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-2581/13 od 21. listopada 2013. godine, i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem suda prvog stupnja odbačen je prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika kao nedopušten.

 

              Protiv citiranog rješenja žalbu pravovremenom podnosi ovrhovoditelj pobijajući ga zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. točkama 1.-3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, u nastavku teksta ZPP) u svezi sa člankom 381. ZPP-a, koji se propisi primjenjuju u ovršnim postupcima sukladno članku 21. stavku 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, u nastavku teksta OZ) u svezi sa člankom 82. stavom 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 93/14, u nastavku teksta OZ/14).

 

              U bitnome navodi kako je razvidno da ne raspolaže ovršnom ispravom na novčanim sredstvima ovršenika obzirom da upravo donošenje takve isprave traži od suda, već da raspolaže ovršnom ispravom u odnosu na prednicu ovršenika sada pok. M. V.. Navodi da je pravomoćnim i ovršnim rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika A. S.-B., poslovni broj O-219/2012 od 13. veljače 2013. godine, nasljednikom preminule M. V. proglašen ovršenik B. V. te kako je pokrećući ovršni postupak protiv ovršenika koristio jedini mogući put radi ostvarivanja svojih prava. Ističe kako sud prvog stupnja u obrazloženju pobijanog rješenja, pozivajući se na članke 252. G stavak 1., 2. i 4., 252.h stavak 2. kao i članak 37. stavak 6. OZ-a, primjenjuje nevažeće materijalno pravo obzirom su odredbe navedenih članaka prestale važiti 15. listopada 2012. godine, a prijedlog za ovrhu podnesen je 17. svibnja 2013. godine. Također, navodi kako ne može tražiti prekid postupka jer da je prvotni ovršni postupak, proveden od strane javnog bilježnika pod poslovnim brojem Ovrv-8641/11 pravomoćno okončan. Stoga da je nejasno pred kojim bi to sudom i u kojem predmetu on predlagao prekid pravomoćno okončanog postupka javnobilježničke ovrhe. Nastavno, da sud prvog stupnja pogrešno smatra da se radi o jednom postupku budući je razvidno da se radi o dva odvojena postupka i to pravomoćno okončanom ovršnom postupku pred javnim bilježnikom u odnosu na prednicu ovršenika, sada pok. M. V., poslovni broj Ovrv-8641/11, te pokrenutom sudskom postupku u odnosu na nasljednika preminule M. V., B. V. pred Općinskim sudom u Rijeci, poslovni broj Ovr-2581/13.

 

              Iz tih razloga predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijano rješenje, podredno da ga ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

              Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 kuna uvećan za trošak sudske pristojbe u iznosu od 400,00 kuna, odnosno sveukupno 1.962,50 kuna.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba je osnovana.

             

Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredbi parničnog postupka te na pravilnu primjenu materijalnog prava sukladno ovlaštenju iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, u svezi sa člankom 381. ZPP-a, koji se propisi primjenjuju u ovršnom postupku sukladno odredbi članka 21. stavak 1. OZ-a, utvrđeno je da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

Donoseći pobijano rješenje, sud prvog stupnja utvrdio je da ovrhovoditelj raspolaže pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi kojim je određena ovrha općenito na imovini ovršenika, stoga da je ovrhovoditelj mogao izravno od Financijske Agencije zatražiti da izda nalog banci da iznos za koji je određena ovrha prenese sa ovršenikovih računa na ovrhovoditeljev račun, a sve to sukladno članku 252.g stavku 1. i 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/15, 121/05, 67/08, u nastavku teksta OZ/08). Nadalje, utvrdio je da je u ovršnoj ispravi kojom ovrhovoditelj raspolaže kao ovršenik naznačena preminula osoba, ali da ga to ne spriječava da u tom postupku zatraži prekid postupka i određivanje nasljednika kao novog ovršenika te da nakon tako provedenog postupka rješenje o ovrsi dostavi ovršenikovom dužniku na provedbu.

 

Iz dokumentacije koja prileži spisu proizlazi utvrđenje da je ovrhovoditelj dana 15. studenog 2011. godine podnio javnom bilježniku M. B. iz Z. prijedlog za ovrhu protiv ovšenice M. V. temeljem vjerodostojne isprave – izvoda iz ovjerenih poslovnih knjiga kao i da je dana 17. studenog 2011. godine navedeni javni bilježnik odredio traženu ovrhu donoseći rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv-8641/11.

 

Nadalje, proizlazi utvrđenje da je ovršenica M. V. preminula 22. siječnja 2012. godine slijedom čega je 13. veljače 2013. godine Općinski sud u Rijeci, po javnom bilježniku A. S.-B. iz R., donio rješenje o nasljeđivanju, poslovni broj O-219/2012, kojim su temeljem članka 8. stavka 1., a u svezi sa člankom 9. stavkom 1. i 2. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, u nastavku teksta ZN) nasljednicima pokojne ovršenice M. V. proglašeni B. V., suprug u 1/3 dijela, S. V., kći u 1/3 dijela i I. V., sin također u 1/3 dijela.

 

Dana 20. svibnja 2013. godine ovrhovoditelj je podnio prijedlog za ovrhu protiv ovršenika B. V. temeljem ovršne isprave – pravomoćnog i ovršenog rješenja o ovrsi javnog bilježnika M. B. iz Z., poslovni broj Ovrv-8641/11 od 17. studenog 2011. godine i rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika A. S.-B. iz R., poslovni broj O-219/2012 od 13. veljače 2013. godine, radi naplate iznosa od 10.879,18 kuna kao i troškova ovršnog postupka u iznosu od 1.709,70 kuna. Međutim, sud prvog stupnja odbacuje predmetni prijedlog za ovrhu kao nedopušten.

 

Obzirom je prijedlog za ovrhu protiv prvotne ovršenice, pok. M. V., podnesen 15. studenog 2011. godine, a rješenje o ovrsi doneseno 17. studenog 2011. godine, to se na istog imaju primjenjivati odredbe Oz/08 koji je bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja o ovrsi.

 

Međutim, prijedlog za ovrhu protiv ovršenika B. V. (kao nasljednika prvotne ovršenice preminule M. V.) predstavlja novi prijedlog za ovrhu, slijedom čega se na njega primjenjuju odredbe zakona koje su bile na snazi u trenutku podnošenja prijedloga sudu prvog stupnja na odlučivanje, sukladno članku 370. OZ-a.

 

Člankom 32. stavkom 1. OZ-a propisano je da se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla, uz naznaku da ako se prijenos ne može dokazati na taj način, onda se on dokazuje pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku. Stavkom 2. navedenog članka nadalje je propisano kako se odredba stavka 1. na odgovarajući način primjenjuje i na ovrhu protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik.

 

Prema odredbama ZN-a nasljednici su univerzalni sljednici (sukcesori) ostavitelja, oni časom njegova smrti stupaju u njegova prava i obveze što znači da univerzalna građanskopravna sukcesija dovodi ex lege i do procesnopravne sukcesije nasljednika ostavitelja u njegov procesni položaj u postupku kojeg je on vodio ili se pak postupak vodio protiv njega.

 

Dakle, ta nasljedna prava i obveze, osim strogo osobnih prava koja prestaju smrću, prelaze na nasljednike u trenutku otvaranja nasljedstva.

 

Stoga će sud prvog stupnja u daljnjem tijeku postupka ocijeniti radi li se o obvezi koja je prešla na nasljednika protiv kojeg je kao ovršenika podnesen ovršni prijedlog te s obzirom na sadržaj prijedloga i priloženih isprava ponovno ocijeniti osnovanost prijedloga ovrhovoditelja primjenom odredbe članka 32. OZ-a. Također, prilikom donošenja nove odluke sud prvog stupnja voditi će računa i o odredbi članka 139. stavka 4. ZN-a.

 

Kako je sud prvog stupnja donošenjem pobijanog rješenja kojim je prijedlog za ovrhu odbacio kao nedopušten pogrešno primijenio materijalno pravo, valjalo je primjenom članka 380. točke 3. ZPP-a, u svezi sa člankom 381. ZPP-a, koji se propisi primjenjuju u ovršnim postupcima sukladno članku 21. stavku 1. OZ-a, ukinuti to rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak.

 

O zahtjevu ovrhovoditelja za nadoknadom troška sastava žalbe ovaj sud nije odlučivao, budući će o tim troškovima odlučiti sud prvog stupnja u nastavku postupka, sukladno članku 166. stavku 2. ZPP-a.

 

U Rijeci 17. listopada  2016. godine