Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Gž Ob-233/16 Županijski sud u Puli – Pola
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Gž Ob-233/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Puli – Pola, po sucu toga suda Alenki Paus, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. C. , G.S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Ž. Š., odvjetnik iz D. S., protiv tužene M. C.,  Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnica M. Š. K., odvjetnica iz Z., radi razvoda braka, odlučujući o žalbi tužene protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru, posl. br. P Ob-127/16-6 od dana 13. listopada 2016. godine, dana 20. prosinca 2016. godine

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba tužene kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zlataru, posl. br. P Ob-127/16-6 od dana 13. listopada 2016. godine.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanim prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je nasljednica tužitelja mldb. B. J. iz G. S., preuzela postupak te se postupak nastavlja. Ujedno je određeno da rokovi koji su zbog prekida postupka prestali teći, počinju za zainteresiranu stranku teći u cijelosti iznova od dana kad joj bude dostavljen prijepis rješenja.

 

              Protiv navedenog rješenja pravovremenu žalbu podnosi tužena te ističe da još nije doneseno rješenje o nasljeđivanju iza pok. A. C. preminulog 8. kolovoza 2016. godine, da stoga nisu proglašeni i utvrđeni njegovi nasljednici, da je mldb. B. J. po tužitelju priznata kći, ali za sada nije nasljednica; da su nasljednici osobe koje budu utvrđene i proglašene na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju; da je cilj onemogućiti suprugu ostavitelja da naslijedi zakonski dio imovine ostavitelja, i to kuću i dvorište kč. 1708 k.o. M. Z. na kojoj su tužitelj i tužena upisani svaki u ½ dijela, a u kojoj tužena živi, da tužena i tužitelj ne žive zajedno dugi niz godina, ali tužitelj nije htio podnijeti tužbu za razvod braka, nesporno je da je živio sa B. J. jer mu je rodila kći B., a da tužitelj i tužena nisu mogli imati djece, ali se isti nije želio razvesti od tužene. Ove je godine teško bolovao, a tužena ga je vidjela u mjesecu srpnju u bolnici i nije bilo razgovora oko razvoda braka, ali je rekao da je teško bolestan, da boluje od karcinoma debelog crijeva i to u zadnjem stadiju, da se počeo „gubiti“ i da troši kanabis kako bi se pokušao izliječiti. Stoga smatra da je postupak pokrenula i inicirala majka zz mldb. kćeri tužitelja. Ukazuje da je tužba za razvod podnesena 3. kolovoza 2016. godine, a tužitelj tada više nije bio sposoban za rasuđivanje te je preminuo 8. kolovoza 2016. godine. Ukazuje na odredbu 380. Obiteljskog zakona. Predlaže ukinuti rješenje i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

 

Žalba nije osnovana.

 

Pobijanom odlukom, nakon što je rješenjem od 8. rujna 2016. godine utvrđen prekid postupka zbog smrti tužitelja, nastavljen je postupak, nakon što je isti preuzela nasljednica B. J., mldb. kćer tužitelja.

 

Ispitujući pobijanu odluku u granicama žalbenih navoda pazeći dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, čl. 365. st. 2. ZPP-a, utvrđenje je ovoga suda da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je nastavio predmetni postupak. Pri tome nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Sukladno odredbi čl. 380. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ 103/15) osobe koje ostvaruju pravo na nasljedstvo iza umrloga bračnog druga koji je podnio tužbu radi razvoda braka mogu nastaviti postupak radi utvrđivanja da je tužba bila osnovana ako od smrti ostavitelja nije proteklo više od šest mjeseci, a nakon isteka toga roka zahtjev se može istaknuti samo u posebnom parničnom postupku. Nadalje, temeljem odredbe čl. 3. Zakona o nasljeđivanju nasljeđuje se zbog smrti i u trenutku smrti osobe, a nasljedno se pravo stječe u trenutku ostaviteljeve smrti, čl. 4. st. 1. Zakona o nasljeđivanju. Stoga, kako nije sporno da je mldb. B. J. kćer pok. tužitelja A. C. koji je podnio tužbu radi razvoda braka, to je ista nasljednica istog, pa je već time ovlaštena na preuzimanje ovog postupka (nesporno nije proteklo od smrti pok. A. C. više od šest mjeseci). Činjenica da do sada mldb. tužiteljica još nije uredila zahtjev u smislu utvrđenja da je tužba radi razvoda braka bila osnovana nije od utjecaja na pobijanu odluku.

 

Slijedom navedenog, temeljem čl. 380. t. 2. ZPP-a u svezi sa čl. 346. Obiteljskog zakona valjalo je odlučiti kao u izreci.

 

U Puli – Pola, 20. prosinca 2016. godine.

Copyright © Ante Borić