Broj: Gž Ovr-1339/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Alenu Perhatu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja E. C. C. d. o. o. iz Z., OIB:, zastupanog po odvjetnicima iz O. društva H. i P. iz Z., protiv ovršenice A. J. iz V., OIB: radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice koja je izjavljena protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj T 4 Ovr-3381/2016-2 od 02. rujna 2016. godine, dana 02. siječnja 2017. godine,

 

r i j e š i o   j e

 

I              Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana i p o t v r đ u j e rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj T 4 Ovr-3381/2016-2 od 02. rujna 2016. godine, osim u dijelu izreke u kojem je određena ovrha radi naplate kamata na iznos od 46.531,27 kuna, te ovrha radi naplate troška ovog ovršnog postupka u iznosu od 2.065,31 kuna i kamata na taj iznos.

 

II              Djelomičnim uvaženjem žalbe ovršenice u k i d a s e rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj T 4 Ovr-3381/2016-2 od 02. rujna 2016. godine u dijelu izreke u kojem je određena ovrha radi naplate kamata na iznos od 46.531,27 kuna, te ovrha radi naplate troška ovog postupka u iznosu od 2.065,31 kuna i kamata na taj iznos, te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem prvostupanjskog suda o ovrsi na temelju ovršne isprave određena je na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika N. V. poslovni broj Ovrv-3711/13 od 12. ožujka 2013. godine, radi naplate novčanog potraživanja ovrhovoditelja u iznosu od 46.531,27 kuna, zajedno sa kamatama po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate tekućim od 05. srpnja 2013. godine do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine do isplate s kamatama po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim iznosa od 16.742,97 kuna na ime dospjele neplaćene zakonske zatezne kamate, kao i troška ovog postupka u

 

 

iznosu od 2.065,31 kuna, sa kamatama po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od dana donošenja tog rješenja do isplate, ovrha pljenidbom novčanih sredstava po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama, prema osobnom identifikacijskom broju ovršenice, i to redom počevši od banke koja vodi najranije otvoreni račun, prema podacima iz Jedinstvenog registra računa, sve pobliže naznačeno u izreci, osim primanja iz članka 172. Ovršnog zakona («Narodne novine» br. 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16, u nastavku teksta: OZ), te iznosa koji su ograničeni od ovrhe iz članka 173. OZ-a.

 

              Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnosi ovršenica A. J., pri čemu se izrijekom ne poziva na određene zakonom propisane žalbene razloge, niti predlaže način rješenja žalbe.

 

              U žalbi u glavnome navodi da u smislu odredbe članka 139. stavak 3. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15, u nastavku teksta: ZN) odgovara za dugove svojeg prednika samo u visini vrijednosti naslijeđene imovine, a da je ona od istoga naslijedila automobil, pištolj i razliku mirovine, te da vrijednost te imovine ne može biti veća od 20.000,00 kuna.

 

              Uz žalbu prilaže isprave na kojima temelji istu.

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Žalba ovršenice je djelomično osnovana.

 

Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13, u nastavku teksta: ZPP), u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ-a, utvrđeno je da prilikom donošenja pobijane odluke, osim u dijelu u kojem je određena ovrha radi naplate kamata na iznos od 46.531,27 kuna, nije počinjena neka od tih povreda.

 

Isto tako, pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge iz članka 50. stavak 1. točka 1, 3. i 5. OZ-a, te na okolnost da je u slučaju iz stavka 1. točke 6. navedenog članka ovrha  određena na predmetima iz članka 4. stavka 4. i 5. ovog Zakona, utvrđeno je da nije ostvaren niti jedan od tih žalbenih razloga, a da je pobijana odluka, osim u gore navedenom dijelu, donesena pravilnom primjenom odredaba članaka 22., 23. točka 1. i 204. stavak 1. OZ-a, kao i odredaba članaka 2. i 4. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ br. 91/10 i 112/12).

 

Na tvrdnje ovršenice koja osporava pobijanu odluku navodima da u smislu odredbe članka 139. stavak 3. ZN-a odgovara za dugove svojeg prednika samo u visini vrijednosti naslijeđene imovine, čime sadržajno ukazuje na žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. točka 9.

 

OZ-a, te u tom smislu pozivanje na sadržaj uz žalbu priloženih isprava, valja odgovoriti da o (ne)osnovanosti tih tvrdnji nije ovlašten prosuđivati ovaj sud, jer se u tom smislu provodi postupak propisan odredbom članka 52. OZ-a.

 

Stoga je žalbu ovršenice valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave u dijelu opisanom u točki I izreke ovog rješenja, pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ-a.

 

Međutim, donošenjem pobijanog rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave, u dijelu u kojem je određena ovrha radi naplate kamata na iznos glavnice od 46.531,27 kuna, ostvarena je bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

 

Naime, ovrhovoditelj je u prijedlogu za ovrhu zatražio naplatu te kamate na naznačeni novčani iznos za razdoblje od 05. srpnja 2013. godine unatrag (do 31. prosinca 2007. godine), a potom od 01. siječnja 2008. godine do isplate, pa je takav zahtjev za ovrhu nerazumljiv, jer iz navedenog nije jasno po kojoj točno stopi i za koje točno razdoblje ovrhovoditelj traži naplatu zatezne kamate na naznačeni iznos, zbog čega je trebalo postupiti u skladu s odredbom članka 109. stavak 1. i 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 106. stavak 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 39. stavak 1. OZ-a, tj. naložiti ovrhovoditelju da u roku od osam dana ispravi predmetni zahtjev za ovrhu u naznačenom dijelu, pod prijetnjom posljedica iz odredbe članka 109. stavak 4. ZPP-a.

 

Budući da sud prvog stupnja nije postupio na navedeni način, već je odlučio o nerazumljivom zahtjevu za ovrhu, to je i izreka pobijanog rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave nerazumljiva, zbog čega je počinjena navedena bitna povreda odredaba ovršnog postupka.

 

Iz navedenih razloga valjalo je uvaženjem žalbe ovršenice i primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ-a, ukinuti pobijanu odluku u dijelu opisanom u točki II izreke ovog rješenja, te vratiti u tom dijelu predmet istom sudu na ponovan postupak.

 

S obzirom na to da je djelomično ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je na jednaki način odlučiti i u odnosu na onaj dio pobijane odluke kojim je određena ovrha radi naplate troškova ovog ovršnog postupka u iznosu od 2.065,31 kuna i kamata na taj iznos.

 

              U nastavku postupka sud prvog stupnja će u odnosu na ukinuti dio pobijanog rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave postupiti na način na koji mu je ukazano u ovom drugostupanjskom rješenju, nakon čega će odlučiti o daljnjim radnjama u predmetu.

 

U Rijeci, 02. siječnja 2017. godine.