Broj: Gž-872/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Marine Tante, kao predsjednice vijeća, Marina Grbića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Blanke Pervan, kao članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja J. T. iz B., OIB:…, zastupan po punomoćnici J. K., odvjetnici u S., protiv tuženika I. T. iz B., OIB:…, zastupan po punomoćniku B. K., odvjetniku u S., radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama od 21. travnja 2016. godine poslovni broj P-2028/15, u sjednici vijeća održanoj dana 10. siječnja 2017. godine,

r i j e š i o   j e

Uvažava se žalba tužitelja J. T te se ukida presuda Općinskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama od 21. travnja 2016. godine poslovni broj P-2028/15 i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Uvodno označenom presudom pod točkom I. njezine izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj J. T. iz B. dosjelošću stekao pravo vlasništva nekretnina upisanih u posjedovni list 196 k.o. B. i to: k.č. D 242 Pod strmina oranica površine 284 m2 u cijelosti, upisane u z.k.ul. br. 199 k.o. B., k.č. D 243 Pod strmina pašnjak površine 126 m2 u cijelosti, upisane u z.k.ul. br. 199 k.o. B., k.č. D 248 Dolščak vinograd površine 496 m2 u cijelosti, upisane u z.k.ul. br. 199 k.o. B., k.č. 251 Dolščak oranica površine 277 m2 u cijelosti, upisane u z.k.ul. br. 199 k.o. B., k.č. D 254 Dolščak oranica površine 176 m2 u cijelosti, upisane u z.k.ul. br. 199 k.o. B., k.č. 953 Veroščak u Strjaku vinograd površine 1579 m2 u ½ dijela, upisane u z.k.ul. br. 486 k.o. B., k.č. D 965 Storjaćica oranica površine 1104 m2 u ½ dijela, upisane u z.k.ul. br. 199 k.o. B., k.č. 1099/2 Gornja jama vinograd površine 336 m2 u cijelosti, upisane u z.k.ul. br. 199 k.o. B., k.č. D 1488/26 Grhot šuma površine 3798 m2 u ½ dijela, upisane u z.k.ul. br. 111 k.o. B., k.č. 1489/126 Grockibreg šuma površine 4980 m2 u ½ dijela, upisane u z.k.ul. br. 95 k.o. B., k.č. 1489/127 m2 Grockibreg šuma površine 1726 m2 u ½ dijela, k.č. 1650 Selčica u Brezju oranica površine 2352 m2 u ½ dijela, upisane u z.k.ul. br. 95 k.o. B., k.č. 775 u B. put površine 32 m2 u 2/3 dijela, upisane u z.k.ul. br. 350 k.o. B., k.č. 141/1 u B. kuća i dvor površine 989 m2 u 2/3 dijela, upisane u z.k.ul. br. 1352 k.o. B. i k.č. 141/3 u B. cesta površine 58 m2 u 2/3 dijela, upisane u z.k.ul. br. 95 k.o. B., a tuženik I. T. iz B., je dužan trpjeti da se isti upiše u zemljišnu knjigu i nadoknadi mu trošak ovog postupka sve u roku od 15 dana."

Točkom II. odlučeno je:

"Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 5.275,00 kn, u roku od 15 dana."

              Protiv gornje presude žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši da se presuda preinači ili ukine.

Na žalbu nije odgovoreno.

              Žalba je osnovana.

Svoju odluku sud obrazlaže time da je ocjenio kao osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije, jer da je utvrdio da na nekretninama, za koje tužitelj tvrdi da je temeljem dosjelosti stekao pravo vlasništva, tuženik I. T. nije vlasnik niti suvlasnik, a prema odredbi čl. 119. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine», broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - pročišćeni tekst, dalje - ZVDSP) vlasništvo nekretnina stječe se zakonom predviđenim upisom u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika na to da njegovo pravo vlasništva prijeđe na stjecatelja, prema odredbi čl. 120. ZVDSP-a vlasništvo na nekretninama stječe se upisom u zemljišnu knjigu, u konkretnom slučaju tuženik I. T. nije vlasnik nekretnine pa tužitelj prema istom ne može osnovano postaviti zahtjev za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću pa je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije, da je tužbeni zahtjev s jedne materijalno-pravno strane neosnovan dok s druge strane, sve kada bi bio usvojen, on je neizvršiv, jer ne bi mogao biti provediv u zemljišnim knjigama budući istom nedostaje izjava tuženika da je dužan priznati ispravu podobnu za upis prava vlasništva, jer će u protivnom istu zamijeniti presuda, nadalje, upisi u zemljišne knjige tj. izdavanje tabularne isprave, prema odredbi čl. 40. u vezi čl. 8. i 2. Zakona o zemljišnim knjigama («Narodne novine», broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13, dalje - ZZK) može se postaviti samo prema knjižnom predniku, a kako je to naprijed navedeno, tuženik se u zemljišnim knjigama niti ne vodi kao vlasnik predmetnih nekretnina, s obzirom na iznijeto, i ne ulazeći u daljnju analizu ostalih izvedenih dokaza, sud je, utvrđujući prigovor promašene pasivne legitimacije osnovanim, tužbeni zahtjev tužitelja utvrdio neosnovanim te je stoga odbio izvođenje daljnjih dokaza predloženih po tužitelju, kao nepotrebne i neodlučne.             

Po ocjeni ovog suda pobijana presuda nije opterećena niti jednom apsolutno bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl.354.st.2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP) na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl.365.st.2. ZPP-a, ali je u razrješenju ove pravne stvari sud prvog stupnja zauzeo  pogrešan pravni pristup što je imalo za posljedicu da činjenično stanje nije u potpunosti i pravilno utvrđeno zbog čega se ne može ispitati pravilnost primjene materijalnog prava.

Naime, u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev sadrži prvi deklaratorni dio radi utvrđenja prava (su)vlasništva na grupi nekretnina čiju osnovanost je moguće promatrati samostalno i odvojeno od drugog dijela petita koji ide za činidbom trpljenja uknjižbe toga prava u zemljišnoj knjizi, jer taj dio nije istaknut da posluži samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva na činjenje budući je posljedica ostavinskog prijepora iza smrti oca i brata stranaka pa je tužitelj kao osnovu stjecanja prava (su)vlasništva u činjeničnoj osnovi tužbe, za koju je sud vezan, naveo: a) sporazum o ustupanju i raspodjeli imovine za života oca stranaka sada pok. S. (A.) T. od 30.prosinca 1970.godine (Diobni zapisnik), što nije osporeno u odgovoru na tužbu i b) nasljeđivanje na temelju zakona iza susljedne smrti pok. brata stranaka S. T. pok. S. (A.), a što je osporeno, dakle, radilo bi se o mješovitoj tužbi na utvrđenje i o nasljedničkoj tužbi, tj. pravu zahtijevati ostavinu kao nasljednik (hereditas petitio) uz zahtjev za uknjižbom stečenog prava, zbog čega je trebalo razlučiti i identificirati nekretnine koje su tužitelj i pok. brat stranaka dobili od strane oca kako je to uostalom sud prvog stupnja i započeo još na očevidu od 16. srpnja 2013. godine, ali je postupak iz nejasnih razloga prekinuo, a što se tiče zahtjeva za upis u zemljišnu knjigu i prigovora nedostataka pasivne legitimacije treba poći od toga da ona izvire iz čl.129. st.1. Zakona o nasljeđivanju (“Narodne novine” broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15, dalje - ZN) jer ostavina umrle osobe po sili zakona prelazi na nasljednike u času njezine smrti pa nasljednici svoja prava mogu ostvarivati odmah poslije smrti ostavitelja pa nisu dužni čekati donošenje rješenja o nasljeđivanju, a prema stajalištu ovog suda, zauzetog u predmetu pod brojem Gž-393/91, činjenica da tuženik nije upisan kao vlasnik predmetne nekretnine načelno nije zapreka udovoljavanju zahtjevu ako su inače ispunjene ostale zakonske pretpostavke za usvajanje zahtjeva, a jesu li su ispunjene materijalnopravne pretpostavke za upis u zemljišne knjige stvar je zemljišnoknjižnog postupka u provedbi pravomoćne presude, u smislu čl.108.st.2. ZZK-a, s time da je otac stanaka ipak upisan kao (su)vlasnik spornih nekretnina pa je korisno tužbu urediti na način da je tuženik (su)nasljednik pok. oca i brata i kao takav dužan trpjeti uknjižbu što se može učiniti navođenjem uz ime tuženika kao stranke ili pak u petitu, ukoliko se uknjižba neće izvršiti ex offo na temelju rješenja o nasljeđivanju, sukladno čl.228.st.1. ZN-a, budući su još uvijek u tijeku dugogodišnji ostavinski postupci iza smrti oca i brata stranaka.

Stoga je valjalo temeljem čl.370. ZPP-a uvažiti žalbu tužitelja i ukinuti prvostupanjsku presudu, s time da je odluka o trošku u smislu čl. 166.st.1. ZPP-a izostala jer tužitelj nije popisao trošak žalbenog postupka.

U nastavku postupka sud prvog stupnja će, u smislu čl.377.st.2. ZPP-a, biti dužan do kraja provesti sve dokaze preložene od strane tužitelja, na čemu se opravdano inzistira u žalbi, uz napomenu da prema odredbi čl. 2. st. 1. ZPP-a sud odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva u kojem tužitelj izričito traži utvrđenje prava (su)vlasništva dosjelošću, kako u odnosu na oca tako i brata, iako se u činjeničnoj osnovi tužbe za brata (ispravno) navodi nasljeđivanje.

U Zadru, 10.siječnja 2017. godine.