Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Gž-1098/16 Županijski sud u Splitu
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Gž-1098/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Nataše Jerković, predsjednice vijeća, Vicka Prančića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Denis Pancirov Parcen, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. T. sina D. iz K., koga zastupa zakonski zastupnik D. T. iz K., a ovaj zastupan po punomoćnici A. B., odvjetnici u S., protiv tuženika: 1. S. B. pok. A. iz K. i 2. T. Š. pok. N. iz D. R., T. K. T. 6, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu poslovni broj Pst-1092/13 od 24. srpnja 2015., u sjednici održanoj dana 21. prosinca 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu poslovni broj Pst-1092/13 od 24. srpnja 2015.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je sada pok. A. Š. pok. S. iz K. dana 28. prosinca 2007. napravio usmenu oporuku pred svjedocima u izuzetnim okolnostima označivši mldb. tužitelja M. T. sina D. iz K. kao svoga jedinog nasljednika.

Prvostupanjskim rješenjem je odbačen tužiteljev prijedlog za zabilježbu postojanja spora te je odbijen tužiteljev prijedlog za određivanje privremene mjere za zabranu otuđenja i opterećenja nekretnina koje tvore ostavinu pok. A. Š. do pravomoćnog okončanja ovog postupka.

Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te je predložio da se presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženici nisu podnijeli odgovor na žalbu.

Žalba je neosnovana.

Iako tužitelj u uvodu žalbe kao žalbeni razlog navodi i bitnu povredu odredaba parničnog postupka, on ni oznakom zakonskog članka ni sadržajno nije posebno odredio ni obrazložio koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka je počinio prvostupanjski sud. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 365. stavkom 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje bitne povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Predmet spora je zahtjev za utvrđenje postojanja usmene oporuke pok. A. Š. iz K. od dana 28. prosinca 2007. kojom je za svojega jedinoga nasljednika odredio tužitelja.

Prvostupanjski sud je odbio navedeni tužbeni zahtjev jer je nakon provedenog dokaznog postupka zaključio da tužitelj nije dokazao da bi pok. A. Š. navedenog dana u izvanrednim okolnostima napravio usmenu oporuku kojom bi svu svoju imovinu ostavio tužitelju.

Za svoja utvrđenja i pravni zaključak prvostupanjski sud je naveo valjane i uvjerljive razloge koje žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju pa ih kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Prema odredbi članka 37. stavka 1. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15, dalje: ZN) oporučitelj može očitovati svoju posljednju volju usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka samo u izvanrednim okolnostima zbog kojih nije u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku.

U skladu s tom zakonskom odredbom za pravnu valjanost usmene oporuke moraju biti ispunjene sljedeće pretpostavke:

- da oporučitelj svoju posljednju volju očituje usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka koji su sposobni za to da budu svjedoci usmene oporuke,

- da se oporučitelj u trenutku očitovanja posljednje volje nalazi u takvim izvanrednim okolnostima zbog kojih nije u stanju oporučiti niti u jednom drugom valjanom obliku.

U konkretnom slučaju navodno očitovanje posljednje volje je dano za vrijeme zajedničkog ručka u kući T. R. u K. gdje su uz domaćine T. R. i I. R. bili prisutni i pok. A. Š. i D. T., otac maloljetnog tužitelja, time da je taj ručak, kako to proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka T. R. i I. R., protekao u uobičajenom domaćinskom ozračju bez bilo kakvih izvanrednih zbivanja.

Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nisu postojale izvanredne okolnosti ni objektivne ni subjektivne naravi koje bi onemogućile oporučitelja pok. A. Š. da sastavi privatnu ili javnu oporuku.

Za ocjenu postojanja izvanrednih okolnosti te u vezi s tim i valjanosti usmene oporuke odlučan je trenutak pravljenja oporuke, a ne vrijeme prije toga ili nakon toga, zbog čega nije odlučna okolnost da je oporučitelj nekoliko dana nakon spomenutog ručka umro.

Na žalbene navode tužitelja da je oporučitelj nebrojeno puta izjavio da svu svoju imovinu želi ostaviti maloljetnom tužitelju i da tu okolnost ne treba nikako zanemariti kod ocjene ispunjenja zakonskih pretpostavki za postojanje usmene oporuke u izvanrednim okolnostima treba odgovoriti da oporučne namjere oporučitelja izjavljene u obliku razgovora pred saslušanim svjedocima i drugim ljudima prije pravljenja navodne usmene oporuke da želi svu svoju imovinu ostaviti maloljetnom tužitelju nemaju značenje usmene oporuke.

Zbog navedenog trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu, potvrditi prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u izreci.

 

U Splitu 21. prosinca 2016.

Copyright © Ante Borić