Broj: Gž-557/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Luke Grgata kao predsjednika vijeća, te Andree Boras Ivanišević, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Borisa Mimice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. R. ž. J.,  I. J. …, K. S. zastupana po punomoćniku D. Č. odvjetniku u K. K., protiv tuženika: M. R. pok. M., I. J. …, zastupan po punomoćniku D. B. odvjetniku u K. S., radi utvrđenja oporuke ništetnom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru pod poslovnim brojem 54P-6171/15 od 18. prosinca 2015., u sjednici vijeća održanoj dana 19. siječnja 2017. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

Prihvaća se žalba tuženika  i preinačava presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru pod poslovnim brojem 54P-6171/15 od 18. prosinca 2015 i sudi:

 

„ I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je traženo da se utvrdi da je ništetna usmena oporuka ostavitelja pok. A. R. pok. M., proglašena od strane Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Kaštel Lukšiću dana 11 ožujka 2009.g. pod brojem RI-427/09 temeljem Zapisnika o potvrđivanju izjave svjedoka usmene oporuke sačinjen od strane javnog bilježnika J. D. – S. iz K. S. broj OU-29/09-1, IR-1/09 .

II. Dužna je tužiteljica naknaditi tuženiku u roku od 15 dana naknaditi parnični trošak u iznosu od 5.812,50 kuna.“

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je ništetna usmena oporuka ostavitelja pok. A. R. pok. M., proglašena od strane Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Kaštel Lukšiću dana 11 ožujka 2009.g. pod brojem RI-427/09 temeljem Zapisnika o potvrđivanju izjave svjedoka usmene oporuke sačinjen od strane javnog bilježnika J. D. – S. iz K. S. broj OU-29/09-1, IR-1/09 (točka I. izreke).

 

U odluci pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 9.587,50 kuna.

 

Protiv navedene presude žali se tuženik pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i suđenje.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba je osnovana.

 

Neosnovano žalitelj prigovara da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. točka 11. ZPP-a, jer pobijana presuda sadrži jasne i pobijane razloge o činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka je razumljiva te ne proturječi sama sebi i razlozima presude, koja  ima razloge o odlučnim činjenicama i koji su jasni te nisu proturječni, a u tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprave ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

Predmet ovog spora predstavlja pitanje valjanosti usmene oporuke pred svjedocima pok. A. R. pok M. od 22. studenog 2008 godine.

U konkretnom slučaju u primjeni su odredbe Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15 -u daljnjem tekstu ZN ) u skladu s odredbama čl. 260. koji Zakon se počeo primjenjivati od 3. listopada 2003.

 

Naime, u postupku nije bilo sporno da je tužiteljica rješenjem Općinskog suda u Trogiru u ostavinskom predmetu iza smrti A. R. pok M. pod posl.br. O-316/08 dana 01. veljače 2011. upućena na pokretanje parnice radi utvrđenja pravne nevaljanosti usmene oporuke , ostavitelja pok A. R. pok M.,  proglašene  od strane Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Kaštel Lukšiću dana 11 ožujka 2009.g. pod brojem RI-427/09 temeljem Zapisnika o potvrđivanju izjave svjedoka usmene oporuke sačinjen od strane javnog bilježnika J. D. – S. iz K. S. broj OU-29/09-1, IR-1/09.

 

Prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku odbio tužbeni zahtjev tužiteljice jer je smatrao utvrđenim da u konkretnom slučaju nisu postojale izuzetne prilike zbog kojih sada pokojni A. R. pok. M. nije bio u mogućnosti napraviti pismenu oporuku pa je zbog toga usmena oporuka ostavitelja pravno nevaljana.

 

S pravom žalitelj u žalbenim navodima osporava pravilnost i zakonitost pobijane presude ukazujući na pogrešno utvrđeno činjenično stanje pa s tim u svezi i pogrešnu primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja.

 

Naime, u smislu odredbe čl. 37 ZN-a oporučitelj može izjaviti svoju posljednju volju usmeno pred dva svjedoka samo ako usred izuzetnih prilika nije u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku time da usmena oporuka prestaje važiti kad protekne rok od 30 dana od prestanka izuzetnih prilika u kojima je napravljena.

 

Valja reći da je na temelju cjelokupnog dokaznog postupka nedvojbeno utvrđeno da je oporučitelj sada pok. A. R. u poslijepodnevnim satima u subotu 22. studenog 2008.godine, pred oporučnim svjedocima M. M. i I. B., u stanu tuženika izrazio svoju posljednju volju na način da svoju imovinu ostavlja svom bratu i tuženiku u ovom postupku.

 

Isto tako nije bilo sporno da je da je oporučitelj, nakon što je napravio usmenu oporuku, umro nakon par sati konkretno dana ….. u 23:30 sati.

 

Postavlja se pitanje jesu li u vrijeme sačinjenja oporuke doista postojale izuzetne prilike zbog kojih oporučitelj nije mogao oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku.

 

Sud prvog stupnja je na ovu okolnost izveo dokaz vještačenjem po vještaku sudske medicine dr. A. A. prema čijim navodima obzirom na tijek bolesti kod tužitelja te dijagnozu koja je utvrđena 3-4 mjeseca prije smrti, u konkretnom slučaju nije bilo pokazatelja koji bi upućivali da bi odnosne prigode kod ostavitelja došlo do znatnog pogoršanja zdravstvenog stanja, a koje bi upućivalo  na mogući smrtni ishod jer u svakom slučaju isti ne bi bio otpušen s danom 21. studenog 2008. godine nakon prijema na hitni pregled i indiciranu inekciju za ublažavanje zdravstvenih tegoba.

 

Međutim, glede postojanja izuzetnih prilika zbog kojih određena osoba može jedino usmeno oporučiti, bitno je utvrditi u kojem se stanju nalazi oporučitelj u času sačinjenja usmene oporuke i da zbog izuzetnih prilika nije bio u stanju sačiniti pismenu oporuku.

 

U tom kontekstu je i promatrati nalaz vještaka prema kojem se kod tužitelja radilo o rapidnom urušavanju zdravstvenog stanja ostavitelja i uznapredovalom stadiju oboljenja melanoma, kao jednog od najtežih oblika malignih oboljenja.

 

Naime, u postupku je osnovom pregledane medicinske dokumentacije sada pok A. R. utvrđeno da je oporučitelj bio prepušten brizi i pomoći tuženika s kojim je zajedno živio ali isto tako i da se oporučitelj liječio od zloćudnog oboljenja melanoma dijagnosticiranog 3. srpnja 2008., te da je u razdoblju od 1. listopada 2008. do 3. studenog 2008. bio podvrgnut ambulantom provođenju kemoterapije time da je dana 17. studenog 2008. preporučena hospitalizacija zbog pogoršanja općeg stanja.

 

Nema dvojbe da je oporučitelj je bio svjestan i informiran o karakteru svoje bolesti i prema mišljenju vještaka najkasnije s danom 24. rujna 2008. kada je započeo ciklus zračenja i kemoterapija. No, navedena okolnost nije od značaja za ocjenu valjanosti usmene oporuke već postojanje izuzetnih prilika za ovakvom vrstu izražavanja posljednje volje.

 

Iz suglasnih kazivanja u postupku saslušanih oporučnih svjedoka proizlazi da je oporučitelj u vrijeme oporučivanja izgledao jako loše i potpuno nemoćan, o čemu zorno svjedoči navod svjedoka M. da se vidjelo da sada pok. A. R. „ ne može ničim“.

 

Stoga kada se imaju u vidu naprijed opisane okolnosti pod kojima je sačinjena usmena oporuka oporučitelja, osobito da je to bilo poslijepodne, u subotu, dakle u dane vikenda te da se zdravstveno stanje oporučitelja očito pogoršavalo u prilog čemu govori i činjenice da je ubrzo, nakon par sati od sačinjenja usmene oporuke oporučitelj i preminuo, po ocjeni ovoga suda ispunjene su sve pretpostavke iz odredbe članka 37. ZN-a za pravnu valjanost usmene oporuke.

 

Naime, opisano zdravstveno stanje oporučitelja u vrijeme oporučivanja u navedenim okolnostima ukazuje na postojanje prepreke za sastavljanjem pisane oporuke jer oporučitelj prema kazivanju saslušanih svjedoka, iako potpuno svjestan, nije mogao pisati, a nije bilo mogućnosti za sastavljanje oporuke pred javnim bilježnikom obzirom da se radilo o kasnim poslijepodnevnim satima u vrijeme vikenda kada ne rade javnobilježnički uredi.

 

U navedenim činjeničnim okolnostima, ovaj sud nalazi pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda glede nepostojanja izuzetnih prilika zbog kojih oporučitelj nije bio u mogućnosti sačiniti pismenu odnosno oporuku u drugom pravno priznatom obliku.

 

Utoliko je pravilnom primjenom materijalnog prava, uvažavanjem žalbe tuženika, temeljem odredbe članka 373. a ZPP-a preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljica kao neosnovan.

 

Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari valjalo je temeljem odredbe članka 166. Stavka 3. ZPP-a preinačiti odluku o trošku, koja je donesena  sukladno čl. 154 st. 1 ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj: 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 148/09, 142/12), a odnosi se na trošak zastupanja po punomoćniku i to sastav odgovora na tužbe 50 bodova temeljem Tbr. 8. Točka 1., zastupanje na 7 ročišta svako po 50 bodova,temeljem Tbr.9. točka 1. zastupanje na jednom ročištu 25 bodova temeljem Tbr. ). Točka 5., što sveukupno zbrojeno, uvećano za PDV te trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu od 10,00 kuna i pristojbu odluke od 400,00 kuna, što sveukupno iznosi 5.812,50 kuna koliko je na ime parničnog troška i valjalo dosuditi tuženiku.

 

U Splitu, 19. siječnja 2017.