Broj: Gž-904/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Puli – Pola po sucu Mariji Sošić kao sucu pojedincu, u ostavinskom postupku iza pokojne K. T. od M., iz Republike Slovenije, Š., rođene 20. ožujka 1013. a preminule 7. listopada 2002., odlučujući o žalbi oporučnog nasljednika P. T. iz Republike Slovenije, K., zastupanoga po punomoćniku M. M. odvjetniku iz B., protiv rješenja posl. br. O-384/10-55 od 26. lipnja 2014. Općinskog suda u Bujama – Buie, 14. veljače 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Djelomično se prihvaća a u preostalom dijelu odbija kao neosnovana žalba oporučnog nasljednika P. T. pa se rješenje Općinskog suda u Bujama – Buie posl. br. O-384/10-55 od 26. lipnja 2014. u pobijanom dijelu (točkama V. do IX. izreke):

              - preinačuje u točki IX. izreke tako da se oporučnom nasljedniku P. T. nalaže isplatiti zakonskom nasljedniku E. T. iz Republike Slovenije, S., iznos od 285,97 kuna (dvjestoosamdesetpetkunaidevedesetsedamlipa) na ime troškova postupka u roku od petnaest dana.

              - potvrđuje u preostalom dijelu (točkama V., VI., VII. i VIII.) u cijelosti.             

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem suda prvoga stupnja dopunjeno je rješenje o nasljeđivanju od 5. lipnja 2014. odlukom o troškovima ostavinskog postupka tako da su stalnim sudskim vještacima odmjereni troškovi vještačenja: S. B. P. u iznosu od 3.566,15 kuna i V. K. u iznosu od 324,00 kune te je oporučnom nasljedniku P. T. naloženo na ime tih troškova isplatiti vještaku S. B. P. iznos od 868,03 kune a V. K. iznos od 324,00 kune. Tom je nasljedniku naloženo nadoknaditi i troškove postupka zakonskom nasljedniku I. T. u iznosu od 514,37 kuna.

 

              Pravodobnom i dopuštenom žalbom to rješenje pobija oporučni nasljednik P. T. u točkama V. do IX. smatrajući kako su nužni nasljednici istakli prigovor povrede svog nužnog dijela pa da troškove potrebne za utvrđivanje osnovanosti toga prigovora moraju sami snositi. Predlaže ukidanje prvostupanjskoga rješenja.

 

              Žalba je djelomično osnovana.

              Prvostupanjskim je rješenjem odlučeno o troškovima ostavinskog postupka nastalima povodom vještačenja potrebnih za utvrđivanje osnovanosti prigovora o povredi nužnoga dijela koji su istakli zakonski nasljednici I. i E. T. te F. T..

 

              Kako je pak utvrđeno da je došlo do povrede nužnog dijela i slijedom toga su umanjena raspolaganja oporukom za ukupno 6/25 dijela, prvostupanjski je sud odredio da troškove vještačenja kao zajedničke troškove snose oporučni nasljednik P. T. u 19/25 dijela a zakonski nasljednici koji su tražili umanjenje raspolaganja oporukom svaki u 2/25 dijela (ukupno 6/25 dijela), dakle u razmjeru s veličinom nasljednog dijela na ostavinskoj imovini koja je bila predmet oporučnog nasljeđivanja a na temelju odredbe članka 191. stavka 2. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" 48/03., 163/03., 35/05., 127/13. i 33/15. – u daljnjem tekstu: ZN).

 

              Prilikom obračuna troškova prvostupanjski je sud uzeo u obzir da je oporučni nasljednik P. T. već platio predujam u iznosu od 1.250,00 kuna a zakonski nasljednik I. T. u iznosu od 1.448,12 kuna pa je to rezultiralo odlukom da je oporučni nasljednik dužan platiti preostale troškove vještacima u ukupnom iznosu od 1.192,03 kune te zakonskom nasljedniku I. T. u iznosu od 514,37 kuna a prethodno su (u točkama V. i VI. izreke) vještacima odmjereni troškovi vještačenja u iznosu od 3.566,15 kuna gospodarskom vještaku S. B. P. i u iznosu od 324,00 kune mjerničnom vještaku V. K. (ukupno 3.890,15 kuna).

 

              Prvostupanjska je odluka u pobijanom dijelu (točkama V. do IX. izreke) ispitana u granicama razloga navedenih u žalbi a i po službenoj dužnosti u pogledu bitnih povreda odredaba postupka i pravilne primjene materijalnoga prava (članak 365. stavak 2. u vezi sa člankom 381. Zakona o parničnom postupku – "Narodne novine" 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst i 25/13. – u daljnjem tekstu: ZPP sve u vezi sa člankom 175. stavkom 2. ZN).

 

              Ispitujući na taj način prvostupanjsko rješenje ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je žalba djelomično osnovana iz razloga što je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio razmjer u kojem će stranke snositi troškove, ali je i pogrešno utvrdio da je žalitelj već predujmio troškove vještačenja u iznosu od 1.250,00 kuna pa je zbog toga njegova žalba osnovana samo u manjemu dijelu (za iznos od 228,40 kuna).

             

              Prvostupanjski je sud pravilno odmjerio troškove vještacima pa je u tom dijelu žalba odbijena kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje (u točkama V. i VI. izreke).

 

              Kako je rješenjem ovoga drugostupanjskog suda posl. br. Gž-903/16-2 od 14. veljače 2017. potvrđeno rješenje o nasljeđivanju prvostupanjskoga suda posl. br. O-384/10-51 od 5. lipnja 2014., proizlazi da su ostvarene i pretpostavke za odlučivanje o tome koje su stranke dužne snositi zajedničke troškove postupka i u kojem razmjeru.

 

              Ovaj drugostupanjski sud prihvaća ocjenu prvostupanjskoga suda da se radi o zajedničkim troškovima u smislu odredbe članka 171. stavka 2. ZN, jer se radi o troškovima popisa i procjene ostavinske imovine radi utvrđenja nužnog dijela, ali za određivanje u kojem će razmjeru stranke snositi te troškove nije odlučna samo visina nasljednog dijela na imovini koja je bila predmet oporučnog nasljeđivanja, već i veličina nasljednog dijela na ostaloj imovini te okolnost jesu li i u kojemu razmjeru troškove izazvale same stranke.

 

              U konkretnom slučaju troškove nisu izazvali zakonski nasljednici, ali ni oporučni nasljednik jer se nije protivio provođenju postupka radi utvrđivanja je li došlo do povrede nužnoga dijela niti je mogao znati u kojoj je mjeri došlo do te povrede.

 

              Zato je razmjer u kojemu će stranke snositi zajedničke troškove trebalo odrediti prema veličini nasljednih dijelova, ali na cijeloj ostavinskoj imovini a ne samo na imovini koja je predmet oporučnog nasljeđivanja.

 

              Nekretnine (pet katastarskih čestica) u k.o. M. (koje su također, po prirodi stvari, bile predmet popisa i procjene) naslijedili su samo zakonski nasljednici (svaki u 1/5 dijela) pa, po ocjeni ovoga žalbenog suda, polovinu troškova vještačenja (1.945,00 kuna) trebaju snositi samo zakonski nasljednici a potom još 6/25 dijela od druge polovine, dok oporučni nasljednik treba snositi 19/25 dijela od polovine troškova što iznosi 1.478,00 kuna.

 

              Zakonski nasljednici koji su tražili zaštitu zbog povrede nužnoga dijela stoga snose troškove vještačenja u iznosu od 2.412,00 kuna odnosno svaki u iznosu od 804,00 kune a oporučni nasljednik u iznosu od 1.478,00 kuna.

 

              Kako oporučni nasljednik P. T. nije uplatio predujam u iznosu od 1.250,00 kuna kako je to pogrešno ocijenio prvostupanjski sud (taj predujam platio je zakonski nasljednik E. T. – listovi 47 i 50 spisa) a dužan je snositi troškove u iznosu od 1.478,00 kuna, valjalo je potvrditi prvostupanjsko rješenje u točkama VII. i VIII. izreke kojima mu je naloženo isplatiti vještacima troškove u ukupnom iznosu od 1.192,03 kune.

 

              Ostatak u iznosu od 285,97 kuna dužan je platiti zakonskom nasljedniku E. T. koji je platio predujam u iznosu od 1.250,00 kuna pa je na taj  način preinačena točka IX. prvostupanjskoga rješenja kojom je oporučnom nasljedniku naloženo isplatiti zakonskom nasljedniku I. T. trošak u iznosu od 514,37 kuna.

 

              Zakonski nasljednik I. T. je naime platio predujam u iznosu od 1.448,12 kuna a već je pravomoćno odlučeno (u točkama X. i XI. izreke prvostupanjskoga rješenja) da su mu E. T. i F. T. dužni platiti svaki iznos od 311,20 kuna. Zato je oporučnog nasljednika P. T. trebalo obvezati da iznos od 285,97 kuna plati zakonskom nasljedniku E. T., a još postojeću razliku moraju rješavati sami zakonski nasljednici međusobno s obzirom na to da nisu pobijali prvostupanjsko rješenje.

 

              Iz svih navedenih razloga, a na temelju odredaba članka 380.točaka 2. i 3. u vezi sa člancima 381., 368. i 373. ZPP sve u vezi sa člankom 175. stavkom 2. ZN, odlučeno je kao u izreci.

 

Pula – Pola, 14. veljače 2017.