Broj: Gž-3054/2015

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

             

              Županijski sud u Rijeci, u izvanparničnom predmetu predlagateljice M. V. iz S. N., zastupane po punomoćniku N. R., odvjetniku iz Z., radi ukidanja potvrde pravomoćnosti, odlučujući o žalbi predlagateljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Krku poslovni broj 70 R1-266/2015-3 od 08. svibnja 2015. godine, dana 06. ožujka 2017. godine,

 

r i j e š i o   j e

 

I              Odbija se žalba predlagateljice kao neosnovana i p o t v r đ u j e rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Krku poslovni broj 70 R1-266/2015-3 od 08. svibnja 2015. godine.

 

II              Odbija se zahtjev predlagateljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem prvostupanjskog suda (točka I. izreke) odbijen je prijedlog predlagateljice za ukidanje potvrde pravomoćnosti javnog bilježnika M. M. izdane na rješenje o nasljeđivanju tog javnog bilježnika poslovni broj UPP-OS-67/08-3.

 

              U točki II. izreke odbijen je prijedlog predlagateljice za izmjenu pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika M. M. poslovni broj UPP-OS-67/08-3.

 

              Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnosi predlagateljica, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13, u nastavku teksta: ZPP), u vezi s odredbom paragrafa 21. stavak 1. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku iz 1934. godine (u nastavku teksta: ZIP), koji propis se u ovom postupku primjenjuje u skladu s odredbama članaka 1. i 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. godine („Narodne novine“ br. 73/91).

 

              U žalbi navodi da je izreka pobijanog rješenja proturječna njegovim razlozima, te da u istome nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni i proturječni, kao i da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa da je time počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

 

              Nadalje ističe da činjenice koje su utvrđene u ostavinskom postupku koji se vodio u predmetu javnog bilježnika M. M. poslovni broj UPP-OS-67/08-3 ne daju osnov za donošenje predmetnog rješenja o nasljeđivanju, u vezi čega navodi kako je tijekom postupka navela da račun Z. banke broj … nije vlasništvo pokojnog I. V., već je isti u njezinom vlasništvu, pa da je pogrešno utvrđenje suda kako nije navela koji račun u rješenju o nasljeđivanju nije vlasništvo pokojnog ostavitelja, a da se ovdje ne radi o pogrešci u broju računa pa da bi ona u tom smislu tražila ispravak, jer da u rješenju o nasljeđivanju nije navedeno na kojem računu se nalazi iznos od 1.800.000,00 kuna da bi se taj iznos mogao izdvojiti iz ostavinske mase, kako je navedeno u predmetnom rješenju o nasljeđivanju.

 

              Predlagateljica navodi i da je pogrešno utvrđenje suda da bi nekretnine koje su navedene kao dio ostavinske mase pokojnog ostavitelja, i to kat. čest. br. 3675/1, k. o. P., kat. čest. br. 5313/1, k. o. P., te kat. čest. br. 1400, 596 i 1401, sve k. o. S. N., bile njegovo izvanknjižno vlasništvo, jer da o tome ne postoji dokumentacija u navedenom ostavinskom spisu.

 

              Iz navedenih razloga predlaže da se pobijano rješenje preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati istom sudu na ponovan postupak, pri čemu potražuje i trošak postupka po žalbi.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije i uvida u spis javnog bilježnika M. M. poslovni broj UPP-OS-67/08 utvrđuje da je u potonjem predmetu proveden ostavinski postupak iza pokojnog I. V., te je dana 16. rujna 2008. godine doneseno rješenje o nasljeđivanju (u nastavku teksta: Rješenje) kojim su nasljednicama pokojnog ostavitelja temeljem zakona proglašene njegova supruga V. V. i kćer ostavitelja M. V., tj. predlagateljica.

 

              Nadalje utvrđuje da su navedene sunasljednice sudjelovale u gornjem ostavinskom postupku, te su dostavile podatke o imovini pokojnog ostavitelja, a da su na ročištu na kojem je objavljeno Rješenje upozorene od strane javnog bilježnika na pravo na izjavljivanje prigovora protiv te odluke, pa da su nakon objave Rješenja izjavile da se odriču prava na podnošenje navedenog pravnog lijeka protiv te odluke, uslijed čega je ista dana 16. rujna 2008. godine postala pravomoćna, pri čemu utvrđuje da je u istom ostavinskom predmetu dana 24. srpnja 2009. godine doneseno i rješenje o dopuni rješenja o nasljeđivanju poslovni broj UPP-OS-67/08-6, koje je postalo pravomoćno dana 07. rujna 2009. godine.

 

              Prvostupanjski sud utvrđuje da je Rješenjem utvrđeno da se iz ostavinske imovine pokojnog I. V. izdvaja iznos od 1.800,000,00 kuna s naslova posebne imovine sunasljednice V. V., te da je ista podnijela tužbu protiv ovdje predlagateljice radi isplate navedenog iznosa.

 

              Nastavno utvrđuje da se nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju nasljedno pravni zahtjevi nasljednika rješavaju u okviru odredaba članaka 234-237. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15, u nastavku teksta: ZN), te da stranke temeljem odredbe članka 237. stavak 1. ZN-a mogu nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju u rokovima i zbog razloga zbog kojih se može zahtijevati ponavljanje parničnog postupka pokrenuti parnicu i u njoj ostvarivati svoja prava, pa da je predlagateljici nakon donošenja Rješenja bio na raspolaganju izvanredni pravni lijek kojeg ista nije podnijela sudu.

 

              Slijedom navedenog, a pozivom i na odredbu članka 237. stavak 2. ZN-a, odlučuje kao u točki I. izreke pobijanog rješenja.

 

              Nadalje utvrđuje da je predlagateljica podnijela i zahtjev radi izmjene predmetnog Rješenja, kojeg temelji na tvrdnjama da je došlo do propusta u izradi te odluke, jer da je u Rješenju kao ostavinska masa pokojnog ostavitelja navedena imovina koja nije u zemljišnim knjigama upisana na njegovo ime, odnosno da račun naveden u Rješenju ne pripada pokojnom I. V..

 

              U vezi toga utvrđuje da nekretnine koje su u Rješenju naznačene kao ostavinska imovina pokojnog ostavitelja predstavljaju njegovo izvanknjižno vlasništvo, a da je uobičajeno da se kao dio ostavinske mase navodi takva imovina.

 

              Nadalje utvrđuje da predlagateljica u prijedlogu nije navela koji od šest računa navedenih u Rješenju nije u vlasništvu pokojnog ostavitelja, a da je u slučaju da je došlo do pogreške u navođenju broja tih računa, u svako doba mogla podnijeti sudu odnosno javnom bilježniku prijedlog za ispravak Rješenja, u skladu s odredbom članka 342. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 175. stavak 2. ZN-a.

 

              Iz navedenih razloga odlučuje na način kako je opisano u točki II. izreke pobijanog rješenja.

 

              Prilikom donošenja pobijanog rješenja nije počinjena neka od bitnih povreda odredaba izvanparničnog postupka na koje ovaj sud u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, u vezi s odredbom paragrafa 21. stavak 1. ZIP-a, pazi po službenoj dužnosti, pa dakle niti ona propisana odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer navedena odluka nema postupovnih nedostataka na koje ukazuje predlagateljica, te se u svemu može ispitati.

 

              Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su predlagateljica M. V. i V. V. kao sunasljednice pokojnog ostavitelja I. V. sudjelovale u ostavinskom postupku koji se nakon smrti te osobe vodio u predmetu javnog bilježnika M. M. poslovni broj UPP-OS-67/08, u kojem postupku je doneseno gornje pravomoćno Rješenje, pri čemu predlagateljica u predmetnom prijedlogu za ukidanje potvrde (klauzule) pravomoćnosti te odluke, a niti tijekom postupka, nije tvrdila da navedeno Rješenje nije moglo postati pravomoćno, odnosno da za stjecanje tog svojstva nisu bile ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 349. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 381. tog Zakona, a sve u vezi s odredbom članka 175. stavak 2. ZN-a.

 

Pri tome za formalnu pravomoćnost te odluke nije od značaja da li činjenice koje su utvrđene u navedenom ostavinskom postupku (ne) daju osnov za donošenje Rješenja, odnosno da li su u istome kao dio ostavinske imovine navedene nekretnine koje nisu bile u vlasništvu ostavitelja, kao i novčana sredstva na računima koji nisu pripadali istome, niti je u tom smislu od značaja da u Rješenju ne bi bilo navedeno da iznos od 1.800.000,00 kuna predstavlja ostavinsku masu pokojnog ostavitelja, niti na kojem računu se ta sredstva nalaze, a na kojim činjenicama se isključivo temelji prijedlog za ukidanje potvrde pravomoćnosti Rješenja, jer je takve tvrdnje predlagateljica mogla i trebala isticati u prigovoru protiv Rješenja, a eventualna pravna neukost iste ne predstavlja opravdani razlog za nepodnošenje takvog prigovora.

 

S obzirom na navedeno, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da su za izdavanje klauzule pravomoćnosti na Rješenju bile ispunjene propisane pretpostavke.

 

Pravilno je sud prvog stupnja odbio i prijedlog predlagateljice opisan u točki II. izreke pobijanog rješenja, ali ne iz razloga na kojima se temelji ta odluka.

 

              Naime, budući da navedeno Rješenje predstavlja pravomoćnu odluku čija utvrđenja se mogu osporavati jedino u situacijama propisanima odredbom članka 232. ZN-a, te u slučaju propisanom odredbom članka 237. ZN-a, to već iz tog razloga nije bilo mjesta udovoljenju potonjem prijedlogu, pa u tom smislu nije od značaja da li je u predmetnom Rješenju kao ostavinska masa pokojnog I. V. navedena imovina koja (ne)pripada istome, niti da li istome pripadaju računi na kojima se nalaze novčana sredstva koja su kao predmet njegove ostavinske imovine naznačena u Rješenju, odnosno da li je eventualno pogrešan i neki drugi sadržaj te odluke.

 

              Slijedom navedenog, valjalo je žalbu predlagateljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje, u skladu s odredbom članka 380. točka 2. ZPP-a, u vezi s odredbom paragrafa 21. stavak 1. ZIP-a.

 

              U skladu s odredbom paragrafa 20. stavak 1. ZIP-a odlučeno je kao u točki II izreke ovog rješenja.

 

U Rijeci, dana 6. ožujka 2017. godine.