Broj: Gž-118/14

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Tante kao predsjednice vijeća, Ante Milovca kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Blanke Pervan kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I.Š. pok. A. iz T., OIB: …., zastupane po punomoćnici L.R., odvjetnici u B., protiv tuženika: 1) M.T.P. pok. A. iz T., 2) A.P. pok. S. iz Z., 3) R.Š. iz T., 4) V.K. iz T., 5) P.P. iz Č.,  6) Z.S. iz B., 7) A.P. iz T., 8) LJ.P. M. iz I., 9) A.P. iz R. i 10) R.P. iz K., tuženika pod 1), 4) i 7) zastupanih po punomoćnici V.P. odvjetnici u Z., radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, poslovni broj P-355/09 od 20. rujna 2013., u sjednici održanoj 14. ožujka 2017.,

r i j e š i o   j e

1.Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, poslovni broj P-355/09 od 20. rujna 2013. u točki I. izreke i odbacuje tužba.

              2. Odbija se žalba tužiteljice I.Š. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, poslovni broj P-355/09 od 20. rujna 2013. u točki II. izreke.

Obrazloženje

Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se prema tuženicima ove tužbe da je tužiteljica darovanjem od svog pok. oca A.P. pok. Š. koje darovanje je izvršeno 1975. godine i gradnjom kao savjesni graditelj stekla valjan pravni osnov za upis svog prava vlasništva, a nakon izvršene parcelacije na čest.zem. 104/6, ukupne površine 1563 m2, od čega je kuća površine 168 m2, dvorište površine 500 m2 i oranica površine 895 m2 k.o. T., a u novoj izmjeri to je k.čest. 1933 k.o. T. i ½ dijela čest.zem. 104/7 površine 558 m2, a u novoj izmjeri to je ½ dijela k.čest. 1932/3 k.o. T. (a koje parcele su nastale cijepanjem od čest.zem. 104/2 i 104/3 k.o. T.) što su tuženi kao nasljednici upisanih pokojnih suvlasnika dužni priznati i slijedom toga izdati tužiteljici valjanu zemljišnoknjižnu ispravu za upis njenog prava vlasništva i suvlasništva uz istodobno brisanje suvlasničke zajednice  prednika tuženika u roku od 15 dana jer će nakon proteka ovog roka, temeljem ove presude tužiteljica upisati svoje pravo vlasništva i suvlasništva."

    II. Nalaže se tužiteljici da tuženicima ad 1. M.T.P., ad 4.V.K. i ad 7. A.P. naknadi parnični trošak u iznosu od 11.375,00 kn,  u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

Tužiteljica je protiv presude podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, navodeći, u bitnom, da je prvostupanjska sud propustio cijeniti dokaze sukladno čl. 8. ZPP, presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka je nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima i u joj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama a navedeni razlozi su proturječni sa sadržajem isprava i zapisnika u iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika čime je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a prvostupanjski sud da je odbio provesti predložene dokaze navedene u podnesku od 24. rujna 2012. godine. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno odbio tužbeni zahtjev pozivajući se na pravomoćno rješenje O-43/82 i da je trebao prekinuti ovaj postupak do okončanja postupka u predmetu P-1250/09 u kojem je ona podnijela tužbu glavnog miješanja  pa kako je darovanjem od svog oca stekla sporne nekretnine predlaže da ovaj sud uvaži žalbu, preinači prvostupanjsku presudu i usvoji tužbeni zahtjev a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

U odgovoru na žalbu tuženici pod 1), 4) i 7) su naveli da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede na koje ukazuje tužiteljica u žalbi niti navodi u čemu bi se sastojale te bitne povrede a ishod postupka u predmetu P-1250/09 neodlučan je u ovom postupku zbog čega ga nije trebalo, protivno navodima tužiteljice, prekinuti. Zaključno navode kako nije sporno da je prednik stranaka umro 1980. godine a sporne nekretnine su bile dio ostavinske imovine kako proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju u kom ostavinskom postupku je sudjelovala i tužiteljica, pa to rješenje sukladno čl. 232. Zakona o nasljeđivanju vezuje i tužiteljicu kao i ostale nasljednike. Predlažu da žalba tužiteljice bude odbijena.

Neosnovan je žalbeni razlog bitne povrede iz čl. 354. st. 2. oč. 11, Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,02/07, 84/08,123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13 - dalje ZPP) jer prvostupanjska presuda nema nedostatke koje tužiteljica ističe u žalbi niti navodi u čemu bi se sastojala ta bitna povreda. Nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP jer je prvostupanjski sud cijenio provedene dokaze sukladno navedenoj odredbi, i na koncu, nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 212. ZPP jer je tužiteljica u predmetu Općinskog suda u Zadru broj P-1250/09 podnijela tužbu glavnog miješanja koju je, kako proizlazi iz zapisnika (l.s. 60) povukla te se prijavila kao umješač na strani tuženika. Kako nisu počinjene ni bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 13. i 14. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovan.

Tužiteljica temelji tužbeni zahtjev na tvrdnji da je usmenim ugovorom o darovanju 1975. godine od svog oca A.P., prednika stranaka, stekla pravo vlasništva spornih nekretnina.

Međutim, nije sporno, a to proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju O-43/82 od 5. svibnja 1981. godine  da su i sporne nekretnine bile dio ostavinske imovine prednika stranaka pok. A.P. pok. Š., a u ostavinskom postupku je sudjelovala i tužiteljica koja se prihvatila nasljedstva i ranije navedenim rješenjem o nasljeđivanju utvrđena je suvlasnicom, zajedno sa tuženicima i spornih nekretnina u tamo navedenom suvlasničkom dijelu, slijedom čega je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Prema odredbi čl. 232. st. 1. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15), smatra se da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno što je u sastavu ostavine, tko je ostaviteljev nasljednik, koliki mu nasljedni dio pripada, je li mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako, te postoje li kakva prava na zapise i koja. Sukladno st. 2. istog članka, što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju može pobijati jedino onaj koji nije vezan pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju, dok je odredbom st. 5. istog članka propisano da su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju vezane osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi ili su na nju bile uredno osobno pozvane.

Polazeći od ranije navedenih nespornih činjenica prvostupanjski sud je, odlučujući o tužbenom zahtjevu o kojem je već ranije pravomoćno presuđeno, počinio apsolutno bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP na koju povredu ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP jer je bio u obavezi odbaciti tužbu temeljem čl. 288. st. 2. ZPP budući je presuđena stvar procesna zapreka za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva, pa je ovaj sud ukinuo prvostupanjsku presudu i odbacio tužbu temeljem čl. 369. st. 2. ZPP, dok je odbio žalbu tužiteljice protiv odluke o trošku pod toč. II. izreke prvostupanjske presude temeljem čl. 380. st. 2. ZPP koja odluka se temeljem čl. 129. st. 5. ZPP smatra rješenjem.

Zadar, 14. ožujka 2017. godine