Broj: Povrv-228/2014

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Općinski sud u Požegi, po sucu Verici Matajčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja C.o. d.d. Z., OIB …, zastupanog po T. P., odvjetnici u Z., protiv tužene Ž. K. F. iz S.B., OIB …, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave 8. ožujka 2017. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja I.B., odvjetnika iz P., a u nenazočnosti uredno pozvane tužene, 27. ožujka 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nike Bagarića iz Požege, broj Ovrv-549/14 od 09. lipnja 2014. održava se na snazi i to u dijelu u kojem se nalaže tuženoj Ž. K. F. iz S.B., OIB …, isplatiti iznos od 3.946,17 kuna  na ime glavnice zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počev od 30. kolovoza 2016. pa do isplate kao i da naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.138,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počev od  dana donošenja rješenja o ovrsi tj. od 9. lipnja 2014. pa do isplate, dok se u preostalom dijelu ukida.

 

II.              Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od  2.543,75   kuna u roku od 8 dana.

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je kao ovrhovoditelj protiv tuženika kao ovršenika podnio ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave radi ovrhe pljenidbom novčanih sredstava tužene po svim računima i oročenim sredstvima u svim bankama te prijenosom zaplijenjenih novčanih sredstava na račun ovrhovoditelja, a radi naplate iznosa od 5.634,33 kune.

 

              Povodom pravodobno uloženog prigovora tužene kao ovršenika rješenje o ovrsi je stavljeno van snage te je postupak nastavljen u parnici.

 

              U svome prigovoru tužena navodi da je ona na ime preostalog duga koji je ostao iza pok. K. K. isplatila tužitelju polovicu dugovanog iznosa tj. 9.724,60 kuna te da je taj isti iznos trebala uplatiti i njezina sestra, ali da je ona 29. kolovoza 2013. uplatila samo 4.000,00 kuna, pa da je, dakle, ovaj preostali dug od 5.634,33 kune dužna uplatiti njezina sestra. Predložila je stoga tužitelju da svoja potraživanja usmjeri prema stvarnom dužniku preostalog duga i to njezinoj sestri, a koja je, kao i ona, naslijedila njihovu pok. majku K. K.. 

 

Tijekom postupka tužitelj je snizio svoje potraživanje navodeći da je 29. kolovoza 2016. na ime predmetnog potraživanja uplaćen iznos od 3.506,75 kuna, a kojim iznosom su podmirene zakonske zatezne kamate na glavnicu te dio glavnice.

 

U dokaznom postupku izvršen je uvid u  izvod iz poslovnih knjiga tužitelja, u rješenje o nasljeđivanju broj O-991/2012, u ugovor o osiguranju potraživanja broj 53-141022110-008574 od 19.10.2009., u ugovor o nenamjenskom kreditu od 22. ožujka 2010., u odštetni zahtjev o nenamjenskom kreditu, u izvadak po transakcijskom računu P. Z., u izjavu o ustupu prava o ispravi od 29. srpnja 2013., u obavijest tuženiku, u upozorenje nasljednicima pred utuženje, u obavijest o otkazu ugovora o kreditu s povratnicom, u plan potplate, u karticu kredita po kontima – izvadak prometa S. b. d.d., i druga kreditna dokumentacija, od strane lista 60-10 do 66-13 spisa, u tabelu, u dopis punomoćnika tužitelja od 14. siječnja 2015., u stanje duga na dan 29. kolovoza 2016.

 

              U postupku nije sporno da je iza pok. prednice tužene pok. K. K. ostao dug na ime neplaćenog kredita te tužena ne osporava niti visinu potraživanja, a ostalo je sporno da li je tužena, kao jedna od nasljednica pok. K. K., je dužna platiti utuženi iznos, ili je svojom uplatom, a kako navodi u prigovoru, namirila svoj dug kao nasljednik iza pok. majke K.K., obzirom da je ista nasljednica zajedno s njezinom sestrom u ½ dijela, pa da je dakle, isplatom polovice dužnog iznosa koji je ostao na ime neplaćenog kredita iza pok. K.K. i namirila dug u odnosu na tužitelja.

 

              Prigovor tužene nije osnovan.

 

              Naime, iz uvida u spisu priloženo rješenje o nasljeđivanju broj O-991/2012 od 20. studenoga 2012. proizlazi da su pok. K. K. naslijedile njezine kćerke i to tužena Ž.K.F. i G. P., svaka u ½ dijela.

 

              Prema odredbi čl. 139. Zakona o nasljeđivanju nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove, a kada ima više nasljednika, oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove i to svaki do visine vrijednosti svoga nasljednog dijela i to bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva.

 

              Dakle, kada je tužba za naplatu dugovanja ostavitelja, u ovom slučaju pok. K. K., podnesena protiv jednog od nasljednika, ovdje tužene, njezin prigovor da nije jedini nasljednik nije odlučan u ovoj pravnoj stvari, budući da, dakle, a prema citiranom članku Zakona o nasljeđivanju, nasljednici odgovaraju solidarno za dugove ostavitelja, ali do visine naslijeđenog dijela. Tužena u svome prigovoru ne ističe da je predmetni dug veći od vrijednosti naslijeđenog dijela, a iz samog rješenja o nasljeđivanju, imajući u vidu ostavinsku imovinu, razvidno je da, dakle, predmetno potraživanje ne prelazi visinu vrijednosti naslijeđenog dijela.

 

              Tužena ne osporava visinu duga, a sud smatra točnim spisu priložen obračun tužitelja.

 

              Isto tako, tužena ne prigovara aktivnoj legitimaciji tužitelja, a koja proizlazi iz ugovora o osiguranju potraživanja zaključenog između tužitelja kao osiguratelja te S. b. d.d. kao osiguranika, zaključenog 19. listopada 2009.

 

Obzirom da je tužitelj izvršio isplatu na ime osigurnine, a osiguranik tužitelja S. b. d.d. izjavom o ustupu prava sva potraživanja iz predmetnog ugovora o kreditu ustupila tužitelju, tužitelj je aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

 

Obzirom na navedeno odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U odnosu na trošak ovršnog postupka, osnovan je trošak za sastav ovršnog prijedloga po punomoćniku tužitelja u visini od 750,00 kuna te je osnovana nagrada javnog bilježnika i to u visini od 160,00 kuna, dok ostala potraživanja kao što su troškovi dostave i potvrda ovršnosti sud ne priznaje jer rješenje o ovrsi i nije postalo ovršno, a troškovi dostave nisu navedeni u čemu se sastoje i koliko pojedinačno iznose. Dodatno PDV-e iznosi 228,00 kuna, pa su stoga osnovani troškovi ovršnog postupka do visine od 1.138,00 kuna.

 

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91., 91/92.,58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka US RH, 84/08., 96/08. – Odluka US RH, 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. – dalje ZPP), a odnosi se na trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku te trošak sudske pristojbe na presudu u ukupnom iznosu od 2.543,75 kuna, a prema priloženom troškovniku koji je u cijelosti osnovan po svim stavkama. Naime, osnovana je nagrada za sastav podneska od 31. kolovoza 2016., obzirom da se istim očituje na prigovor, zatim, osnovana je nagrada za pet ročišta u visini od 25 % od pune nagrade ili po 125,00 kuna, obzirom da su ta ročišta odgođena, osnovana je puna nagrada za zastupanje tužitelja po punomoćniku na raspravi od 8. ožujka 2017. 500,00 kuna, te nagrada za objavu presude od 250,00 kuna. PDV-e iznosi dodatnih 468,75 kuna te pristojba na presudu 200,00 kuna.

 

Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

 

U Požegi  27. ožujka 2017.