Broj: Gž Ovr-1002/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci po sucu Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Z. b, d. d., Z., OIB …, zastupane po punomoćniku J. M., odvjetniku iz O. društva  M. & L. iz Z., protiv ovršenika Grada R., R., kao pravnog sljednika A. A., zastupan po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda V. K., E. B., M. H. M., I. R., B. P., S. P. i N. K., radi isplate, odlučujući o žalbi ovršenik izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-5394/2013 od 26. veljače 2014. godine, dana 25. travnja 2017. godine,

 

r i j e š i o   j e

 

1.   Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika i   p o t v r đ u j e    rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-5394/2013 od 26. veljače 2014. godine u dijelu u kojem je određena ovrha na nekretnini ovršenika iz podnesenih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 50. t. 5. OZ-a.

 

2. Radi odlučivanja o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-5394/2013 od 26. veljače 2014. godine u dijelu u kojem je određena ovrha na nekretnini iz podnesenih razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a predmet se vrača tom sudu kao nadležnom za odlučivanje po toj žalbi sukladno odredbi čl. 52. OZ-a.

 

3. Djelomičnim uvaženjem žalbe ovršenika    p r e i n a č u j e   s e    rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-5394/2013 od 26. veljače 2014. godine u dijelu u kojem je određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika na način da se prijedlog za ovrhu u tom dijelu odbija kao neosnovan i ukidaju se sve provedene ovršne radnje.

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem suda prvog stupnja temeljem ovršne isprave ugovora o namjenskom kreditu od 9. rujna 2005. godine solemniziranog kod javnog bilježnika M. B. pod brojem OU-626/2005 radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja prema ovršeniku u iznosu od 103.367,61 EUR u kunskoj protuvrijednosti sa zakonskom zateznom kamatom po stopi i s tijekom na svaki pojedini iznos kako je pobliže navedeno u izreci tog rješenja, određena je ovrha na nekretnini ovršenika i na novčanim sredstvima ovršenika sve na način poliže naveden u izreci tog rješenja.

 

              Protiv tog rješenja žali se ovršenik zbog žalbenih razloga navedenih u čl. 50. st. 1. t. 6., 7., 8., 9. i 10. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16; dalje OZ).

 

              Ovršenik ističe da je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena, odnosno ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave. Navodi da je ovrha u točki b rješenja određena na novčanim sredstvima ovršenika odnosno sada Grada R. iako za to nema zakonske osnove jer Grad R. kao ovršenik za dugove pokojnika to jest sada prednika ovršenika ne odgovara cijelom svojom imovinom. Navedeno da proizlazi iz odredbe čl. 139. st. 6. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 31/15; dalje ZN) a kojom je propisano da predmet ovrhe radi ostvarenja ili osiguranja tražbine ostaviteljevih vjerovnika prema općini, odnosno gradu na kojeg je prešla ošasna imovina mogu biti samo stvari i prava koji su sastavni dio te imovine. Ovršenik drži da ovrhovoditelj ima pravo namiriti od ovršenika međutim samo jedino iz imovine koju je naslijedio kao ošasnu imovinu od pokojnog A. A. ali nikako iz cjelokupne imovine ovršenika. Stoga je pobijano rješenje u dijelu kojem se ovlašćuje ovrhovoditelja da se namiri iz bilo koje imovine ovršenika a ne samo one naslijeđene i protuzakonit. Ovršenik navodi da temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pokojnog A. A. naslijedio osim nekretnine koja je predmet ove ovrhe i novčana sredstva na tekućem računu kod R. b. broj, eventualni novčani iznos račun R. b. za koje je izdana M. C. broj  te novčanom iznosu na računu kod C. broj  međutim na niti jednom od navedenih računa nije bilo novaca, dapače, svi računi su u minusu. Nadalje vezano za ovrhu na nekretnini ovršenik navodi da je budući isti samo pravni sljednik pokojnog A. A. da nema nikakvih saznanja koliki iznos duga prema ovrhovoditelju ovršenik isplatio eventualno nakon podnošenja prijedloga za ovrhu do smrti istog pa stoga navodi da je upitno da li je tražbina prestala na temelju činjenice koje su nastale u vrijeme kada ih ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe.

 

              Predlaže pobijano rješenje preinačiti na način da se odbaci ili odbije prijedlog za ovrhu ili podredno rješenje ukine ili eventualno uputi ovršenika na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

 

              Žalba je djelomično osnovana.

 

              Naime, ovrhovoditelj ovrhu predlaže, a sud prvog stupnja donosi rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave Ugovoru o namjenskom kreditu od 9. rujna 2005. godine, solemniziranog kod javnog bilježnika M. B. iz R. pod brojem OU-626/2005 a radi prisilne naplate tražbine u ukupnom iznosu od 103.367,61 EUR u kunskoj protuvrijednosti, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi i s tijekom na svaki pojedini iznos kako je pobliže navedeno u izreci tog rješenja.

 

Osnovano ovršenik u žalbi ističe žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 6. OZ-a.

 

Naime, ovršni prijedlog ovrhovoditelja, kao i rješenje o ovrsi broj Ovr-5394/2013 od 26. veljače 2014. godine temelji se na Ugovoru o nenamjenskom kreditu od 9. rujna 2005. godine, solemniziranog kod javnog bilježnika  M. B. iz R. pod brojem OU-626/2005, koje je doneseno u odnosu na A. A., koji je u međuvremenu umro, a njegova ostavina rješenjem javne bilježnice O. S. O. broj O-232/2014 UPPOS R.- 26/2014 od 5. ožujka 2015 godine kao ošasna imovina je prešla na ovršenika  Grad R.. Prema navedenom rješenju na Grad R. je prešla imovina i to suvlasnički dio ne sastojeći se od zemljišta i zajedničkih dijelova zgrade povezanog s vlasništvom posebnog dijela zgrade sagrađene na k.č. broj 1344, upisanoj u z.k.ul. broj 2848 ( etažno vlasništvo s određenim omjerima ) poduložak 2., kao kuća i dvorište  u S. broj 16/A površine 518 m2, i to 2. etaža: 15/100, 1. posebnih dijelova sagrađenih na k.č.broj 1344, 1. stana broj 1 u prizemlju zgrade koji se sastoji od dnevnog boravka s kuhinjom, dvije sobe, kupaonice i hodnika, ukupne površine 61,75 m2, s pripadajućim spremištem i terasom površine 19,90 m2, sveukupne površine 81,65 m2, što iznosi 15/100 idealnih dijela objekta, a kao poseban dio je upisan u poduložak broj 2 z.k.ul broj 2848 k.o. S., novčani iznos na tekućem računu ostavitelja kod R. d.d. broj, eventualni novčani iznos na tekućem računu R. d.d. za koji je izdana M. C. broj, novčani iznosa na računu ostavitelja kod C. broj.

 

Prema odredbi čl. 139. st. 6. ZN-a propisano je da predmet ovrhe radi ostvarenja ili osiguranja tražbine ostaviteljevih vjerovnika prema općini, odnosno gradu na koje je prešla ošasna imovina mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio ostavine.

 

Imajući u vidu da je ostavina sada pok. A. A. koji je umro u R. temeljem odredbe čl. 127. st. 2. ZN-a rješenjem javne bilježnice O. S.. O. broj O-232/2014 UPPOS R. – 26/14 od 5. ožujka 2015. godine prešla u vlasništvo Grada R., a koju imovinu čine suvlasnički dio ne sastojeći se od zemljišta i zajedničkih dijelova zgrade povezanog s vlasništvom posebnog dijela zgrade sagrađene na k.č. broj 1344, upisanoj u z.k.ul. broj 2848 ( etažno vlasništvo s određenim omjerima ) poduložak 2., kao kuća i dvorište  u S. broj površine 518 m2, i to 2. etaža: 15/100, 1. posebnih dijelova sagrađenih na k.č.broj 1344, 1. stana broj 1 u prizemlju zgrade koji se sastoji od dnevnog boravka s kuhinjom, dvije sobe, kupaonice i hodnika, ukupne površine 61,75 m2, s pripadajućim spremištem i terasom površine 19,90 m2, sveukupne površine 81,65 m2, što iznosi 15/100 idealnih dijela objekta, a kao poseban dio je upisan u poduložak broj 2 z.k.ul broj 2848 k.o. S., novčani iznos na tekućem računu ostavitelja kod R d.d.broj , eventualni novčani iznos na računu ostavitelja kod R. d.d. za koje je izdana M. C. broj i novčanog iznosa na računu ostavitelja kod C. broj, osnovani su navodi ovršenika da predmet ovrhe radi ostvarenja i osiguranja tražbine ostaviteljevih vjerovnika ne mogu biti novčana sredstva ovršenika po svim kunskim i deviznim računima, depozitima i oročenim sredstvima u svim bankama.

 

Dakle bez obzira na odredbu čl. 18 Ugovora o nenamjenskom kreditu prema kojoj su korisnik kredita i založni dužnik dali suglasnost da  kreditor može neposredno temeljem tog ugovora zatražiti protiv njih ovrhu na cjelokupnoj njihovoj imovini , predmet ovrhe mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio ostavine.

 

Iz navedenih razloga valjalo je žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi u dijelu u kojem je određena ovrha na nekretnini, a kako je odlučeno u točki I. izreke ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 380. t. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, dok je istovremeno djelomičnim uvaženjem žalbe ovršenika rješenje suda prvog stupnja preinačeno u dijelu u kojem je određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika, a kako je odlučeno u točki 2. izreke ovog rješenja, pozivom na odredbu iz čl. 380. t. 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a.

 

U vezi pozivanja ovršenika na žalbene razloge propisane odredbom čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a jer ovršenik tvrdi da ovrhovoditelj nema tražbinu prema ovršeniku, odnosno da je tražbina prestala isplatom, navodi se da ovaj sud nije ovlašten odlučivati o toj žalbi već je isključivo u nadležnosti suda prvog stupnja sukladno odredbi čl. 52. u vezi s čl. 50 st. 1. t. 9. OZ-a na način i u okviru njegovih ovlaštenja propisanih odredbom čl. 52. st. 1. do 3. OZ-a. Stoga je valjalo odlučivanje o žalbi ovršenika protiv pobijanog rješenja o ovrsi izjavljenoj iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a ustupiti (vratiti) predmet sudu prvog stupnja na nadležnost u smislu odredbe čl. 52. OZ-a pa je tako odlučeno u točki 2. izreke ovog rješenja.

 

U Rijeci 25. travnja 2017. godine