Broj: Gž-1766/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Lidiji Oštarić Pogarčić, u ostavinskom postupku iza pok.  J. (I.) K. iz S., rješavajući žalbu nasljednice A. S. iz S., zastupana po punomoćnici K.T., odvjetnici iz C., izjavljenu protiv rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna  služba u Crikvenici poslovni broj O-615/2016 od 14. travnja  2016. godine, ispravljenog rješenjem posl. br. O-615/2016-8 od 2. svibnja 2016. godine dana 27. lipnja 2017. godine,

 

r i j e š i o   j e

 

I              Odbija se žalba nasljednice A. S. kao neosnovana i rješenje Općinskog suda  Rijeci,  Stalne službe u Crikvenici poslovni broj O-615/2016 od 14. travnja 2016. godine ispravljeno rješenjem  posl. br. O-615/2016-8 od 02. svibnja 2016. godine  p o t v r đ u j e  u dijelu   kojim je odbijen prijedlog  nasljednice  A.  S. da se iza smrti ostavitelja rasporede  i nekretnine upisane u zk. ul. 404 i 828 k.o. S.

 

II              Uvaženjem žalba nasljednice A.  S. u k i d a  s e   rješenje Općinskog suda u Rijeci,  Stalne službe u Crikvenici poslovni broj O-615/2016 od 14. travnja 2016. godine ispravljeno rješenjem posl. br. O-615/2016-8 od 2. svibnja 2016. godine.

 

Obrazloženje

 

Citiranim rješenjem  donesenim iza smrti pok. J. (I.) K. iz  S. u toč. I. izreke utvrđeno je da se njegova imovina sastoji od nekretnina upisanih u  zk. ulošcima pobliže navedenim u izreci rješenja i  u suvlasničkom dijelu kako je to navedenom za pojedine nekretnine, dok  kao ostavinska imovina nisu utvrđene   nekretnine upisane u zk. ul.  404 i 828. k.o. S. kako je navedeno u obrazloženju ali propušteno navesti u izreci rješenja. Točkom II.  raspoređena je navedena imovina na njegove nasljednike i to tako da sinovima ostavitelja B. K. i S.K., te kćerki A. S. pripada svakom 4/16 dijela, a nevjesti K. K. te unucima  M.K., J.  K. i S.S. (K.) svakom 1/16 dijela. Točkom III. izreke odlučeno je da će zemljišnoknjižni odjel  izvršiti uknjižbu prava vlasništva na tim nekretninama sukladno navedenim  omjerima.

 

Protiv tog rješenja žali se nasljednica A. S. pozivajući se sadržajno na   sve žalbene razloge  iz čl. 353. st. 1.  i čl. 381. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14; dalje ZPP) u svezi s odredbom čl. 175. st. 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ br. 48/03, 81/03, 163/03, 35/05; dalje ZN) . Smatra da je pobijano rješenje nezakonito već iz razloga što se sud prvog stupnja pozvao na to da bi se radilo o naknadno pronađenoj imovini iza smrti ostavitelja, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi, jer nikada iza njegove smrti nije bilo doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju.

 

Nadalje, da je pogrešan stav suda prvog stupnja pored utvrđenja da  su nekretnine iz zk. ul. 404 i 828 k.o. S. upisane kao  suvlasništvo ostavitelja, ne predstavljaju njegovu ostavinsku imovinu. Pri tome da se poziva na rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-331/52 doneseno u ostavinskom postupku iza  smrti prednika ostavitelja pok. B. K. jer da se radilo o  upisu "uz stegovnu povjerbenu zamjenu nakon njegove smrti u korist njegovog sina  K.B.",  jednog od zakonskih nasljednika u ovom ostavinskom postupku. Međutim,  da se sud prvog stupnja ne poziva na bilo koju zakonsku odredbu kako bi se mogla ispitati pravilnost primjene materijalnog prava u donošenju tog rješenja, a da uz to nije niti jasno od kojeg bi utjecaja bilo utvrđenje da se za predmetne nekretnine vodi i zemljišnoknjižni postupak, upućujući time sadržajno na počinjenu apsolutno bitnu procesnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

Navodi  kako je tijekom postupka ukazivala na praksu  Vrhovnog suda RH jer  da je povjerbena zamjena mogla ostati na snazi samo ako je bila realizirana prije stupanja na snagu Zakona o nasljeđivanju (ne navodeći kojeg),  odnosno ako je nastupio slučaj supstitucije i supstituiranom nasljedniku kao takvom već uređena ostavina, što da se u konkretnom slučaju nije ostvarilo, zbog čega stupanjem na snagu ZN-a u odnosu na ostavitelja ta odredba rješenja o nasljeđivanju iza smrti njegova prednika više nije imala učinka, tako da je on postao neograničeni vlasnik imovine koju je naslijedio iza prednika B. K. (G.). Kako se prema stavu nasljednice povjerbena zamjena ne može realizirati to se ima smatrati kao da niti ne postoji pa ustraje kod  tvrdnji iznesenih tijekom postupka da i nekretnine upisane u zk. ul. 404 i 828 k.o. S. treba  rasporediti temeljem zakona i to na način da njoj pripadne 4/16 dijela.

 

Predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak pred drugog suca.

 

U dopuni žalbe navedena nasljednica u bitnom ističe da je prava volja njihova prednika B.K. (G.) bila da njegova imovina pripadne njenim roditeljima M. i J. K. – ovdje ostavitelju. Isti da su sa tim nekretninama raspolagali na način da su ih rasporedili na sve nasljednike, pa tako i nju, što da proizlazi i iz rješenja o nasljeđivanju donesenom iza smrti pok. M. L. – K.. Sin ostavitelja  B.K. da je još 1958. godine otišao – pobjegao iz ondašnje države tako da  živi u inozemstvu i sada pa  nije sudjelovao u brzi oko  njihova uzdržavanja, zbog čega da su ga "izbacili" iz oporuke.

 

Iznosi i navode koji se odnose na utvrđenje da u ostavinsku imovinu pripada čamac, ali da nije navedeno i vezno mjesto  pa da  od strane lučke uprave ne može biti izdana isprava u svezi s tim. Nadalje,  iznosi i određene navode vezane uz grobno mjesto iza sestre pok. J. K.a kao nositelj prava korištenja tog mjesta da je upisan unuk J. K., pa u bitnom smatra da je i zbog navedenih razloga pobijano rješenje nezakonito.

 

Nasljednici S. K. i J. K. odgovorili su na  žalbu nasljednice smatrajući je neosnovanom. U bitnom navode da  oporukom njihovih prednika toj nasljednici nije ostavljeno ništa od imovine ostavitelja jer da je ona za  života namirena u svom nasljednom dijelu. Predlažu da se žalba odbije kao neosnovana i  rješenje suda prvog stupnja potvrdi. Prema mišljenju ovoga suda, ne radi se o sporu o činjenicama već primjeni prava.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Prijeporno je u fazi ovog  žalbenog postupka da li nekretnine iz zk. ul. 404 i 828 k.o. S. (suvlasnički dio) predstavljaju ostavinsku imovinu ostavitelja te  da li je kao i ostale nekretnine utvrđene u toč. I. izreke rješenja, iste valjalo rasporediti na nasljednike.

 

Sud prvog stupnja utvrđuje da je ostavitelj bio u  braku sa M. .koja je preminula prije njega odnosno  1974. godine, u kojem braku su rođeni sinovi J., B. i .S K. te kćerka A.S..  Sin J.K.preminuo je prije ostavitelja dok su iza njega ostali nasljednici i to supruga K. K. i djeca M. i J.K. te  S.S. (K.). Stoga, imovinu ostavitelja raspoređuje na njegove nasljednike i to na način da djeci ostavitelja  (sinovima i kćerki) pripadne svakom ¼ dijela, a preostala ¼ dijela nasljednicima iza sina J. K. na jednake dijelove.

 

Utvrđuje nadalje, da su se svi nasljednici osim A. S.suglasili da u ostavinsku imovinu iza ostavitelja ne pripadaju nekretnine upisane u zk. ul. 404 i 828 k.o. S.. Suprotne tvrdnje ove nasljednice ne prihvaća osnovanim utvrđujući da je iza smrti pok. B. K. (G.) doneseno pravomoćno rješenje Kotarskog suda u Crikvenici posl. br. O-331/52 od 25. prosinca 1952. godine prema čijem sadržaju su nekretnine iz tih uložaka raspoređene J. i M."uz stegu povjerbene zamjene nakon njegove smrti u korist sina B. K.", pa zaključuje da su iste trebale direktno pripasti u vlasništvo B.K., tako da ne predstavljaju ostavinsku imovinu iza ostavitelja. Stoga pozivom na odredbu čl. 234. ZN-a donosi (dopunsko) rješenje kao što je prethodno izneseno.

 

Iz sadržaja spisa  proizlazi da je za smrti ostavitelja pokrenut ostavinski postupak i priložena oporuka kojom je ostavitelj rasporedio imovinu,  ali je postupak bio prekinut radi  osporavanja pravne valjanosti te oporuke, pa je pravomoćnom presudom suda prvog stupnja posl. br. P-429/08 utvrđeno da je pravno nevaljana oporuka koju je  31. kolovoza 2000. godine sačinio ostavitelj J. K. u bitnom iz razloga što su  kao svjedoci tu oporuku potpisale osobe koje zbog srodstva sa oporučiteljem ulaze u krug osoba koje ne mogu biti svjedocima pismene oporuke pred svjedocima. Stoga je bilo doneseno  rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-5865/15 od 1. prosinca 2015. godine,  kojim je  utvrđena imovina ostavitelja, uz one navedene u pobijanom rješenju i nekretnine upisane u zk. ul. 404 i 828 k.o. S. u odgovarajućem suvlasničkom dijelu te  pokretnine. Sukladno Zakonu i nasljedničkim izjavama nasljednika ta imovina je raspoređena na način kao što je odlučeno i ovim rješenjem Navedeno rješenje o nasljeđivanju ukinuto je rješenjem ovog suda posl. br. Gž-163/2016-2 od 9. veljače 2016. godine,  ali  u odnosu na nekretnine upisane u zk. ul. 404 i 828 k.o. S. i u tom dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovan postupak. Dakle,  iz navedenog proizlazi da je  u odnosu na nekretnine iz ostalih zemljišnoknjižnih uložaka i pokretnine već odlučeno pravomoćnim rješenjem O-5865/15 od 1. prosinca 2015. godine pa nije bilo uvjeta za ponovni raspored te imovine i donošenje rješenja, kako to sud prvog stupnja navodi kao o naknadno pronađenoj imovini. Odlučujući o tom dijelu ostavinske imovine  sud prvog stupnja počinio je apsolutno bitnu procesnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 175. 2. ZN-a pa je  navedeno rješenje valjalo ukinuti, odgovarajućom primjenom odredbe čl. 369. st. 2. ZPP-a.

 

Stoga je u daljnjem  tijeku postupka valjalo odlučiti da li osim nekretnina upisanih u  zk. ulošcima k.o. S. navedenim u tom rješenju,  ostavinsku imovinu čine i nekretnine upisane u zk. ul. 404 i 828 k.o. S..  Sud prvog stupnja očito zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o  sporu o primjeni prava  te  da nekretnine iz tih zemljišnoknjižnih uložaka ne predstavljaju imovinu ostavitelja. Naime,  na  tim nekretninama ostavitelj je upisan kao suvlasnik a neprijeporno je da je upis proveden na  temelju rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-331/52 od 25. prosinca 1952. godine pod posl. br. Z-291/55 donesenom iza smrti B. K. pok.  G. iz S. Tim rješenjem na temelju oporuke pokojnika od 17. veljače 1946. godine imovina je raspoređena  njegovim nećacima J. K. I. – ostavitelju iz  predmetnog ostavinskog postupka i njegovoj supruzi M. K. "sa stegom povjerbene zamjene nakon njihove smrti na korist njihova sina B. K., ako bude zaslužio i bude vrijedan da mu ovo pripadne".

 

Dakle, u konkretnom slučaju radilo se o  povjerbenoj zamjeni a to je slučaj kada ostavitelj dvije osobe  (ili više njih) sukcesivno poziva na nasljedstvo, tako da jedan od njih treba postati nasljednikom u času njegove smrti a druga u kasnijem trenutku,  ali nakon prestanka prava osobe koja je prva postala nasljednik. U smislu pravnog pravila paragrafa 608 OGZ-a Osoba koja prva dobiva nasljedstvo  je fiducijar, a ona koja postaje nasljednikom nakon toga  naziva se fideikomisar (naknadni, potonji  nasljednik). Zabrana fideikomisarne supstitucije odnosila se je na smrt fiducijara jer je ista predstavljala jedan oblik postavljanja nasljednika (legetara) pod uvjetom ili s rokom, tako da je fiducijar bio nasljednik ali pod rezolutnim uvjetom ili sa rokom, a fideikomisar pod suspenzivnim uvjetom ili s početnim rokom.

Naime, odredba čl. 243. st. 4. Zakona o nasljeđivanju  (Sl. FNRJ br. 20/55) prema kojem se smatra da ne postoji fideikomisarna supstitucija učinjena u oporuci prije stupanja na snagu ovog Zakona, na što se  sadržajno poziva  žalba, ne dolazi do primjene ako je do dana objavljivanja ZN-a u ostavinskom postupku iza oporučitelja fideikomisarna supstitucija pravomoćno priznata,  što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem posl. br. O-331/52.

 

U takvom slučaju u zemljišnoj knjizi  kao vlasnik nije se mogla označiti osoba kojoj bi vlasništvo trebalo pripasti u budućnosti, nego osobe kojima je  vlasništvo tada pripalo, u konkretnom slučaju ostavitelju i njegovoj supruzi M., ali uz  upis ograničenja njegovog prava vlasništva zbog  uvjeta u korist uvjetno postavljenog nasljednika. Stoga je u smislu pravnog pravila paragrafa  613 i 707. OGZ-a  fiducijaru pripadalo ograničeno pravo vlasništva, s pravima i obvezama uživaoca a u konkretnom slučaju prema sadržaju rješenja posl. br. Z-291/55 (O-331/52) od  10. rujna  1955. godine (list  91 spisa) upravo je određen takav upis u zemljišnim knjigama na imovini B. K. pok. G. za korist ostavitelja i njegove  supruge M. svakog u ½ dijela ali uz stegu povjerbene zamjene nakon njihove smrti za korist njihova sina B. K.. Takva uknjižba unesena je u vlasnički list i predstavlja uknjižbu ograničenja vlasničkih prava prethodnog nasljednika koja je slična zabilježbi ograničenja tako da je posljedica  takve  uknjižbe bila da knjižna prava koja je treća osoba stekla poslije tog ograničenja, nisu mogla biti na štetu prava uvjetno postavljenog  nasljednika (fideikomisara). Ispunjenjem uvjeta uvjetni nasljednik postaje  u momentu nastanka uvjeta nasljednikom po samom zakonu.

 

Suspenzivni  uvjet u konkretnom slučaju odnosio se na to da nasljednik B. K. J. naslijedi te nekretnine "ako bude zaslužan i vrijedan da mu ovo pripadne", a ne proizlazi niti se to tijekom postupka i u žalbi navodi da iz bilo kojih razloga isti ne bi bio zaslužan odnosno dostojan za nasljeđivanje. Konačno, iz sadržaja povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za  navedene zemljišnoknjižne uloške proizlazi da je  u  odnosu na suvlasnički dio  pok. B. K.  . na tim nekretninama i temeljem citiranog rješenja o nasljeđivanju donesenog iza njegove smrti upravo i proveden takav upis – "uz stegu povjerbene zamjene nakon njihove smrti za korist sina B. K.". Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja da predmetne nekretnine ne predstavljaju ostavinsku imovinu ostavitelja J. K. pok. I., pa je prijedlog nasljednice  A.S.da se kao ostavinska imovina utvrde i nekretnine upisane u zk. ul. 404 i 828 k.o. S. valjalo odbiti kao  neosnovan. Kako se prava stranaka u svezi s naljeđivanjem   prosuđuju po zakonu koji se primjenjivao u času  ostvarenja nasljedstva (čl. 253. st. 1. ZN-a) to sukladno citranim pravnim pravilima OGZ-a nisu ispunjeni uvjeti za utvrđenje da te nekretnine  predstavljaju ostavinsku imovinu.

 

Slijedom iznesenog  primjenom odredbe čl. 380. toč. 2.  i čl. 369. st. 2. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 175. st. 2. ZN-a odlučeno je kao u izreci.

 

U Rijeci, dana 27. lipnja 2017. godine.