Broj: Gž-2524/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, u ostavinskom postupku iza pok. M. M. iz L., rješavajući žalbu mldb. I. M. iz P., zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici Z. M. iz P., a ova po punomoćnici T. M., odvjetnici iz S., podnesenu protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj O-1859/2015 od 12. listopada 2016. godine, dana 28. lipnja 2017. godine,

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba mldb. I. M. i p o t v r đ u j e  rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj O-1859/2015 od 12. listopada 2016. godine.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskim rješenjem prekinut je ostavinski postupak iza pok. M. M., te je mldb. I. M. upućen na pokretanje parnice protiv nasljednika ostavitelja M. M., Z. M., D. M. i T. M., radi utvrđenja da je Z. M. opravdano isključen iz nasljeđivanja pok. ostavitelja koje je očitovano u oporuci od 01. ožujka 2011. godine.

 

              Protiv navedenog rješenja žalbu podnosi mldb. I. M. zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku  („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), u svezi sa čl. 175. st. 2. Zakona o nasljeđivanju ( „Narodne novine“ broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15, dalje: ZN), sa prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se na parnicu uputi onaj čije je pravo manje vjerojatno tj. pravo nasljednika Z. M..

 

              Žalbom se poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da su izreka i obrazloženje pobijanog rješenja međusobno proturječni u dijelu u kojem je mldb. I. M. upućen na parnicu budući da je prema izreci upućen na pokretanje parnice radi utvrđenja opravdanosti isključenja nasljednika Z. M. iz nasljeđivanja, dok da iz obrazloženja rješenja proizlazi da je isto doneseno na temelju odredbe čl. 222. st. 2. toč. 2. ZN-a s obzirom na sporne činjenice o kojima ovisi veličina nasljednog dijela, vrijednost nužnog dijela ili uračunavanje u nasljedni dio odnosno izdvajanje iz ostavine ½ dijela imovine s osnove bračne stečevine nasljednice M. M.. Nadalje, osporava pravilnost primjene odredbe čl. 86. st. 3. ZN-a jer da se u konkretnom slučaju, neovisno o razlogu za upućivanje u parnicu, primjenjuje odredba čl. 225. st. 1. ZN-a prema kojoj sud u parnicu upućuje stranku čije je pravo manje vjerojatno, a u ovom slučaju da je s obzirom na u oporuci taksativno navedene razloge isključenja iz nasljeđivanja manje vjerojatno pravo nasljednika Z. M., a ne mldb. I. M..  Također, osporava stav prvostupanjskog suda o upućivanju u parnicu protiv svih nasljednika pok. ostavitelja jer da nasljednici M., D. i T. M. nemaju pravnog interesa za osporavanje prava na nužni dio mldb. I. M. s obzirom da je njihov nasljedni dio u cijelosti poznat i odrediv.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud utvrđuje da su na nasljeđivanje iza pok.ostavitelja pozvani njegovi zakonski nasljednici prvog nasljednog reda M. M., supruga ostavitelja te sinovi T., Z. i D. M. te da je ostavitelj oporukom od 01. ožujka 2011. godine kao svoje nasljednike odredio sinove T. i D., a supruzi dodijelio pravo doživotnog plodouživanja, dok je sina Z. u potpunosti isključio iz nasljedstva i to iz u oporuci navedenih određenih razloga. Nadalje, utvrđuje da je nasljednik Z. M. priznao valjanost i istinitost oporuke te osporio opravdanost isključenja iz nasljedstva i zatražio nužni dio, da su nasljednici M., D. i T. priznali oporuku te učinili nespornim neopravdanost isključenja i pravo nasljednika Z. M. na nužni dio, dok je mldb. I. M., unuk ostavitelja zatražio nužni dio navodeći da postoje razlozi za isključenje Z. M. iz nasljedstva.

 

              Stav je prvostupanjskog suda da mldb. I. M., unuk ostavitelja ima svojstvo stranke u ovom postupku s obzirom da pozivom na odredbu čl. 87. u svezi sa čl. 10. ZN-a u slučaju isključenja Z. M. iz nasljedstva ostvaruje određeno pravo iz ostavine pa pozivom na odredbu čl. 85.-87., u svezi sa čl. 179. i čl. 222. st. 1. i 2. toč. 2. te čl. 225. st. 2., 3., 4. i 5. ZN-a upućuje mldb. I. M. u parnicu i to protiv svih nasljednika cijeneći da su isti pozivom na odredbu čl. 141. st. 1. ZN-a do utvrđenja njihovih nasljednih dijelova zajedničari i kao takvi nužni suparničari.

 

             

              Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud  nije počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u svezi sa čl. 175. st. 2. ZN-a budući da izreka nije proturječna razlozima pobijanog rješenja s obzirom da sud i prema izreci i prema razlozima rješenja mldb. I. M. upućuje na parnicu isključivo radi utvrđenja opravdanosti isključenja nasljednika Z. M. iz nasljedstva, a ne iz nekih drugih spornih činjenica, pa time što se prvostupanjski sud u obrazloženju rješenja pogrešno pozvao na odredbu čl. 222. st.1. i 2. toč. 2. ZN-a umjesto ispravno na odredbu čl.222. st. 1. i st. 2. toč. 3. ZN-a nije počinjena navedena bitna procesna povreda jer je jasno da je odluku donio primjenom odredbe čl. 222. st. 1. i 2. toč. 3. ZN-a.

 

Pazeći po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 1. u svezi sa čl. 175. st,. 2. ZN-a na ostale procesne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4. ,8., 9., 13. i 14. ZPP-a nije utvrđeno da bi u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijanog rješenja bila počinjena neka od tih procesnih povreda.

 

Također, pravilno je prvostupanjski sud, protivno žalbenim navodima, primijenio materijalno pravo prilikom donošenja pobijanog rješenja.

 

              Prema stanju spisa nasljednici pok. ostavitelja M., Z., T. i D. M., priznali su valjanom i istinitom oporuku  ostavitelja  od 01. ožujka 2011. godine, s time da je nasljednik Z. M. osporio opravdanost njegova isključenja iz nasljedstva očitovanog u oporuci i zatražio nužni dio, što su ostali nasljednici učinili nespornim. Istovremeno, mldb. I. M., sin Z. M., zatražio je nužni dio ističući da postoje opravdani razlozi za isključenje nasljednika Z. M. iz nasljedstva. Dakle, između mldb. I. M. te nasljednika pok. ostavitelja nastao je spor o činjenicama o kojima ovisi neko njihovo nasljedno pravo odnosno spor o činjenicama o kojima ovisi opravdanost isključenja nužnog nasljednika Z. M. iz nasljedstva s obzirom na posljednju volju pok. ostavitelja.

             

              Pravilno je prvostupanjski sud  primjenom odredbe čl. 86. st. 3. u svezi sa čl. 222. st. 1. i 2. toč. 3. i čl. 10. ZN-a uputio mldb. I. M. u parnicu radi utvrđenja opravdanosti isključenja nasljednika Z. M. iz nasljedstva, jer između njega i nasljednika pok. ostavitelja postoji spor o opravdanosti isključenja iz nasljedstva očitovanog u oporuci, dakle spor o pravu na nasljeđivanje iz odredbe čl. 222. st. 2. toč. 3. ZN-a, a odredbom čl. 86. st. 3. ZN-a propisano je da u slučaju spora o opravdanosti isključenja iz nasljedstva teret dokaza da je isključenje opravdano leži na onome koji se na isključenje poziva, koja odredba predstavlja izuzetak glede općeg kriterija o upućivanju u parnicu iz odredbe čl. 225. st. 1. ZN-a pa kako se na opravdanost isključenja poziva žalitelj, a ne nasljednik Z. M., to je prvostupanjski sud, protivno žalbenim navodima, pravilno primijenio materijalno upravo kada je upravo mldb. I. M. uputio na parnicu.

 

              Također, pravilno je prvostupanjski sud odlučio kada je žalitelja uputio na parnicu protiv svih nasljednika pok. ostavitelja, jer se radi o nužnim suparničarima, a pored toga, nasljednici M., T. i D. M., protivno žalbenim navodima, osporili su pravo mldb. I. M. na nužni dio (list 69 spisa), odnosno opravdanosti isključenja nasljednika Z. M. iz nasljedstva, dakle i između njih i žalitelja postoji spor o nasljednom pravu. Osim toga, tek od odluke u parnici o utvrđenju opravdanosti isključenja nasljednika Z. M. ovisi da li mldb. I. M. uopće pripada pravo na nužni dio i u kojoj veličini.

 

              Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a, u svezi sa čl. 175. st. 2. ZN-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje, kao u izreci.

 

U Rijeci, 28. lipnja 2017. godine