Broj: Gž-1589/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca F. Z., predsjednice vijeća, I. D., člana vijeća i suca izvjestitelja te Ž. Đ., člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. (K.) B. rođ. R. pok. P. iz V., OIB: ……, koju zastupa punomoćnik A. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika N. R. sina Ž. iz Ž., OIB: ….., koga zastupa punomoćnica M. B. P., odvjetnica u Z., radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2880/14 od 22. travnja 2015., u sjednici održanoj 5. rujna 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Ukida se presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2880/14 od 22. travnja 2014. pod toč. II izreke te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, s tim da će se o troškovima postupka u povodu žalbe tuženika odlučiti u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

              Uvodno označenom presudom suđeno je:

              "Utvrđuje se da je tužiteljica K. (K.) B. rođ. R. pok. P., OIB: ……, iz V., suvlasnik za 1/7 nekretnina u k.o. Ž. i to:

-čest. br. 471/1, čest. br. 471/2, čest. br. 471/11, čest. br. 471/13, čest. br. 468, čest. br. 603 i čest. br. 829,

              što je tuženik dužan priznati i trpiti ispravak zemljišne knjige na način da se uknjiži suvlasništvo za 1/7 dijela na ime i u korist tužiteljice, uz istovremeno brisanje toga udjela s njegova imena, temeljem ove presude, nakon pravomoćnosti."

              Rješenjem suda odlučeno je:

              "I Utvrđuje se da je povučena protutužba.

              II Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od  6.250,00 kn u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

              Protiv citirane presude i rješenja pod toč. II izreke, tuženik je izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga. Smatra da su povrijeđene odredbe čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. te čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, budući da presuda nema razloge o odlučnim činjenicama, kao ni o prigovoru vandobnosti tužbe radi brisanja upisa i o tuženikovom navodu da se ne radi o takvoj tužbi, već o tužbi na utvrđenje. Kada bi se radilo o razlogu koji se navodi kao obrazloženje, postupak preoblikovanja zemljišne knjige bio bi nezakonito vođen, čemu nije tako. Sud je odbio provesti dokaz saslušanjem sutkinje I. L. koja je sačinila izjavu i provela upis u korist tuženika i u nazočnosti svih stranaka i sestre im A. V. Prosudba prvostupanjskog suda se temelji isključivo na pitanju forme sporne izjave, pa je propušteno savjesno i u međusobnoj vezi ocijeniti sve provedene dokaze. Istinitost iskaza saslušanih svjedoka i tuženika, a svi iskazi su suglasni sa zapisnicima iz postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. Ž., nema nikakve veze s formom sporne izjave. Tužiteljičin iskaz je proturječan ostalim dokazima i navodima tužbe, gdje navodi da nije sudjelovala u postupku preoblikovanja zemljišne knjige, a naknadno na ročištu od 10. veljače 2015. da je izjavu potpisala ne čitajući sadržaj i vjerujući da će brat Ž. rasčistiti obiteljsku imovinu, a kasnije da slabo čuje i vidi pa ne bi znala što je potpisala.

              Svi svjedoci su suglasno izjavili da se tužiteljica odrekla svog dijela vlasništva predmetnih nekretnina u korist braće, a prvostupanjski sud im ne vjeruje navodeći da su im iskazi neistiniti, za koji zaključak ne pruža nikakvo obrazloženje. Svjedokinja A. V. je u iskazu potvrdila svoje izjave da se zajedno sa sestrom K. B. odrekla svog nasljednog dijela iza smrti oca i majke te isti prepustila braći Ž., Č. i Đ., odnosno njihovim nasljednicima. Svi svjedoci su neposredni sudionici sastavljanja, potpisivanja i provedbe upisa na temelju izjave od 23. srpnja 2008. i njihovi su iskazi suglasni s izjavom i upisom u zemljišnoj knjizi. Uslijed pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja došlo je i do pogrešne primjene materijalnog prava i to čl. 191. Zakona o zemljišnim knjigama. Predlaže usvojiti žalbu i pobijanu presudu i rješenje preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev i tužiteljicu obvezati na snašanje parničnog troška tuženiku, a podredno presudu i rješenje ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Zahtjeva i trošak za sastav žalbe.

              Na žalbu nije odgovoreno.

              Žalba je osnovana.

              Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), jer je prvostupanjski sud ocijenio izvedene dokaze po slobodnom uvjerenju, pri čemu je uvjerenje o osnovanosti tužbenog zahtjeva opravdao uvjerljivim i logičkim razlozima tako da se može provjeriti ima li takvo uvjerenje činjeničnu i pravnu osnovu.

              Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju također upire žalba tuženika, jer pobijana presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, o kojima ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima i samih tih isprava i zapisnika, tako da se presuda može ispitati.

              Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj žalbeni sud po čl. 365. st. 2. toga Zakona pazi po službenoj dužnosti.

              Stoga žalba tuženika iz tog žalbenog razloga, nije osnovana.             

              Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je suvlasnica za 1/7 dijela čest. br. 471/1, čest. br. 471/2, čest. br. 471/11, čest. br. 471/13, čest. br. 468, čest. br. 603 i čest. br. 829, sve k.o. Ž., što je tuženik dužan priznati i trpiti ispravak zemljišne knjige na način da se uknjiži suvlasništvo za 1/7 dijela na ime i u korist tužiteljice, uz istovremeno brisanje toga udjela s njegova imena.

              Prvostupanjski sud utvrđuje da tužiteljica nije sudjelovala u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. Ž., već je na svim zapisnicima priložena izjava od 23. srpnja 2008., da se tužiteljica ranije prihvatila svog zakonskog nasljednog dijela iza smrti majke J. R., a da izjava od 23. srpnja 2008. nije sačinjena na zapisnik pred sucem ili sudskim savjetnikom pa se ne može prihvatiti kao pravovaljana, da iz provedenog postupka nije razvidno da su tužiteljica, tuženik i ostali nasljednici postigli bilo kakav dogovor vezano za raspodjelu imovine iza smrti njihove majke J. R., a niti je tužiteljica dobila bilo koju nekretninu na ime svog nasljednog dijela, slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev.

              Prema izjavi od 23. srpnja 2008. utvrđuje se da su pristupili K. B. i A. V. te da iste izjavljuju da svoj suvlasnički udio koji su naslijedile iza smrti svoga oca i majke R. P. i J. (J.) ustupaju svojoj braći Ž., Č. i Đ. (odnosno njihovim nasljednicima) te da ne polažu nikakva prava na tu imovinu. Izjavu su potpisale tužiteljica i njezina sestra A. V. te se na njoj nalazi pečat Općinskog suda u Zadru, Ured predsjednika suda.

              Prvostupanjski sud je kod ocjene valjanosti izjave imao u vidu odredbu čl. 130. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13. i 33/15.; dalje ZN), iz koje slijedi da se nasljednik može odreći nasljedstva javno ovjerovljenom izjavom ili izjavom danom na zapisniku kod suda do donošenja prvostupanjske odluke.

              Prema čl. 133. st. 3. ZN odricanje u korist određenog nasljednika ne smatra se odricanjem od nasljedstva, nego izjavom o ustupu svoga nasljednog dijela.

              Odricanje od nasljedstva, odnosno ustup nasljednog dijela su, sukladno odredbi čl. 130. st. 1. i čl. 133. st. 3. ZN, procesnopravne radnje nasljednika koje se vrše u okviru ostavinskog postupka, do donošenja prvostupanjske odluke, a u konkretnome slučaju ostavinski postupak iza smrti majke stranaka J. R. pravomoćno okončan donošenjem rješenja o nasljeđivanju broj O-205/99 od 11. studenoga 2002.

              Dakle, s obzirom da je tužiteljica izjavu dala 23. srpnja 2008., nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju iza majčine smrti, ta izjava ne može biti nasljednička izjava kojom se nasljednica odriče nasljedstva, odnosno ustupa svoj nasljedni dio.

              Zbog pogrešnog pravnog pristupa, budući da prvostupanjski sud pogrešno smatra da predmetna izjava predstavlja nasljedničku izjavu ili pak izjavu o odricanju od nasljednog dijela, koje se mogu dati samo u ostavinskom postupku i za koje se traži stroga forma, činjenično stanje u ovoj pravnoj stvari je ostalo nepotpuno utvrđeno, zbog čega se za sada ne može ispitati ni pravilnost primjene materijalnog prava.

              Stoga je trebalo na temelju čl. 370. i čl. 380. toč. 3. ZPP ukinuti pobijanu presudu i rješenje pod toč. II. izreke (u odluci o parničnim troškovima) te predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

              U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će kompletirati činjenično stanje u sporu stranaka, pravilno tumačeći sadržaj izjave od 23. srpnja 2008., provesti predložene dokaze i o tužbenom zahtjevu, kao i o troškovima postupka, u koje ulazi i trošak povodom žalbe tuženika (čl. 166. st. 3. ZPP), donijeti novu odluku.

              U nepobijanom dijelu pod toč. I. izreke kojim je utvrđeno da je protutužba povučena, prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

             

U Zadru, 5. rujna 2017.