Broj: Gž-809/2015

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice A. S. iz M., OIB:…, zastupana po punomoćniku D. R., odvjetniku iz R., protiv ovršenika D. D. iz K., OIB:…, zastupan po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda A. S., D. M., A. M. i I. G. iz R., radi ovrhe diobom nekretnine, odlučujući o žalbama ovrhovoditeljice, izjavljenim protiv rješenja o namirenju Općinskog suda u Opatiji, poslovni broj Ovr-283/2013 od 19. rujna 2014. godine te protiv rješenja istog suda i poslovnog broja od 05. studenog 2014. godine, dana 28. lipnja 2016. godine,

 

r i j e š i o   j e

 

Uvaženjem žalbi ovrhovoditeljice u k i d a  se rješenje o namirenju Općinskog suda u Opatiji, poslovni broj Ovr-283/2013 od 19. rujna 2014. godine te rješenje (o ispravku) istog suda i poslovnog broja od 05. studenog 2014. godine, pa se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

 

Obrazloženje

 

Rješenjem o namirenju Općinskog suda u Opatiji, poslovni broj Ovr-283/2013 od 19. rujna 2014.g. u točki I izreke je određeno da je ovršenik dužan ovrhovoditeljici naknaditi daljnji ovršni trošak u iznosu 12.500,00 kn a u točki II izreke da je ovrhovoditeljica dužna ovršeniku naknaditi ovršni trošak u iznosu od 37.500,00 kn.

 

Točkom III izreke rješenja se utvrđuje se da se iz kupovnine ostvarene prodajom nekretnina grč. 55/7 kuća od 67 m2, k.č. 884/4 vrt od 410 m2 i k.č. 884/5 vrt, oranica od 270 m2, upisanih u zk. ul. 589 k.o. J., u suvlasništvu ovrhovoditeljice u 3/4 dijela i ovršenika u 1/4 dijela (očitom omaškom se navodi 1/2 dijela), u iznosu od 557.500,00 kn, namiruje:

 

1. potraživanje ovrhovoditeljice na ime troška po rješenju o ovrsi poslovni broj          Ovr-283/13-3 od 16. svibnja 2013.g. koji se odnosi na trošak sastava prijedloga za ovrhu od 2.500,00 kuna uvećano za PDV i sudske pristojbe na prijedlog i rješenje o ovrsi u iznosu od 5.000,00 kn, kao potrebnih troškova provedbe ovrhe, ukupno 8.125,00 kn.

2. potraživanje ovrhovoditeljice na ime daljnjeg ovršnog troška odmjerenog točkom I toga rješenja u iznosu od 12.500,00 kn,

3. potraživanje ovršenika na ime daljnjeg ovršnog troška odmjerenog točkom II toga rješenja u iznosu od 37.500,00 kn,

4.  potraživanje ovrhovoditeljice na ime glavnice u iznosu od 380.625,00 kn,

5.  potraživanje ovršenika na ime glavnice u iznosu od 118.750,00 kn.

 

U točki IV izreke toga rješenja je određeno da je kupac tj. ovrhovoditeljica dužna u roku od 15 dana od dana primitka toga rješenja uplatiti iznos od 16.875,00 kn na ime razlike do punog iznosa kupovnine na točno određeni žiro račun suda uz daljnje određivanje u točki V izreke rješenja da ukoliko ovrhovoditeljica tako ne postupi, sud će staviti izvan snage citirano rješenje o namirenju, rješenje o dosudi i prodaju oglasiti nevažećom.

 

Točkom VI izreke naloženo je računovodstvu suda da nakon uplate ovrhovoditeljice prema točki IV toga rješenja i po pravomoćnosti istog, sa stavke dnevnika broj 5164 ovršeniku izvrši isplatu:

 

-iznosa od  20.625,00 kn ovrhovoditeljici,

-iznosa od 118,750,00 kn ovršeniku na određeni račun kod R. b. d.d. Z..

 

U točki VII izreke je naloženo ovrhovoditeljici da u roku od 15 dana od dana primitka toga rješenja u spis dostavi račun na koji će se izvršiti isplata po točki VI izreke toga rješenja dok se u točki VIII izreke utvrđuje da je ovrha u ovoj pravnoj stvari dovršena.

 

Rješenjem istog suda i poslovnog broja od 05. studenog 2014.g. (rješenje o ispravku)  u točki I izreke ispravlja se citirano rješenje o namirenju, na način da:

 

- u točki VI istoga, umjesto "- iznosa od 20.625,00 kn ovrhovoditelju A. S." ispravno treba stajati "- iznosa od 37.500,00 kn ovršeniku D. D. na račun broj IBAN…kod R.B.d.d. Z."

- te da se točka VII briše, a točka VIII postaje točka VII.

dok je točkom II izreke istoga rješenja o ispravku određeno da ostali dijelovi rješenja o namirenju ostaju neizmijenjeni.

 

Protiv citiranog prvostupanjskog rješenja o namirenju i citiranog rješenja o ispravku rješenja o namirenju, žalbu podnosi ovrhovoditeljica pozivajući se na žalbeni razlog bitne povrede odredaba postupka iz čl. 353. st. 1. toč. 1. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („NN“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14; dalje u tekstu ZPP), koji propis se primjenjuje na temelju odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („NN“ 112/12 ; u nastavku teksta OZ). 

 

Predlaže ukinuti pobijana rješenja i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak podredno preinačiti rješenja sukladno žalbenim navodima uz naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Ovršenik nije odgovorio na žalbe.

 

              Žalbe ovrhovoditeljice su osnovane.

 

Ispitujući pobijana rješenja, a pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a ovaj sud utvrđuje da nije ostvaren niti jedan od žalbenih razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. 

 

Radi se o postupku ovrhe diobom stvari, u ovom slučaju nekretnina, u odnosu na koji postupak su u primjeni posebne odredbe čl. 271. - 275. OZ-a uz daljnju odgovarajuću primjenu odredbi toga Zakona o ovrsi na nekretninama.

 

Ovaj postupak je ovrhovoditeljica pokrenula na temelju pravomoćnog rješenja suda prvog stupnja poslovni broj R1-30/2013 od 18. ožujka 2013.g. kojim je određena civilna dioba naprijed naznačenih nekretnina u suvlasništvu ovrhovoditeljice u 3/4 dijela te ovršenika

u 1/4 dijela i to prodajom nekretnina na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način te podjelom dobivenog iznosa prema suvlasničkim omjerima stranaka.

 

Iz stanja spisa proizlazi da je sukladno pravomoćnom rješenju o ovrsi poslovni broj Ovr-283/2013 od 16. svibnja 2013.g., na drugoj javnoj dražbi ovrhovoditeljica kao jedini kupac kupila predmetne nekretnine za iznos od 557.500,00 kn, prethodno čemu je vrijednost nekretnina određena zaključkom suda u iznosu od 1.114,962,57 kn prema procjeni vještaka sačinjenog u izvansudskom postupku. 

 

Nastavno su prodane nekretnine dosuđene ovrhovoditeljici pravomoćnim rješenjem o dosudi poslovni broj Ovr-283/2013 od 14. svibnja 2014.g. a na održanom ročištu za diobu kupovnine punomoćnici stranaka zahtijevali su naknadu daljnjih troškova postupka koji su nastali nakon donošenja rješenja o ovrsi a odnose se isključivo na zastupanje po punomoćnicima – odvjetnicima na pet održanih ročišta.

 

Odlučujući o zahtjevima stranaka za naknadu troškova sud prvog stupnja utvrđuje da svaka stranka ima pravo na daljnji trošak ovrhe od 25.000,00 kn (zastupanje po punomoćnicima na pet ročišta za svako ročište po 5.000,00 kn), odnosno da troškovi provedene ovrhe ukupno iznose 50.000,00 kn. Daljnjom primjenom odredbe čl. 275. st. 1. OZ-a sukladno prednje iznesenim utvrđenjima, sud smatra da te troškove trebaju snositi svi sudionici srazmjerno vrijednost svojih udjela u zajedničkoj stvari dakle, ovrhovoditeljica da je dužna ovršeniku nadoknaditi 3/4 toga ukupnog iznosa odnosno 37.500,00 kn a ovršenik da je dužan ovrhovoditeljici nadoknaditi 1/4 toga iznosa odnosno 12.5000,00 kn.

 

Uvažavajući prednje sud prvog stupnja primjenom odredbe čl. 125. OZ-a donosi pobijano rješenje o namirenju kojim najprije u točkama I i II izreke odlučuje o naknadi daljnjih troškova ovrhe kako je naprijed izneseno a potom nastavnim točkama izreke odlučuje o redosljedu namirenja i visini pojedinih tražbina koje se namiruju iz dobivene kupovnine, uvažavajući da ovrhovoditeljici pripadaju u cijelosti troškovi određeni pravomoćnim rješenjem o ovrsi u visini od 8.125,00 kn (sastav prijedloga za ovrhu uvećano za PDV-e te sudske pristojbe na ovršni prijedlog i rješenje o ovrsi).

 

Osnovano se žalbom ovrhovoditeljice ukazuje kako je sud prvog stupnja pogrešno postupio kod donošenje rješenja o namirenju kada je pozivom na odredbu čl. 275. st. 1. OZ-a odlučio o snašanju troškova provedbe ovrhe na opisani način a što je nastavno utjecalo na odluku o diobi kupovnine i visinu pojedinih tražbina koje se iz kupovnine namiruju.

 

 

Odredba čl. 275. st. 1 OZ-a propisuje da troškove provedbe ovrhe diobom svari snose svi sudionici razmjerno vrijednosti svojih udjela u zajedničkoj stvari, a stavak 2. istog članka određuje da stranka koja je prouzročila posebne troškove dužna ih je naknaditi onim strankama koje su ih imale.

 

Dakle, radi se o specijalnoj odredbi OZ-a koja propisuje snašanje troškova provedbe ovrhe diobom stvari odnosno civilnom razvrgnuću kao jednom od načina sudskog razvrgnuća suvlasništva prema čl. 50. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („NN" 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; u nastavku teksta: ZV).  

 

Upravo kako se to ukazuje žalbom ovrhovoditeljice i ovaj sud nalazi da pravilnim tumačenjem odredbe čl. 275. st. 1. OZ-a treba zaključiti da se troškovi provedbe ovrhe (kao načina razvrgnuća) odnose na troškove vezane za sam postupak provedbe ovrhe diobom stvari kao što bi bili eventualni troškovi provedenih vještačenja, procjena, izlazaka suda i sudionika na lice mjesta a ne na troškove zastupanja stranaka po punomoćnicima na provedenim ročištima. Podnesenim zahtjevima stranke potražuju isključivo troškove zastupanja po punomoćnicima na ročištima a ne troškove provođenja ovrhe niti sud utvrđuje da bi eventualni troškovi provođenja ovrhe nastali (imajući u vidu da nisu provedeni ni vještačenje niti očevid).

 

Prednji zaključak nema za cilj ograničavanje prava stranke da za zastupanje u postupku angažira kvalificiranog punomoćnika, međutim, tada se ne bi radilo o troškovima provedbe ovrhe već o troškovima o kojima bi se u ovakvom postupku eventualno moglo prosuđivati kroz odredbu čl. 275. st. 2. OZ-a, u slučaju da je jedna stranka drugoj prouzročila posebne troškove svojom krivnjom  (čl. 156. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a) odnosno u slučaju da je jedna stranka drugoj izazvala troškove poduzimanjem i inzistiranjem na poduzimanju radnji koje su se naknadno pokazale suvišnim.   

 

Obzirom da zbog pogrešnog pravnog pristupa, sud prvog stupnja nije pravilno odlučio o snašanju troškova postupka koji su nastali provedbom ovrhe diobom stvari, što je utjecalo na daljnje raspoređivanje dobivene kupovnine i namirivanje pojedinih tražbina stranaka i njihovu visinu, to je valjalo ukinuti pobijano rješenje o namirenju u cijelosti, kako bi sud prvog stupnja ponovno odlučio o diobi kupovnine novim rješenjem  namirenju.

 

Prilikom ponovnog odlučivanja sud prvog stupnja će voditi računa (kao što je to pravilno učinio i prilikom donošenja pobijanog rješenja) da ovrhovoditeljici svakako pripadaju i da se trebaju namiriti iz kupovnine troškovi odmjereni sukladno odredbi čl. 14. OZ-a u iznosu od 8.125,00 kn, budući da je taj iznos troškova određen pravomoćnim rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-283/2013 od 16. svibnja 2013.g., koje je ožalbeno u dijelu odluke o troškovima potvrđeno odlukom ovoga suda poslovni broj Gž-3924/2013 od 23. travnja 2014.g. 

 

U odnosu na pobijano rješenje o ispravku od 05. studenog 2014.g., kojim sud prvog stupnja ispravlja citirano rješenje o namirenju, osnovano se žalbom ovrhovoditeljice ukazuje da se ne radi o odluci kojom se ispravljaju očite pogreške u imenima i brojevima odnosno  očite pogreške u pisanju i računanju, već o odluci kojom se vrše bitne izmijene rješenja o namirenju u pogledu obveznika isplate te visine iznosa, što se prema stavu ovoga suda odnosi na meritorno odlučivanje o osnovanosti pojedinih zahtjeva stranaka. Stoga kako nisu bile ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 342. ZPP-a u vezi s čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a, navedeno pobijano rješenje o ispravku također je valjalo ukinuti.

 

              U nastavku postupka sud prvog stupnja će postupiti sukladno uputi iz ovoga rješenja te će donijeti novu zakonitu odluku o namirenju.

 

              Radi navedenog pozivom na odredbu čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

U Rijeci, 28. lipnja 2016. godine