Broj: Gž Zk-589/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Mihi Mratoviću, u zemljišnoknjižnoj stvari predlagateljice M. D. K. iz Z., ..., OIB: ... i I. L. iz Z., ..., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima M. V.-M. i I. M., odvjetnicima u Z., radi uknjižbe prava plodouživanja, odlučujući o žalbi zainteresirane osobe B. D. iz Z., ..., OIB: ..., zastupanoga po punomoćnici I. M. D. B., odvjetnici u Z., protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 30. svibnja 2017. godine pod poslovnim brojem Z-28705/17, 14. rujna 2017. godine,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba zainteresirane osobe B. D. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 30. svibnja 2017. godine pod poslovnim brojem Z-28705/17.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem odbijen je prigovor zainteresirane osobe B. D. kao neosnovan (protustranka bila V. K., a ne B. D. kako to navodi sud u osporenom rješenju) te je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 14. ožujka 2017. godine pod poslovnim brojem Z-11589/17.

Naime, rješenjem od 14. ožujka 2017. godine na temelju ugovora o osnivanju prava plodouživanja na nekretnini V. K., koja se sastoji od 1/2 dijela čest. zem. ... i čest. zem. ..., upisane u Z.U. ... k.o. G. Z. je dopuštena uknjižba prava plodouživanja u korist predlagateljica.

Protiv prvostupanjskog suda pravovremeno se žali zainteresirana osoba B. D. osporavajući rješenje u cijelosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a koji žalbeni razlog je propisan odredbom članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13, dalje: ZPP), a koja odredba se primjenjuje na temelju odredbe članka 91. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13 – dalje: ZZK) s prijedlogom da se preinači rješenje, te odbije prijedlog za uknjižbu i naloži brisanje provedenog upisa i uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

U žalbi se prije svega ističe kako se nekretnina u suvlasništvu protivnika upisa V. K. nije mogla opteretiti pravom plodouživanja, zbog toga što suglasnost nije dao žalitelj B. D. koji je suvlasnik preostale 1/2 predmetne nekretnine.

Žalba nije osnovana.

Odredbom članka 200. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV) propisano je kako osobne služnosti mogu postojati na cijeloj poslužnoj stvari, a i na idealnom dijelu ako je to moguće s obzirom na sadržaj služnosti i narav predmeta.

Odredbom članka 203. ZV-a unutar Odjeljka II. kao posebnih pravila o pojedinim služnostima iz Glave III. koja propisuje osobne služnosti, sve prema ZV-u je u članku 203. stavak 1. propisano kako je pravo plodouživanja osobna služnost koja svojega nositelja (plodouživatelja) ovlašćuje da se u svakom pogledu služi nečijom stvari (poslužna stvar) u skladu s njezinom namjenom, čuvajući njezino sućanstvo. Pravo plodouživanja inače može postojati na poslužnoj stvari koja je nepotrošna, bilo pokretna ili nepokretna, kao i na više pokretnih stvari zajedno; na potrošnim stvarima moguće je samo nepravo plodouživanje, dok pravo plodouživanja poslužne nekretnine može imati i više osoba, u kojem je slučaju svaka samostalni nositelj svojega dijela prava plodouživanja, osim kad su u takvu odnosu da im pravo plodouživanja ili neki dio toga prava pripada zajednički, a u sumnji se uzima da svakoj pripada jednaki dio prava plodouživanja.

Posebno je odredbom članka 203. stavak 6. ZV-a propisano da kad poslužna nekretnina u vlasništvu više suvlasnika ili zajedničkih vlasnika, svaki od njih mora trpjeti da se ovlaštenik prava plodouživanja koje tereti njihovu nekretninu njome služi na način na koji ga ovlašćuje njegovo pravo.

Stoga, bez obzira na odredbu članka 219. stavak 5. ZV-a, po kojoj odredbi kada je nekretnina u vlasništvu nekolicine suvlasnika ili zajedničkih vlasnika, samo svi oni se suglasno mogu odrediti da se ona optereti služnošću valja tumačiti da odredba članka 219. stavak 5. ZV-a ne može biti specijalna odredba u odnosu na odredbu članka 200. stavak 1. ZV-a u svezi odredbe članka 203. ZV-a.

Kako zemljišnoknjižni sud ne može procjenjivati je li osobna služnost moguća s obzirom na narav predmeta, a bile su ispunjene formalnopravne pretpostavke za upis to je pravilno prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 109. stavak 2. ZZK-a prihvatio prijedlog za upis, te je pravilno prvostupanjski sud odbio prigovor sukladno odredbi članka 123a. stavak 5. ZZK-a.

S obzirom na žalbene navode zainteresirane osobe istoj valja ukazati kako se plodouživanje ne može protezati na cijelu stvar, jer jednostavno plodouživatelji ne mogu imati više prava od suvlasnika koji im je dopustio pravo plodouživanja („nemo plus iuris“).

Ako zainteresirana osoba smatra da nisu bile ostvarene pretpostavke za ustanovljene plodouživanja, ovo rješenje ne sprječava vođenje parnice po spornom pravnom pitanju.

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 128. stavak 3. ZZK-a odbiti žalbu zainteresirane osobe B. D. kao neosnovanu i potvrditi rješenje zemljišnoknjižnog suda.

U Splitu, 14. rujna 2017. godine