Broj: Gž-1856/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić, kao suca izvjestitelja i Lucije Lasić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika (u daljnjem tekstu tužitelj) pod 1. S. D. iz P., …, OIB: …, pod 2. T. D. iz P., …, OIB: … i pod 3. V. D. iz P., …, OIB: …, svi zastupani po punomoćniku M. Š., odvjetniku u S., protiv tužene-protutužiteljice (u daljnjem tekstu tužene) Općine P., OIB: …, zastupana po punomoćniku M. G., odvjetniku u S., radi utvrđenja, stjecanja bez osnove, ispražnjenja, predaje u posjed te izmakle dobiti, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-1140/14 od dana 29. travnja 2015. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 14. rujna 2017. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-1140/14 od dana 29. travnja 2015. godine, u pobijanom odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-1140/14 od dana 29. travnja 2015. godine u pobijanom dijelu pod točkom I., III. i IV. izreke tako da se u tom dijelu sudi:

"Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

" 1. Dužna je Općina P. isprazniti nekretninu označenu kao čest.zgr. …, kuća 605 metara kvadratnih, z.u. … (ex z.u. ..), k.o. P., koja u naravi predstavlja zgradu Općine u P., anagrafske oznake P., …, te je slobodnu od osoba i stvari predati u neposredan posjed S. D., T. D. i V. D., i to sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

2. Dužna je Općina P. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti na jednake dijelove S. D., T. D. i V. D., na ime neosnovanog obogaćenja zbog uporabe i korištenja u svoju korist nekretnine označene kao čest.zgr. …, kuća 605 metara kvadratnih, z.u. … (ex z.u. ..)  k.o. P., u naravi zgrada Općine u P., anagrafske oznake P., …, tlocrtne površine 605 metara kvadratnih, koja se sastoji od dvije etaže (prizemlja i prvog kata), ukupne brutto površine 1.210,00 metara kvadratnih, odnosno ukupno netto korisne površine cca 1.000,00 metara kvadratnih, u razdoblju od 1. travnja 2005. pa do 31. prosinca 2012., ukupnu naknadu u iznosu od 3.371.250,00 kuna odnosno mjesečne iznose od po 36.250,00 kuna sa pripadajućom zakonskom kamatom po stopi od 15% u razdoblju od 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do konačne isplate po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena na svaki pojedinačni mjesečni iznos od prvoga u sljedećem mjesecu za obveze iz prethodnog mjeseca."

III. Svaka stranka snosi svoje troškove.

 

Obrazloženje

 

Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

 

" I. Dužna je Općina P. isprazniti nekretninu označenu kao čest.zgr. …, kuća 605 metara kvadratnih, z.u. … (ex z.u. …), k.o. P., koja u naravi predstavlja zgradu Općine u P., anagrafske oznake P., …, te je slobodnu od osoba i stvari predati u neposredan posjed S. D., T. D. i V. D., i to sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

II. Odbija se tužbeni zahtjev Općine P., a koji glasi:

“Utvrđuje se da je Općina P. vlasnica nekretnine označene kao čest. zgr. …, zk.ul. …, k.o. P., koja u naravi predstavlja zgradu Općine u P., anagrafske oznake P., …, te je ovlaštena temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva sa svim pripadnostima i služnostima na predmetnoj nekretnini uz istovremeni upis brisanja tog prava s imena S. D., T. D. i V. D., a oni su to pravo dužni trpjeti.”

 

III. Dužna je Općina P. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti na jednake dijelove S. D., T. D. i V. D., na ime neosnovanog obogaćenja zbog uporabe i korištenja u svoju korist nekretnine označene kao čest.zgr. …, kuća 605 metara kvadratnih, z.u. … (ex z.u. …)  k.o. P., u naravi zgrada Općine u P., anagrafske oznake P., …, tlocrtne površine 605 metara kvadratnih, koja se sastoji od dvije etaže (prizemlja i prvog kata), ukupne brutto površine 1.210,00 metara kvadratnih, odnosno ukupno netto korisne površine cca 1.000,00 metara kvadratnih, u razdoblju od 1. travnja 2005. pa do 31. prosinca 2012., ukupnu naknadu u iznosu od 3.371.250,00 kuna odnosno mjesečne iznose od po 36.250,00 kuna sa pripadajućom zakonskom kamatom po stopi od 15% u razdoblju od 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do konačne isplate po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena na svaki pojedinačni mjesečni iznos od prvoga u sljedećem mjesecu za obveze iz prethodnog mjeseca.

 

IV. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 692.985,00 kn."

Protiv navedene presude žali se tužena.

Istu pobija u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), uz žalbeni prijedlog da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

Na žalbu tužene odgovorili su tužitelji, u odgovoru su porekli žalbene navode te predložili odbijanje žalbe.

Žalba tužene nije osnovana.

Predmet spora čini zahtjev tužitelja za ispražnjenje te predaju u posjed, slobodnu od osoba i stvari, nekretnine označene kao čest. zgr. …, kuća 605 m² z.u. … (ranije z.u. …) sve k.o. P., koja u naravi predstavlja zgradu Općine u P., anagrafske oznake P., … Nadalje, predmet spora čini i zahtjev tužitelja za isplatu na ime neosnovanog obogaćenja zbog uporabe i korištenja predmetne nekretnine, odnosno zahtjev tužene na utvrđenje da je Općina P. vlasnica predmetne čest. zgr. … z.u. … k.o. P. te zahtjev za uknjižbu prava vlasništva na ovoj nekretnini, uz istovremeni upis brisanja tog prava sa imena tužitelja, a što su oni dužni trpjeti.

U tijeku postupku među strankama nije bilo sporno:

- da su tužitelji u zemljišnim knjigama upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine – čest. zgr. …, zk. ul. … k.o. P., u naravi kuća, ukupne površine 605 m²;

- da je zgrada građena u razdoblju od 1947. do 1949., da su istu gradili mještani Općine P., te da u naravi predstavlja Zadružni dom namijenjen djelovanju Poljoprivredne zadruge P.;

- da je P. D. 1957. i 1959. raspolagao sa čest. zem. … i … zk. ul. … k.o. P.;

- da se pred tim sudom vode paralelni postupci u kojima N. d.o.o. traži utvrđenja prava vlasništva protiv iste tužene na nekretnini koja je predmet ovog postupka;

- da tužena ima neposredan posjed predmetne nekretnine i to od 1991.

U postupku je, po stavu prvostupanjskog suda, sporno tko je vlasnik nekretnine označene kao čest. zgr. … zk. ul. … (ranije zk. ul. …) k.o. P., odnosno jesu li to tužitelji kao upisani suvlasnici iste ili tužena koja je vlasništvo prema njenoj tvrdnji, stekla temeljem građenja odnosno darovanja.

Po provedenom postupku sud prvog stupnja utvrdio je slijedeće činjenice:

- da su tužitelji aktivno legitimirani u ovom postupku jer su upisani u zemljišnim knjigama kao suvlasnici predmetne nekretnine;

- da tužena ima neposredan posjed na dijelu nekretnine, dok preostali dio prostorija koriste treće osobe, a koji svoj neposredan posjed izvode iz posjeda Općine P. koja tvrdi da je ona vlasnik iste;

- da iz iskaza tužitelja S. D. te zz tužene M. T. proizlazi kako je predmetna zgrada građena u razdoblju od 1945. do 1949., kako je ista dovršena 1956., a njena tadašnja površina od 605 m² da odgovara današnjoj te kako je građena kao zadružni dom PZ, od strane mještana P.;

- da iz prerisa katastarskog plana N. odbora kotara S., katastarske općine P. od 22. prosinca 1957. proizlazi da je predmetna nekretnina označena kao čest. zgr. … te se nalazi, odnosno sagrađena je, na čest. zem. … i …;

- da iz Prijavnog lista broj … Ureda za katastar Katastarsku općinu P. od 23. studenog 1957. pak proizlazi da su nekretnine označene kao čest. zem. …, … te čest. zgr. … bile u posjedu PZ S. M. P..;

- da iz Darovne pogodbe od 31. svibnja 1959. proizlazi kako su P. D., A. D., V. D. i J. D., kao isključivi suvlasnici nekretnina označenih kao čest. zgr. … i … zk. ul. … k.o. P., darovali predmetne nekretnine Poljoprivrednoj zadruzi P.;

- da iz Ugovora od 8. siječnja 1959. sklopljenog između PZ S. M. P. i S. sindikalnog vijeća iz S. određeno proizlazi da će PZ P. uz naknadu prenijeti pravo vlasništva i pravo trajnog korištenja nekretnina označenih kao čest. zem. ... na S. sindikalno vijeće iz S. U istome se nadalje utvrđuje da je kao vlasnik nekretnina označenih kao čest. zgr. … u zemljišnim knjigama upisan P. D., a koje je ovaj darovao PZ S. M. P.;

- da iz rješenja Općinskog suda u Splitu, Odjela za zemljišne knjige broj Z-855/68 od 4. studenog 1969. proizlazi kako je odbijen prijedlog Uprave dječjeg odmarališta K. iz S., koji je na temelju Ugovora od 8. siječnja 1959., Darovne pogodne od 21. svibnja 1969. i Ugovora s prijenosom prava korištenja od 26. kolovoza 1965. zatražio upis prava vlasništva na nekretninama označenim kao čest. zem. … i čest. zgr. … k.o. P., i to iz razloga što ugovori nisu priloženi u originalu, nisu prijavljeni bivšoj SO S., niti je na njih plaćena pristojba. Konačno, da su na čest. zgr. … kao vlasnici upisani I. i M. D.;

- da je Rješenjem zk odjela istog suda od 29. siječnja 2002. odbijen prijedlog Hrvatskog fonda za privatizaciju u odnosu na nekretnine označene kao čest. zem. … i čest. zgr. …, a iz obrazloženja istog proizlazi da su kao suvlasnici predmetnih nekretnina upisani ovdje tužitelji;

- da iz iskaza stranaka proizlazi kako je od 1991. u spornoj nekretnini bila smještena MZ P., a kasnije Općina P. koja je nakon toga ostala u neposrednom posjedu predmetne nekretnine.

 

Temeljem ovih činjeničnih utvrđenja, cijeneći pri tom i iskaze tužitelja, odnosno zz tužene kao i svjedoka D. V., ranije općinskog vijećnika Općine P., sud prvog stupnja je zaključio kako su suvlasnici predmetne nekretnine upravo tužitelji, a Općina P. da je bespravni korisnik predmetne nekretnine pa je zaključio da je upravo tužena dužna zajedno, sa svima onima kojima je dijelove sporne nekretnine dala na korištenje, predati na raspolaganje istu tužiteljima, a sve pozivom na odredbu članka 161. i članka 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje: ZV).

 

Naime, sud prvog stupnja je smatrao da je Darovnu pogodbu iz 1959., s kojom je PZ P. predmetna nekretnina darovana, potpisao P. D. pok. P. dočim da darovanje nisu učinili suvlasnici predmetne nekretnine, stoga da je ista neperfektna, nevaljala, jer da nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego li ga sam ima.

 

Nadalje, da je PZ P. daljnjim pravnim poslom-Ugovorom odlučila ovu nekretninu uz naknadnu predati S. sindikalnom vijeću S. bez ikakve osnove. Pravni slijednik PZ P. (PZ S. M. P.) da je završila u stečajnom postupku na način da je prestajala postojati, a navedena PZ P. da je nezakonito raspolažući predmetnu nekretninu predala upravo navedenom S. sindikalnom vijeću S. P. D. da je Ugovorom o darovanju raspolagao nečim čime nije mogao raspolagati. Stoga da su jedini pravi vlasnici sporne nekretnine tužitelji, koji su pravo (su)vlasništva na istoj baštinili od svojih pravnih prednika.

 

Na navedeno utvrđenje da ne utječe činjenica što se pred istim sudom vodi parnica pod poslovnim brojem IP-1847/07 u kojem se kao tužitelj pojavljuje poduzeće N. d.o.o. S., protiv I. D. i dr., a radi utvrđenja da je također stečeno pravo vlasništva na predmetnoj čestici. Naime, N. d.o.o. S. da svoje tužbeno traženje temelji na kupoprodajnom odnosu sa poduzećem A. T. d.o.o. koje je predmetnu nekretninu steklo kupoprodajom od DP K. iz S.. Međutim, svi ti pravni poslovi da počivaju na istom neperfektnom pravnom poslu kojeg su 21. svibnja 1959. sklopili P. D. i PZ P. iz P. i bez obzira na činjenicu što se u glavi Darovne pogodbe kao vlasnici navode A. D. ud. P., P. D. pok. P., V. D. pok. P. i J. D. pok. P. dok je jedini potpisnik darodavac P. D. pok. P. uz kojeg se nalazi dodatak "i družina".

 

Slijedom iznesenog da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja usmjeren na ispražnjenje predmetne nekretnine te predaju iste u posjed stvarnim, odnosno zemljišnoknjižnim suvlasnicima u roku od 15 dana.

 

Što se tiče zahtjeva Općine P. na utvrđenje da je ona vlasnica predmetne nekretnine, sud je zahtjev iste odbio smatrajući da ista ni na jedan način nije dokazala da bi predmetna nekretnina tužiteljima, odnosno njihovim pravnim slijednicima bila oduzeta niti na jedan zakonom propisani način, nacionalizacijom ili slično, odnosno izvlaštenjem ili na bilo koji način ili čak štoviše da je istima ikad dano obeštećenje za tu nekretninu.

 

Glede zahtjeva za isplatu, sud prvog stupnja smatrao je da tužitelji osnovano zahtijevaju isplatu novčanog iznosa na ime neosnovanog obogaćenja odnosno štete u vidu izmakle koristi, a sve zbog činjenice što tužena bez pravne osnove koristi predmetnu nekretninu te istu daje u zakup trećim osobama. Stoga je osnovanim smatrao zahtjev tužitelja pozivom na odredbu članka 1111. stavak 1.  Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01– dalje ZOO) kojeg je primijeniti u konkretnom slučaju temeljem odredbe članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje ZOO/05).

 

U tom smislu prvostupanjski je sud nadalje utvrdio:

 

- da su tužitelji zatražili od tužene isplatu mjesečnog iznosa naknade za korištenje i uporabu prostora u visini od 36.250,00 kuna mjesečno za pet godina unatrag od dana podnošenja tužbe, čime su "sačuvali" petogodišnji zastarni rok;

 

- da tužena ničim nije dokazala da visina ovog potraživanja ne bi bila osnovana a kako se radi  o prostoru koji je na tržištu na koji se primjenjuje slobodno ugovorena cijena zakupa ili najma;

 

- da iz dopisa Ministarstva financija RH, Porezne uprave – Ispostava Split od 19. rujna 2000. proizlazi da je cijena zakupnine za poslovne prostore na području Općine P. 49,00 kuna/m², dakle cca 7 Eur-a, dočim su tužitelji zatražili manju cijenu odnosno cca 5 Eur-a po m². Cijena kvadrata da je pomnožena sa korisnom površinom predmetne nekretnine koja je identificirana temeljem nalaza i mišljenja sudskog vještaka Z. R. i time je dobiven iznos naveden u točki III. izreke pobijane presude.

 

Kako je sud prvog stupnja prihvatio zahtjev tužitelja u odnosu na tuženu, a radi isplate s osnova neosnovanog obogaćenja, smatrao je da nema nikakvog razloga odlučivati o postavljenom podrednom tužbenom zahtjevu.

 

Gore navedena činjenična utvrđenja, odnosno pravni zaključak prvostupanjskog suda samo djelomično prihvaća ovaj žalbeni sud i to iz slijedećih razloga:

 

- u odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja -

 

Iz činjeničnog supstrata, odnosno dokaza koji je proveo prvostupanjski sud proizlazi da je u zemljišnim knjigama za k.o. P. nekretnina bivše zk. oznake čest. zgr. … k.o. P. koja je sagrađena na bivšim čest. zem. … i … k.o. P. i koja je bila upisana kao II zemljišnoknjižno biće u ZU … k.o. P. u površini od 18 m² je dana 10. lipnja 2009. na temelju Ugovora o darovanju (5. lipnja 2009.) bila upisana u ZU … k.o. P. u predmetu Z-6033/09 i upisana u novi ZU … k.o. P. u površini od 605 m² a koja je u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga za k.o. D. P. dobila novu oznaku – čest. zem. … k.o. D. P. te upisana kao vlasništvo tužitelja.

 

Nadalje, predmetna nekretnina bivše oznake čest. zgr. … sagrađene na nekretninama kao bivše čest. zem. … k.o. P. jest nekretnina koju su P. D., A. D., V. D. i J. D., sve prednici tužitelja, kao isključivi vlasnici navedenih nekretnina Darovnom pogodbom od 31. svibnja 1959. darovali sadašnjoj PZ P. Ovdje je nadodati da ovaj sud opetovano ističe kako je neosnovano pozivanje prvostupanjskog suda na neperfektnost navedenog Ugovora, a slijedom razloga što ga je potpisao jedino P. D. sin P., dok ostali suvlasnici to nisu učinili (iako su navedeni u uvodu Ugovora kao suvlasnici i kao osobe koje otuđuju svoj suvlasnički dio). Naime, sukladno odredbi članka. 388. stavak 2. ZV-a na stjecanje, promjenu, pravne učinke i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu tog zakona prosuđuje se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

 

Dakle, u konkretnom slučaju, primijeniti je odredbe Austrijskog općeg građanskog zakonika a koji je na snazi temeljem Zakona o načinu i primjeni pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine", broj 53/91), a prema kojem pismena forma nije bila uvjet pravovaljanosti Darovne pogodbe. Dovoljno je bilo da je i usmenim putem ista učinjena, odnosno da je faktično realizirana. U konkretnom slučaju, darovna pogodba je učinjena i ona je faktično realizirana, jer je na darovanoj nekretnini sagrađen  Zadružni dom radom mještana P., kao činjenica je među strankama nesporna.

 

Da je tome tako, po mišljenju ovog suda, proizlazi i iz činjenice što je dana 8. siječnja 1959. kupoprodajnim ugovorom između PZ S. M. P. i S. sindikalnog vijeća iz S. preneseno pravo vlasništva i pravo trajnog korištenja, uz naknadu nekretnina označenih kao čest. zem. ... k.o. P. na S. sindikalno vijeće iz S. Nadalje, Rješenjem Općine Ž. od 23. veljače 1959., pod brojem 423/1-52 predmetna je nekretnina dodijeljena na korištenje S. sindikalnom vijeću S.

 

Slijedom navedenog Narodni odbor Općine Ž. je dana 1. lipnja 1959. u predmetu pod brojem 07-134 donio rješenje kojim se odobrava S. sindikalnom vijeću S. adaptacija odmarališta u bivšoj zgradi Z. doma u P. na nekretnini označenoj kao čest. zgr. … k.o. P., a isto tijelo je dana 3. lipnja 1959. godine izdalo građevinsku dozvolu za izgradnju dječjeg odmarališta u P.

 

Također, iz činjeničnog supstrata dalje proizlazi, da je Ugovorom o prijenosu prava korištenja kojeg je odobrilo i izradilo Javno pravobranilaštvo Općine S. u predmetu M/65 od 26. lipnja 1965. izvršen prijenos vlasništva predmetnih nekretnina na novog stjecatelja U. dječjih odmarališta u S. a Komitet za urbanizam i građevinarstvo Općine S. izdao je dječjem odmaralištu K. S., dozvolu za uporabu spornog objekta u predmetu broj 08/UP-3165 dana 18. lipnja 1979. (ovjera kod javnog bilježnika mr.sc. Z. P. pod brojem Ov-158/09 od 13. siječnja 2009.) te je Komitet za privredu Općine S. izdao Rješenje broj 09-UP-I 3838/79. Iz citiranog Ugovora o prijenosu prava korištenja je pak vidljivo da je predmetna nekretnina eksproprirana Rješenjem o eksproprijaciji NO Kotara S., Odjela za financije broj 04-3955/A-1961 od 10. svibnja 1961.

 

Temeljem svega iznesenog, po stajalištu ovoga žalbenog suda, u konkretnom slučaju radilo se o nekretninama koje su podruštvovljene i na kojima je izvanknjižno pravo korištenja steklo dječje odmaralište K. iz S., ali u zemljišnim knjigama za k.o. P., odnosno D. P. i nadalje egzistira upis na ime prijašnjih vlasnika – pravnih prednika tužitelja. D. odmaralište K. iz S. jest pravna osoba sa sjedištem izvan Republike Hrvatske. Stoga je u konkretnom slučaju valjalo primijeniti odredbu članka 3. stavak 1. Uredbe o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 40/92) kojom je propisano da se sredstva posebnih jedinica i drugih organizacijskih oblika pravnih osoba sa sjedištem na teritoriju Republike Srbije i Crne Gore te autonomnih pokrajina Kosova i Vojvodine, a koje se do dana stupanja na snagu ove Uredbe nisu organizirale temeljem Uredbi o zabrani raspolaganja i prijenosa sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 38/91, 44/91, 52/91 i 5/92) prenose u vlasništvo Republike Hrvatske dočim je odredbom članka 18. citirane Uredbe propisano da je svaki pravni posao sklopljen ili pravni akt donesen protivno odredbama ove Uredbe ništavan. Sudovi su dužni po službenoj dužnosti provesti uknjižbu nekretnina koje su postalo vlasništvo Republike Hrvatske, a sukladno Zakona o zabrani raspolaganje i preuzimanju sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94).

 

Temeljem iznesenog, tužitelji bez obzira na upis u zemljišne knjige, ne mogu osnovano tražiti ispražnjenje tužene iz predmeta spora jer isti nisu aktivno legitimirani na to traženje. Slijedom toga nisu legitimirani ni tražiti isplatu na ime neosnovanog obogaćenja.

 

S druge pak strane ni tužena nije u ovom postupku dokazala da je ista vlasnica predmeta spora jer je iz te nekretnine otuđila Sreskom sindikalnom vijeću S., odnosno osobi sada izvan Republike Hrvatske na koju se primjenjuju odredbe gore citirane Uredbe, odnosno Zakona. 

 

Na temelju svega naprijed iznesenog valjalo je djelomično odbiti žalbu tužene te potvrditi presudu prvostupanjskog suda u dijelu pod točkom II. izreke, sve sukladno odredbi članka. 368. stavak 1. ZPP-a.

 

Naime, u ovom dijelu nisu ostvareni žalbeni razlozi pa je doduše iz drugih razloga, a ne iz onih koje je naveo prvostupanjski sud valjalo potvrditi presudu prvostupanjskog suda u tom dijelu.

 

Nadalje, temeljem gore iznesenog valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. i III. te odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, sukladno odredbi članka 373. točka 3. ZPP-a.

 

Konačno, valjalo je preinačiti odluku o troškovima postupka te riješiti da svaka stranka snosi svoje troškove, a pozivom na odredbu članka 154. stavak 2. ZPP-a.

 

Slijedom svega iznesenog valjalo je suditi kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

U Splitu, 14. rujna 2017.