Broj: Gž-200/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom o sudaca toga suda i to Mihe Mratovića kao predsjednika vijeća, Nediljke Radić kao suca izvjestitelja i Ivice Botice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. Ž. B., ad 2. A. O., ad 3. V. O., ad 4. S. B., ad 5. H. B., ad 6. D. I., ad 7. I. V., ad 8. V. K., ad 9. M. G., ad 10. J. V., ad 11. J. Ž., ad 12. D. Z., ad 13. R. M., ad 14. V. Z., ad 15. Z. P.-L., ad 16. I. B.₁, ad 17. Ivana Laštre, ad 18. I. B.₂, ad 19. M. P., ad 20. B. S., ad 21. Ž. S., ad 22. T. V. i ad 23. B. R., suvlasnici stambene zgrade ..., S., svi zastupani po privremenom zamjeniku punomoćnika M. M., odvjetniku u S., protiv tuženika „S.“ d.o.o. S., zastupanog po punomoćniku V. Č., odvjetniku u S., radi ispražnjenja i iseljenja, rješavajući žalbe stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ps-49/16 od 4. studenog 2016., u sjednici vijeća održanoj dana 28. rujna 2017.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ps-49/16 od 4. studenog 2016.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

 

              "I. Zabranjuje se tuženiku da na nekretnini označenoj kao čest. zem. ..., upisane u Z.U. ... k.o. S. i baš na krovu iznad stambene zgrade anagrafske oznake .... izvodi bez suglasnosti tužitelja bilo kakve radove, odnosno postavlja postrojenja i cijevi  za potrebe klimatizacijskog sustava hotela A., anagrafske oznake ..., a kojima bi mogao prouzročiti prekomjernu buku posebnim dijelovima nekretnine u vlasništvu tužitelja u zgradi anagrafske oznake ..., kao i da kloni bilo koje druge činidbe kojima bi posebnim dijelovima nekretnina u vlasništvu tužitelja imitirao buku ili bilo koju drugu imisiju.

 

              II. Nalaže se tuženiku da ukloni zidnu pregradu u svjetlarniku smještenom između stambene  zgrade ... i zgrade hotela A. anagrafske oznake ..., obje položene na nekretnini označenoj kao čest. zem. ..., upisane u Z.U. ... k.o. S., a koji svjetlarnik je pregrađen po polovici širine u punoj etažnoj visini od prvog kata do krova, te istog slobodnog od osoba i stvari preda u suposjed tužiteljima.

 

              III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima troškove parbenog postupka u iznosu od 4.154,17 kuna."

 

              Tužitelj pobija presudu u dijelu pod točkom III. izreke presude kojim je odlučeno o troškovima postupka zbog žalbenog razloga propisanog odredbom članka 353. stavak 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP) te predlaže da sud ovog stupnja presudu u tom dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima.

 

              Tuženik pobija presudu zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a te predlaže da sud drugog stupnja preinači presudu u skladu sa žalbenim navodima podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

              U odgovoru na žalbu tuženika, tužitelji su osporili navode uz prijedlog da se žalba odbije kao neosnovana.

 

              Žalbe su neosnovane.

 

              Prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

 

              Neosnovano tuženik ističe i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na temelju izvedenih dokaza i njihovu pravilnu ocjenu utvrdio sve činjenice koje su odlučne za ishod ovog spora.

 

              Predmet spora je zahtjev tužitelja da se tuženiku zabrani izvođenje bilo kakvih radova odnosno postavljanja cijevi za potrebe klimatizacijskog sustava hotela A., anagrafske oznake ..., kojima bi mogao prouzročiti prekomjernu buku posebno u dijelovima nekretnine u vlasništvu tužitelja i da se kloni bilo koje druge činidbe koje u posebnim dijelovima nekretnine u vlasništvu tužitelja imitiraju buku ili bilo koju drugu imisiju kao i da ukloni zidnu pregradu u svjetlarniku smještenom između stambene zgrade ... i hotela A.

 

              U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski je sud utvrdio da je na krovu stambene zgrade anagrafske oznake ... u S. u kojem tužitelji stanuju da je tuženik bio postavio kotlovnicu za pripremu tople vode sa strojarnicom, sustavom ventilacijskih kanala i cjevovoda za provjetravanje i klimatizaciju prostorija hotela A., agregat za napajanje električnom energijom u slučaju nestanka struje, te da su izvori buke od rada gore navedenih postrojenja i instalacija ometali miran boravak stanara u toj predmetnoj zgradi, odnosno utvrđeno je da buka njihova rada prekoračuje najvišu dopuštenu granicu i da se radi o prekomjernoj buci od rada kotlovnice za pripremu tople vode sa strojarnicom, sustava ventilacijskih kanala i cjevovoda za provjetravanje i klimatizaciju prostora hotela A., te agregata za napajanje električnom energijom u slučaju nestanka struje što proizlazi iz zaključka vještaka Ž. R. iz tvrtke I. d.o.o. Z. Nadalje, sud prvog stupnja utvrdio je da buka koja dolazi od rada kotlovnice za pripremu tople vode sa strojarnicom, sustavom ventilacijskih kanala i cjevovoda za provjetravanje i klimatizaciju prostorija hotela A. i agregata za napajanje električnom energijom prelazi uobičajenu mjeru s obzirom na prirodu i namjenu nekretnine te na mjesne prilike, što je dovelo do štetnih imisija, zbog čega tužitelji ne mogu normalno živjeti u svojim stanovima, ne mogu se odmarati, djeca ne mogu učiti, ne mogu spavati i dr., te da buka ometa tužitelje u mirnom stanovanju jer štetne imisije prelaze uobičajenu mjeru.

 

              Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev da se zabrani tuženiku da bez suglasnosti tužitelja izvodi bilo kakve radove iznad stambene zgrade anagrafske oznake ... koje bi mogle prouzročiti prekomjernu buku i da se klone bilo koje druge činidbe koje bi na posebnim dijelovima nekretnine u vlasništvu tužitelja imitiralo buku ili bilo koju drugu imisiju jer tužitelji kao suvlasnici predmetne zgrade nisu dužni trpjeti da ih itko bez ikakvog pravnog temelja uznemirava na način da posebnim uređajima odašilje na njihovu nekretninu buku.

 

              Prema odredbi članka 39. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu: ZV) propisano je da svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koje je u suvlasništvu (upravljanje stvari) zajedno s ostalim suvlasnicima, dok je člankom 41. stavak 1. citiranog zakona propisano da za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitog upravljanja (naročito promjena namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnog tereta ili pravo građenja na cijeloj stvari) potrebna je suglasnost svih suvlasnika.

 

              Imisije, bi prema pravnoj teoriji, bile fizičke smetnje koje dolaze s jedne nekretnine i ometaju služenje ili korištenje drugom nekretninom, mogu biti dim, neugodni mirisi, buka, odnosno otpadne vode i slično. Granice preko koje se ne moraju trpjeti štetni utjecaju određuju sve po nekoliko kriterija, pri čemu je osnovni način odašiljanja samih štetnih imisija. Po načinu odašiljanja imisije se dijele na neposredne ili direktne i posredne ili indirektne. Neposredne imisije su, u pravilu, zabranjene, a dopuštene su jedino ako postoji pravni temelj za takvo ponašanje u smislu članka 110. stavka 4. ZV-a. Posredne su imisije one koje na tuđu nekretninu dospiju bez izravnog utjecaja onog s čije nekretnine dolaze, dakle, prirodnim silama ili sl.

 

              Odredbom članka 1047. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje u tekstu: ZOO) regulirano je pitanje naknade štete koja nastane u obavljanju opće korisne djelatnosti za koju postoji dozvola nadležnog organa. Prema odredbi iz članka 1047. stavak 3. ZOO-a u takvom se slučaju može tražiti naknada štete koja prelazi uobičajene granice (prekomjerna šteta).

 

              Pod štetom koja prelazi normalne granice i za koju odgovora tuženik kao pravna osoba koja vrši općekorisnu djelatnost podrazumijevaju se takve štetne posljedice koje prelaze one granice štete koje su uobičajene i tolerantne u suvremenoj uporabnoj cjelini, sa svim štetnim imisijama, koje pojedinac mora prihvatiti življenjem u takvoj sredini.

              Prema utvrđenju prvostupanjskog suda proizlazi da je zgrada u kojoj su tužitelji suvlasnici susjednog hotela A. a kotlovnica s postrojenjem i pumpama kao i agregat stvara buku koja je iznad dopuštene granice buke u sredini u kojoj ljudi rade i borave, odnosno u stanu. Stoga u takvoj situaciji treba primijeniti odredbu članka 110. ZV-a temeljem koje vlasnik nekretnine dužan pri korištenju suzdržati se od radnji i otklanjati uzroke što potječu od njegove nekretnine kojim se otežava korištenje drugih nekretnina (prenošenje dima, neprijatnih mirisa, topline i čađe, potresa, buke, otjecanja otpadnih voda i sl.) preko mjere koja je uobičajena s obzirom na prirodu i namjenu nekretnine na mjesne prilike ili kojom se uzrokuje znatnija šteta.

 

              To stoga što članak 1. Zakona o zaštiti od buke ("Narodne novine", broj 17/90, 20/03 i 30/09) definira buku na način da ona predstavlja svaki zvuk čija razina prekoračuje najviše dopuštene razine koje su posebno propisane s obzirom na vrijeme i mjesto gdje nastaju u sredini gdje ljudi borave  i rade, a izvorom buke (članak 2. citiranog propisa) smatra se svaki objekt sa sredstvima za rad i transport uređajima, instalacijama i bučne aktivnosti i druge objekte i radnje od kojih se širi zvuk koji prelazi dopuštene razine.

 

              Kako je, sukladno Pravilniku o najvišim dopuštenim razinama buke u sredini u kojoj ljudi borave i rade ("Narodne novine", broj 7/90), a utvrđeno prema provedenom vještačenju da razina buke prelazi dopuštenu vrijednost, prema ocjeni i ovog suda štetna imisija koja prelazi propisane dopuštene granice predstavlja takvu imisiju koja prelazi uobičajenu mjeru s obzirom na prirodu i namjenu  nekretnine te na mjesne prilike. Naime, propisivanje najviše dopuštene razine buke uspostavlja se takav odnos koji onemogućuje vlasniku nekretnine da istu koristi uz upotrebljavanje određenih uređaja koji su izvor štetnih imisija, pa i kad se radi o zakonom dopuštenoj djelatnosti, do određene razine, da bi se isto tako omogućilo vlasnicima susjednih nekretnina da koriste svoju nekretninu prema svojoj namjeni, u konkretnom slučaju za stanovanje.

 

              Kod ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev vezano za imisije, budući da je utvrđena povišena razina buke koja je dopuštena i društveno opravdana.

 

              Nadalje, tuženik je postavio cijevi u svjetlarniku predmetne zgrade, a za što nema dopuštenje tužitelja. Svjetlarnik je zaključan od strane tuženika i tužitelji nemaju ključ od istog.

 

              Sukladno odredbi članka 46. stavak 2. ZV-a svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakog one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s tim da predaju cijele stvari u posjed od trećeg može zahtijevati samo prema obvezno pravnim pravilima ili nedjeljivim obvezama.

 

              Slijedom navedenog, tužitelji su ovlašteni od svakog koji ih na bilo koji način vrijeđa u vršenju tog prava isključiti odnosno isti mogu tražiti od tuženika uklanjanje te zidne pregrade u svjetlarniku.

 

              Odredba članka 8. ZPP-a odnosi ne načelo slobodne ocjene dokaza provedenih tijekom postupka pri čemu se navedenom odredbom utvrđuje koje sve okolnosti prvostupanjski sud treba uzeti u obzir pri utvrđenju relevantnih činjenica, a na osnovi slobodne ocjene provedenih dokaza.

 

              Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je provedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, pri čemu navedeno uvjerenje prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica ima pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka zbog čega ocjena provedenih dokaza nema za posljedicu niti nepravilnost, a niti nezakonitost pobijane presude.

 

              Za navesti je da su tužitelji tužbeni zahtjev uskladili s postojećim činjeničnim stanjem, pa su neosnovani žalbeni navodi tužitelja i u tom dijelu.

 

              Pri obračunu troškova postupka sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154. stavka 2. i članka 155. ZPP-a, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje u tekstu: Tarifa) pravilno obračunao troškove koji su bili neophodni za vođenje postupka, pri tome cijeneći uspjeh stranaka kako kvalitativno tako i kvantitativno.

 

              Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbe stranaka kao neosnovane, potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove odluke.

 

U Splitu, 28. rujna 2017.